Kultura
10-METARSKI CRTEŽ JOSIPA KANIŽE U GALERIJI WALDINGER

Rad koji živost upija iz živosti prostora u koji je postavljen
Objavljeno 21. listopada, 2017.

Kanižin desetmetarski crtež izložen na izložbi pod nazivom “8971” u Galeriji Waldinger uk(a)l(u/o)pljen je u ideju jedinstvenosti rada, djela i umjetnika.

- Gradnja, oblikovanje i zauzimanje umjetničke strategije dugotrajan je proces kroz koji mladi umjetnik ne oblikuje samo svoju likovnu poetiku nego i samoga sebe. Siguran sam da bih bio prerigorozan kada bih tvrdio da umjetnik odabire svoju umjetničku strategiju ili likovnu poetiku ovisno o tom kakav je čovjek. Međutim, kada kažem da strategija ili poetika umjetnikova nisu komad pokućstva koji je tek tako lako odbaciti, mislim prije svega kako umjetnik kada i mijenja nešto u svom radu nikada ne može radikalno nadići svoje umjetničke postavke proizišle iz njegova umjetničkog habitusa – koji je opet rezultat (dugo)trajnoga bildunga - istaknuo je Igor Loinjak, o izložbi umjetnika koji je samostalno izlagao u Osijeku prije četiri godine u Esseker centru.

- Već se na manjim formatima uočava komunikativna dimenzija Kanižina ciklusa “8971” jer su i manje površine višeslojno prekrivene grafitnim prahom sudjelovale u svjetlosnoj igri između osvjetljenja prostora i pokreta svakog posjetitelja. Na desetmetarskoj je plohi dinamika svjetlosnih kretnji izraženija, a uočljiv zrcalni odbljesak tijela prilikom približavanja posjetitelja djelu još snažnije ga uvlači u komunikacijski proces (pod pretpostavkom da ova umjetnost uopće teži komunikacijskom odnosu) - dodaje povjesničar umjetnosti Loinjak.

U početku posve nehotično, kaže Loinjak, Kaniža je počeo stvarati djelo koje više nije zrcalilo podlogu na kojoj se nalazilo, nego je zbog fizičkih svojstava grafita počelo zrcaliti stvarnost koja se nalazila pred djelom.

- Tako je napravljen rad koji vlastitu živost upija iz živosti prostora u koji je postavljen jer u praznoj mračnoj galeriji njegova crnina reflektira svjetlosno ništavilo tame, dok u galerijskom prostoru u kojem postoji svjetlost i kretnja njegova površina postaje poprište žive igre. Za razliku od ranijih frotaža u kojima je arhivirao prostor, Kaniža ovim radom počinje na metaforičkoj razini arhivirati vrijeme i događaje koji pred radom žive u određenom trenutku. Tražiti smisao ovog djela izvan isprepletenoga odnosa umjetnika s njim možda će biti samo put negiranju smisla za kojim Kaniža, oblikujući ovo djelo, traga. Stoga držimo noge podalje od nepoznatih i nepotrebnih stranputica jer nisu sve misaone staze označene jasnim krajputašima - zaključuje Igor Loinjak. N.Vek.

Možda ste propustili...

ZNANSTVENI ZAVOD HRVATA U MAĐARSKOJ ONEMOGUĆEN U RADU:

Odnedavno imaju samo troje zaposlenih

VLADO MARTEK U GALERIJI KAZAMAT

Pripremanje za umjetnost. Priprema za manirizam.

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana