Ekonomija
SLOŽENOST ZAKONSKIH ODREDBI

Radnicima je sve teže pratiti poštuju li se njihova prava
Objavljeno 25. listopada, 2017.

U posljednje se vrijeme javlja sve više radnika koji navode kako se mnoga njihova prava u praksi ne koriste pravilno. Jedna od sve češćih pojava vrlo je neobična, a to je da radnici ostaju dužni odraditi sate poslodavcima, pa tako ima primjera da u poljoprivredi radnik poslodavcu duguje i po 200 sati. Kako je to moguće - kako radnik može poslodavcu stalno biti dužan radne sate - pitali smo čelnike pojedinih sindikata.

Iz Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) navode da je “Zakonom o radu iz 2014. godine, između ostalog, uvedena tzv. preraspodjela radnog vremena. Radi se o dosta složenom institutu, no njegova se bit sastoji u tome da poslodavac radno vrijeme može organizirati tako da radnici, primjerice, dva tjedna rade kraće od punog radnog vremena, a potom dva tjedna duže od punog radnog vremena. Sve dok prosjek u cijelom razdoblju ne prelazi puno radno vrijeme, odnosno 40 sati tjedno, plaća se isplaćuje kao za puno radno vrijeme, odnosno bez računanja prekovremenih sati. Naravno, pritom postoje određena ograničenja glede količine radnog vremena koja se može preraspodijeliti, kao i trajanja tako organiziranog radnog vremena. Ali postoje i brojne iznimke u pojedinim djelatnostima, kao što je, na primjer, poljoprivreda”, navode iz SSSH-a i dodaju kako je zbog složenosti tog instituta radnicima često vrlo teško pratiti organizira li poslodavac njihovo radno vrijeme u skladu sa zakonom ili pak na neki način pri tome manipulira.

Prostor za manipulacije

- Slučaj koji je naveden, odnosno “dugovanje radnih sati poslodavcu”, teorijski je moguć zbog korištenja opisanog instituta preraspodjele, no, prema našim iskustvima, u praksi su puno veći problem nevidentirani i neplaćeni sati koje su radnici odradili. Mnogi poslodavci, naime, ne evidentiraju radno vrijeme na ispravan način, odnosno ne bilježe i ne plaćaju sve odrađene sate. Sumnjaju li u kršenje svojih prava, radnici bi se trebali javiti svojem sindikatu ili pak Inspektoratu rada. Pritom bi bilo dobro da sami vode vlastitu evidenciju odrađenih sati, koja poslije može biti korisna u utvrđivanju stvarnog stanja - kaže Mladen Novosel, predsjednik SSSH-a.

Mnogi tvrde da se na taj način prikriva plaćanje prekovremenog rada?

- Prikrivanje, odnosno neplaćanje prekovremenog rada odavno je problem. A povećanje složenosti zakonskih odredbi koje reguliraju radno vrijeme, do koje je došlo uvođenjem preraspodjele radnog vremena, samo otvara nove mogućnosti manipulacija, jer je radniku sve teže pratiti poštuju li se njegova prava. Moguća posljedica je i prikrivanje stvarnog prekovremenog rada, koji treba biti povećano plaćen. Važno je napomenuti da je prekovremeni rad izuzetak koji je određen točno određenim događajima, što onda znači da moraju postojati objektivni razlozi, odnosno stvarna potreba zbog koje poslodavac nalaže prekovremeni rad. U suprotnom je prekovremeni rad protuzakonit - kaže Novosel.

Prema nekim izvorima, sve navedeno omogućeno je izmjenama članaka Zakona o radu iz 2014., zbog čega se može dosta toga provući, pa i način da se perfidno ukine plaćanje prekovremenog rada.

Na ruku poslodavcima

- Zakonom o radu iz 2014. godine radno vrijeme uređeno je znatno fleksibilnije nego prije. Prekovremeni rad, naravno, nije ukinut, ali je zakon išao na ruku poslodavcima omogućivši im da radno vrijeme fleksibilnije organiziraju. No još uvijek, gledano na razini prosjeka rada u određenom razdoblju, sav višak radnih sati iznad punog radnog vremena mora se platiti kao prekovremeni rad - navode iz SSSH-a.

Jedan od problema s kojim se sindikati suočavaju jest rijetko potpisivanje kolektivnih ugovora. Odlaze li oni tako u povijest?

