U svojim poslanicama Pavao prema kršćanskim zajednicama koje je osnovao pokazuje brigu i ljubav, čak i nježnost. Tako na samom početku svoje Prve poslanica Solunjanima (usput, to je prva od svih njegovih poslanica) on piše: “Pavao, Silvan i Timotej Crkvi Solunjana u Bogu Ocu i Gospodinu Isusu Kristu. Milost vam i mir! Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama spominjući se vaše djelotvorne vjere, zauzete ljubavi i postojane nade...” U nastavku ove iste poslanice Pavao pokazuje upravo svoju nježnu stranu. U svoje ime i u ime svojih suradnika piše Solunjanima: “Puni ljubavi prema vama, htjedosmo vam predati ne samo evanđelje Božje nego i naše duše jer ste nam omiljeli.”

Upravo to. Pavao je u svojim poslanicama izravan, pa će svoje vjernike prekoravati zbog stvari koje im ne služe na čast, kao njihovo parničenje pred građanskim sudovima ili njihovo izdizanje jednih iznad drugih. Međutim, Pavao ne želi započeti svoj nastup negativnom kritikom. Gleda ono što je u njih dobro i pohvaljuje ih, štoviše, iskazuje im svu svoju ljubav. To je taj pozitivni pristup. O tome govore svi pedagozi, svi bračni savjetnici, i svi oni koji poučavaju vještinu pregovaranja. Na početku razgovora valja prvo vidjeti što je na tome čovjeku sigurno dobro. To ću onda i reći. To nije laskanje (laž s prikrivenom namjerom), nego kompliment (istinita dobra osobina) koju spominjem da pokažem svoju dobronamjernost. Tek nakon toga mogu izreći i svoje mišljenje i o onome što ne smatram dobrim. A evo, mi kao slabi i nedosljedni ljudi, naše diskusije započinjemo posve drukčije. Odmah na početku tražimo “slabe točke” naših “protivnika” i na njih se okomljujemo. I onda ih stavljamo na stup srama, onda mediji vrve od pikantnih pojedinosti... Tako to biva u bračnim svađama, u nekorektnom političkom nastupu, a koji put i u međuvjerskim diskusijama. A moglo bi nam biti puno bolje. Ključ svega, rekao bih, jest poštovanje i ljubav. Ako mi je doista stalo do moga sugovornika, ohrabrit ću ga, odati mu priznanje za ono dobro koje čini i onda ga pokušati blago upozoriti na ono za što mislim da nije dobro za nj i za njegove bližnje, kao što to može biti ovisnost o alkoholu ili o kocki. Pohvaliti i ohrabriti, izreći kompliment, iskrenu naklonost i suosjećanje, to je pristup velikih ljudi, to otvara put do ljudskih srca, to unosi mir u naše odnose: obiteljske, prijateljske, dobrosusjedske i političke...