Magazin
BITKA ZA RUSIJU

U Zagrebu se grčki bunker mora probiti!
Objavljeno 21. listopada, 2017.

Hrvatska će reprezentacija do plasmana na Svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018. godine morati proći pravom kaldrmom. Ne znam kako bih drukčije nazvao dva susreta koja nas u prvoj polovini studenoga očekuju u dodatnim kvalifikacijama protiv Grčke.

Kvaliteta je neosporno na našoj strani, ali Grci su nešto što bi čovjek najmanje mogao poželjeti u takvim nokaut-mečevima gdje se igraju dva susreta. Grčka je uvijek spremna odigrati “nulu” jer, cinik bi rekao, ništa drugo i ne zna. Grčka je uvijek spremna suparnika dovesti na granicu ludila svojom dekadencijom u igri, ali Grčka je isto tako spremna kazniti svaku i najmanju nesavršenost suparnika. Možda je volju ždrijeba u Zürichu najlakše opisati sa - fuj!

HRABROST I STRPLJENJE

Bit će to dva iscprljujća i estetski vrlo ružna susreta. Za veliku utakmicu potrebna su dva suparnika, a Grci to nisu. Govorim sve to iz prethodnih iskustava koja smo imali s njima. Dvaput smo bili u istoj kvalifikacijskoj skupini. Jednom smo visili k'o luster, a drugi put su nas poslali u dodatne kvalifikacije. Prvi put bilo je to u izlučnom ciklusu za plasman na SP 1998. godine. Izbornik je bio Miroslav Blažević i imao je najbolju hrvatsku igračku generaciju dosad, ali je imao i gadnih problema s Grcima. Danas je Ćiro u svom klasičnom izdanju, pa poručuje: “Kakvi Grci, dat ćemo im pet komada u Zagrebu.” E, moj Ćiro, što im onda nisi zabio pet komada? Završilo je 1:1. Istina, Ćiro je jedini hrvatski izbornik koji je u šest susreta pobijedio Grčku. Zbilo se to u uzvratnoj utakmici tih kvalifikacija u Solunu. I tad je bilo gadno, a Grke je probio Davor Šuker u 74. minuti, ali poslije nas je još spašavao danski vratar Peter Schmeichel, koji je u posljednjem kolu u Ateni branio čuda, zadržao “nulu”, koja je nas gurnula u dodatne kvalifikacije, a “grkljane” ostavila kod kuće. Još gore se proveo Slaven Bilić i velik dio ove generacije igrača u kvalifikacijama za Euro 2012. godine. Tada im nismo zabili ni pogotka. U Zagrebu je bilo 0:0, a u Pireju su Grci dobili igru živaca i pobijedili s 2:0. Bili su prvi u skupini, a mi smo se na Euro plasirali kroz play-off u kojem smo razvalili Tursku. Grčka danas ne izgleda nimalo drugačije nego u tim godinama. Opet je klasični “lovac” kojem je primarno sačuvati vlastitu mrežu. Dakle, u Maksimiru ćemo napadati na “parkirani autobus” ispred grčkih vrata, a za to je potrebno puno hrabrosti, ali i strpljenja. Taj susret jednostavno moramo pobijediti jer tada će Grci u uzvratu ostati bez svog najjačeg aduta - strpljenja. Morat će bar malo spustiti gard, a onda je to naša prilika.