- Sindikati udruženi u SSSH potpisnici su više od 200 kolektivnih ugovora koji su trenutno na snazi, i tim ugovorima osigurali smo za mnoge naše članove višu razinu radnih prava od one propisane Zakonom o radu. To znači da u Hrvatskoj još uvijek postoje brojni poslodavci koji uviđaju prednosti kolektivnog pregovaranja za obje strane. Kolektivni ugovor, dakle, i dalje je važan izvor radnog prava u Hrvatskoj, a kolektivno pregovaranje ostaje ključnim zadatkom sindikata.

Ono što je međutim problem, u usporedbi sa starim članicama Europske unije, jest nedovoljno razvijeno kolektivno pregovaranje na granskoj razini. Iako neki sektori, poput graditeljstva i ugostiteljstva, imaju dugogodišnju tradiciju redovnog kolektivnog pregovaranja, a primjena njihovih granskih kolektivnih ugovora proširena je na sve poslodavce u tim sektorima, u mnogim drugim sektorima, nažalost, udruge poslodavaca nisu zainteresirane za ozbiljan socijalni dijalog - ističe Novosel.

Nemaju izbora

Također sve je rjeđa pojava potpisivanja ugovora o radu na neodređeno vrijeme.

-Iako zakon kaže da je ugovor o radu na neodređeno vrijeme pravilo, a ugovor o radu na određeno izuzetak, za koji pritom moraju postojati objektivni razlozi, udio ugovora na određeno vrijeme kontinuirano raste već niz godina. To se povećanje znatno ubrzalo nakon stupanja na snagu posljednjeg zakona o radu, iz 2014. Prema posljednjim dostupnim podacima, u drugom kvartalu 2017. udio zaposlenih na određeno vrijeme u Hrvatskoj je iznosio 21,5 %, prema 14,4 % na razini cijele EU. Ključan problem pri tome je što poslodavci rad na određeno koriste kako bi rizik poslovanja prebacili na radnika, pa radnike na određeno vrijeme zapošljavaju na radnim mjestima koja su sistematizirana i prema tome poslodavcu stalno potrebna. To je u osnovi protuzakonito, no, nažalost, radnici često nemaju izbora, a poseban je problem što Inspektorat rada odbija ulaziti u procjenu opravdanosti korištenja ugovora na određeno vrijeme - kažu iz SSSH-a.

Zlatica Štulić, predsjednica Sindikata trgovine Hrvatske, komentira sve navedeno: “Poslodavac je dužan radniku osigurati posao za puno ili nepuno radno vrijeme, prema ugovoru o radu i o tome je dužan radnika obavijestiti tjedan dana unaprijed. Po nama, radnik nikako ne može biti dužan sate poslodavcu, ako poslodavac uredno i u skladu sa Zakonom pravi raspored radnika. Ako radnik radi u preraspodijeljenom radnom vremenu, uz zakonom utvrđene pretpostavke, jedan period radi duže, a jedan kraće na svom radnom mjestu. Ako je pak poslodavac uveo nejednak raspored radnog vremena, onda je problem puno veći. Smatramo da je taj institut zamijenio prekovremeni rad i nije ostvario onu namjenu zbog koje ga je zakonodavac uveo, naravno na štetu radnika.”

Sve manje radnika

Štulić se osvrnula i na socijalni dijalog navevši da, nažalost, socijalni dijalog u Hrvatskoj nije onakav kakav bi trebao biti.

- On formalno postoji, ali nikako ne ide u korist radnika. Vrlo često poslodavci izbjegavaju kolektivno pregovaranje koristeći lošu hrvatsku praksu. U zemljama na koje se pozivamo, Austriji, Njemačkoj, Belgiji, Sloveniji, Norveškoj, Finskoj, kolektivni ugovori potreba su i radnika i poslodavca. Oni obavezno postoje i nezamislivo bi bilo ovakvo stanje u kolektivnom pregovaranju. Što se tiče dnevne stanke za odmor, ona je obvezna po zakonu i svatko tko radi šest sati dnevno ima pravo na 30 minuta plaćene pauze. Kod nekih poslodavca ugovorili smo da radnik koji radi kraće koristi razmjernu dnevnu stanku. Često se događa da poslodavci, tvrdeći da nema tko raditi, ne onemogućavaju korištenje dnevne stanke. Radnici se moraju organizirati i tada tražiti zaštitu svih svojih prava, pa tako i prava na dnevnu stanku. Sindikat trgovine Hrvatske ulaže napore kako bi i mlade radnike i one koji rade u prekarnim oblicima organizirao. Ni jedno pravo radnicima nije dano. Za svako pravo su se radnici izborili, ništa im nije poklonjeno. Ova je godina pokazala da je radnika sve manje, mnogi radnici napustili su tvrtke, našli bolji posao ili napustili Hrvatsku. Posebno se to pokazalo u sezoni, pa je fluktuacija radne snage bila izuzetno velika - navodi Štulić te se osvrnula i na problem rada preko studentskih servisa istaknuvši kako sindikati nisu protiv rada studenata na poslovima u trgovini, ali ograničeno, kako studenti ne bi smanjili zaposlenost i postali jeftinija radna snaga.

