Objavljeno 25. listopada, 2017.
Herojskom činu darovanja krvi svakodnevno se odazovu tisuće dobrovoljnih davatelja, čime se spase brojni ljudski životi.
U povodu 25. listopada, Dana dobrovoljnih darivatelja krvi, razgovarali smo s dr. Josipom Jelićem, predsjednikom Hrvatskog Crvenog križa.
Često ističete da ste ponosni na sve darivatelje.
- Svjetska zdravstvena organizacija 1999. godine poslala je dramatičan apel svim vladama svijeta u kojem je tražila da se učini sve kako bi se organiziralo dobrovoljno davanje krvi. Moram naglasiti da se dobrovoljno davanje krvi obavlja po principima solidarnosti, anonimnosti i besplatnosti, a posebno stavljam naglasak na solidarnost, jer to znači da darivatelj ničim ne uvjetuje kome će pripasti njegova krv.
Porasle potrebe
Kako je u Hrvatskoj danas organizirano dobrovoljno davanje krvi?
- Odlično. Krvi ima dovoljno za sve životno ugrožene i bolesne osobe. Bilo je krize sa stanjem oko krvi u Rijeci i Splitu. No ta kriza nije nastala jer se dobrovoljni davatelji nisu odazvali, nego zbog iznenadnog porasta potreba za krvi od čak 20 posto. Zahvaljujući solidarnosti drugih transfuzijskih odjela, posebno varaždinskih i zagrebačkih, situacija se stabilizirala.
Je li potreba za krvi u zdravstvenim ustanovama sve veća?
- Sve je teže zadovoljavati potrebe zdravstva za krvi jer su potrebe posljednjih šest-sedam godina u porastu. Treba puno napora da se prikupi 200 tisuća doza krvi, što je današnji broj na godišnjoj razini.
Je li tomu uzrok činjenica da više nema prakse dobrovoljnog davanja krvi po tvrtkama?
- Svakako, no nadomještene su darovanjem krvi na terenu. Naime, tvornice su zabranile dolazak u industrijske pogone i darovanje krvi, a to je prije bila uobičajena praksa. Sad privatnik ne dopušta akcije jer “trpi štetu”. Zato smo znatno poboljšali akcije na terenu i idemo u obitelji, gdje uz darovatelja ima još nekoliko članova obitelji. Odlaskom u mjesto stanovanja darivatelja danas širimo humanitarnu atmosferu, to više što su neke bolnice izgubile pravo uzimanja krvi, poput našičke, slavonskobrodske ili virovitičke. Sad transfuziolozi dolaze onamo gdje Hrvatski Crveni križ organizira akcije, no ponovo je problem u tome što, primjerice, riječka ili osječka bolnica nemaju dovoljan broj ekipa za uzimanje krvi.
Animirati darivatelje
Što se može učiniti?
- Potrebno je pojačati resurse transfuzijskih odjela, odnosno obveza je bolnica organizirati veći broj ekipa za manji broj darivatelja. Primjerice, u osječkoj bolnici rijetko se može dogoditi da nema dovoljno krvi bilo koje grupe, jer se krv prikuplja u cijeloj regiji. To nije loše, no takve akcije nisu razrađene do kraja, jer bi trebali češće ići na teren, makar to bile i manje akcije.
Kako bi to bilo isplativo?
- Danas je nelogično tražiti od darivatelja da putuje 20 kilometara i daje krv, nego treba doći u njegovo mjesto stanovanja. Izgubimo li jednog darivatelja, po lancu utjecaja izgubili smo i drugih deset. Stoga je nužno ići darivateljima, no problem se ponavlja ako transfuzijska služba nema dovoljno resursa, unatoč tome što će Crveni križ sve organizirati.
Kako vidite dobrovoljno davanje krvi u budućnosti?
- Prije nekoliko dana razgovarao sam s potpredsjednikom Hrvatskog sabora i upozorio da će zadovoljavanje potreba za krvi biti sve teže. Stanovništvo stari, a puno mladih ljudi odlazi van. Treba animirati darivateljstvo na svim razinama – od lokalne zajednice do države, odnosno Ministarstva zdravstva, a istovremeno omogućiti da u svih 109 društava Crvenog križa darivanje bude provedeno što bolje i uspješnije.
Što biste poručili dobrovoljnim davateljima u povodu 25. listopada?
- Najprije, kao predsjednik HCK-a, ali i kao liječnik, čestitam im njihov dan. Također bih zamolio sve lokalne samouprave i sve one koji mogu o tome odlučivati da što više podrže darovateljstvo krvi. Također, zamolio bih i ravnatelje bolnica da nazoče obilježavanju i proslavi Dana dobrovoljnih darivatelja krvi, jer, osim časnih izuzetaka, to nije uobičajeno. Nažalost. U Hrvatskoj nitko nije izgubio život zato što za njega nije bilo dovoljno krvi. Čak i u ekstremnim situacijama taj se problem rješavao izvanrednim akcijama. Nadam se da će u budućnosti biti još više darivatelja, onih koji čine pravi herojski čin, kakvim ga je proglasila Svjetska zdravstvena organizacija 1999. godine.
Marija MIHELIĆ
Ponovno će dobivati odličja
U gradovima i županijama organiziraju se svečanosti prigodom Dana dobrovoljnih darivatelja.
- Prema darivateljima treba maksimalno iskazati poštovanje i dati im male znakove pažnje, poput mogućnosti besplatnog parkiranja ondje gdje daju krv odnosno besplatnog prijevoza. Na današnji dan za davatelje koji su krv dali više puta, primjerice, 30, 50, 75 ili 100, župani trebaju organizirati svečanost i iskazati im poštovanje. Negdje se te svečanosti organiziraju na dostojanstvenoj razini, negdje ne. Do prije dvije godine dobivali su odličje Red Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske, ali to je ukinuto. U tijeku je promjena zakonskih propisa prema kojoj bi, po novom, trebali dobivati odličja, posebno označena za darovatelje krvi.
MILIJUN RATNIH DOZA KRVI
Velika je razlika u broju doza od prije 64 godine do danas, kad je provedena prva akcija dobrovoljnog davanja krvi.
- Da, prva je akcija organizirana u Željezari Sisak i prikupljeno je 4900 doza krvi. Od te godine do danas darivanje je poraslo na 200 tisuća doza u jednoj godini. Pitanje darovanja krvi je pitanje nacionalne sigurnosti. Naime, pacijenti u bolnici nikada ne razmišljaju i ne strahuju hoće li u bolnici imati dovoljno krvi za operaciju. U Domovinskom ratu prikupljeno je više od milijun doza krvi za operacije oko 30 tisuća ranjenih branitelja i civila. Čak su i branitelji koji su primili krv nakon nekoliko mjeseci postali dobrovoljni davatelji, a iako su zemlje u okruženju tada ponudile pomoć slanjem krvi, ni jednu dozu nismo uzeli. Sve su dali naši darivatelji.