NOVA RJEŠENJA

Mandat za ta dva susreta očekivano je dobio Zlatko Dalić, koji je brzopotezno uspio podignuti moral u našoj svlačionici. Sada će imati nešto više vremena za pripremu, ali opet će ključ priče biti igrači. Dalićeva misija bit će izabrati 11 onih koji će biti spremni ginuti, ali doslovno ginuti, jer Grčku se ne može dobiti glumatanjem i šepurenjem. Najavio je Dalić i mogućnost nekih novih imena, što apsolutno pozdravljam. Posebno kada su u pitanju pozicije lijevog beka i desnog krila. Pivarić je kod Ante Čačića imao status nedodirljivog, a na desnom krilu je igrao Brozović, koji to po vokaciji nije. Dalić ima druge ideje. U obzir je uzeo Strinića i Leovca za poziciju lijevog beka, a za krilnu poziciju mogao bi pozvati Nikolu Vlašića i Antu Rebića. Sasvim prirodno razmišljanje. Reprezentacija nije klub, u njoj imaš mogućnost izabrati igrače za potrebne pozicije. Nema potrebe za stvaranjem igračkih “Frankensteina”. Čačiću je to bilo draže, ali Dalić nije u tom filmu. No, zapravo od samog izbora daleko će biti važnije kako će se izabrani ponašati na terenu. Drugo poluvrijeme u Kijevu jest putokaz. Čisto sumnjam kako je Grčka jača od Ukrajine i zato će se puno toga pitati Hrvatsku. Ako nam ključni igrači budu zdravi i ako nam isti takav bude mentalni sklop, onda nam Rusija doista ne bi smjela izmaknuti. Island smo pustili na World Cup, pa nećemo valjda pustiti još jedne “bunkeraše”?

Piše: Dalibor KELER
HNS I DOMAĆINSTVA
Šuker obećava, ali obećanje ludom radovanje

Osijek je, nakon što je HNS odlučio susret protiv Finske iz Gradskog vrta prebaciti na Rujevicu, očekivao organizaciju utakmice dodatnih kvalifikacija za plasman na SP protiv Grčke. Nije se dogodilo. Ovaj put nije sporan bio travnjak, već sigurnosni aspket. Ta raznolika i nedosljedna objašnjenja koja dolaze iz Kuće nogometa stvaraju pomutnju. Osobno mislim kako se od te priče oko izbora domaćinstava reprezentaciji stvara prevelika histerija. Međutim, vodeći ljudi HNS-a svojim izjavama sebi svako malo zabiju autogol. Posljednjeg je “metio” predsjednik Davor Šuker, koji je opravdavajući izbor Maksimira za susret protiv Grčke svečano obećao kako će Osijek biti domaćin prvoj sljedećoj kvalifikacijskoj utakmici reprezentacije. Lijepo, ona će doći u rujnu 2018. Izborna skupština HNS-a je u travnju, a na njoj možda bude izabarn novi predsjednik HNS-a, koji neće biti na tom tragu. Zato se danas takvo obećanje može tretirati kao prazno.

ONLY IN CROATIA
Zašto stalno mrzimo sve što je naše?

Početkom 90-ih godina prošlog stoljeća molili smo Boga kako bismo se izvukli iz nogometne “balkanske krčme”. Tada su hrvatsko zajedništvo, nacionalna svijest i ponos bili na vrhuncu. Za sve se okrivljavalo “alkemičare s beogradskih Terazija”. Sjećam se jednog razmišljanja iz 1992. ili 1993. Ilije Lončarevića. Čovjek je bio nevjerojatan prorok i pitao se tada “tko će nam biti kriv za desetak godina što nam u nogometu stvari nisu dobre sada kada nema Srba?” Danas mrzimo sami sebe i sve što je naše. Reprezentacija se od nacionalnog ponosa pretvorila u krpu kojom svatko briše pod. Domaće prvenstvo, iako je najkvalitetnije u okruženju, proglašava se močvarom, vrijeđamo Janicu Kostelić koja je sportsko čudo nad čudima. To je “hrvatski san”. Suze, znoj i muke, a na kraju omalovažavanje. Nevjerojatna je količina mržnje kojom se danas odnosimo prema onom što bi trebalo biti naše i što bismo trebali voljeti ma koliko god nesavršeno bilo.

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

VUKOVAR 18.11.1991. - 18.11.2017. (IV.), AUTENTIČNA SVJEDOČANSTVA

Vilim Karlović: Jedino dragom Bogu mogu biti zahvalan što sam danas živ

2

NIKOLA MATIJEVIĆ 11. STUDENOGA SLAVI 81. ROĐENDAN...

Lički zubar otporan na vrijeme:
Burna sudbina umirovljenog
osječkog stomatologa

3

USPOREDNI INTERVJU

Mislav Ante Omazić: Ne smijemo dopustiti da mediokriteti pobjeđuju