- Početno, u trgovini se gotovo svi radnici zapošljavaju na određeno vrijeme i na razne načine poslodavci zloupotrebljavaju institut rada na određeno vrijeme, koji je određen u zakonu kao iznimka. To je velik problem, jer to dodatno negativno utječe na zapošljavanje, posebno mladih radnika. To svakako nije u interesu ni demografske politike koju država propagira. Protekom te famozne tri godine, poslodavci nude radnicima ugovore na neodređeno vrijeme, ali ima onih koji izigravaju propise i na načine koje ne želim reklamirati, radnike i dalje drže u egzistencijalnoj ucijenjenosti, što je nedopustivo - zaključuje Štulić.

Zdenka RUPČIĆ
ZLOPORABA RADA PREKO STUDENTSKIH SERVISA

Sve je više tvrtki koje zapošljavaju studente, i to čak i na duže vrijeme. Kakav je tu stav sindikata?

- Mnogi poslodavci zloupotrebljavaju studentski rad kako bi smanjili svoje troškove rada te stalna radna mjesta zamjenjuju angažiranjem preko studentskih ugovora. S druge strane, studentski je rad trenutno posve nereguliran, što znači da se ne primjenjuju ni najosnovnija radna prava, poput ograničenja broja radnih sati u jednom danu, a što prije svega služi zaštiti zdravlja osobe na radu. Zato se zalažemo za reguliranje studentskog rada na način koji će smanjiti mogućnost zloporabe studentskog rada sa strane poslodavaca te istovremeno zaštititi prava studenata na radu, ne ograničavajući pritom njihovu mogućnost da tim putem steknu prihod, koji im je često nužan kako bi mogli studirati - kažu iz SSSH-a.

NEKI su poslodavci UKINULI PLAĆENU PAUZU ZA RUČAK

Mnogo je poslodavaca posljednjih godina radnicima ukinulo plaćenu pauzu za ručak. Zašto?

- Dnevni odmor u trajanju od 30 minuta, koji ulazi u plaćeno radno vrijeme, propisan je Zakonom o radu i poslodavci ga ne mogu samo tako ukinuti. No mnogi od njih to pravo ne poštuju u praksi. To pravo smatramo naprednom stečevinom socijalne države i, kao što smo to činili i prije, žestoko ćemo se boriti da ono ostane zajamčeno zakonom. U mnogim zapadnim zemljama to pravo doduše ne postoji, ali zato puno radno vrijeme ne iznosi 40, nego, primjerice, 37,5 sati. Što se troškova rada tiče, to poslodavcu dolazi na isto - kažu iz SSSH-a.

Sindikati u cijelom svijetu suočeni su s novim izazovima

Na istoku Hrvatske radnici (stariji od 50 godina) gotovo masovno odlaze iz tvrtki ne u mirovinu, nego na Zavod za zapošljavanje uz otpremnine. Koliko su sindikati izgubili članstva posljednjih godina?

- Zbog promjena koje zahvaćaju ekonomiju i tržište rada sindikati u cijelom svijetu suočeni su s novim izazovima, potrebom da se prilagode novonastalim prilikama i moderniziraju načine sindikalnog organiziranja i borbe za prava svojih članova. No daleko od toga da sindikalno udruživanje izumire. Prema posljednjim procjenama, jer, nažalost, ne postoje pouzdani podaci, stopa sindikalne organiziranosti u Hrvatskoj iznosi oko 25 %, što je još uvijek znatno više nego u većini novih članica Europske unije. Ako se uspoređujemo sa starim članicama, negdje smo na razini Njemačke, a ispred Francuske i Velike Britanije. Kao i sindikati u ostatku Europe i svijeta, tražimo nove načine sindikalnog organiziranja i borbe, kako bismo organizirali i zaštitili prava mladih, zaposlenih u malim poduzećima te u novim sektorima ekonomije. Sindikalni pokret postoji već više od 150 godina, i u tom je vremenu preživio brojne promjene ekonomije i tržišta rada. Sindikati su sigurno i dalje potrebni i imaju svoje mjesto u radnim odnosima i borbi za radnička prava. Pred nama su novi izazovi, ali kad ne bih vjerovao da na njih možemo odgovoriti i da sindikat ima budućnost, ne bih mogao raditi svoj posao - kaže Marko Novosel, predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske.

Najčitanije iz rubrike