Magazin
TEMA TJEDNA: STVARANJE I ŠIRENJE LAŽNIH VIJESTI (I.)

U mraku laži istina se teško probija
Objavljeno 21. listopada, 2017.
Medijska moć u funkciji diskreditiranja protivnika

Sve učestaliji fenomen lažnih vijesti dobio je i pozornost velikih institucija koje se sada i rukama i nogama bore da osvijeste građane kako da što kvalitetnije konzumiraju široku paletu medija. A definicija lažnih vijesti kako ih vidi EU, sljedeća je: Namjerno izmišljene priče plasirane kao da su novinarske, a cilj im je manipulacija čitatelja.

Važnost medijske pismenosti u kontekstu lažnih vijesti i kritičkog razmišljanja - tako je bio i podnaslov nedavne panel-diskusije “Kako prepoznati lažne vijesti i reagirati na njih”. Panelisti, vanjsko-politička novinarka N1 televizije Ivana Dragičević, član Vijeća za elektroničke medije Robert Tomljenović i Krešimir Macan, stručnjak za krizno komuniciranje iz agencije Manjgura - složili su se da je jedan od uzroka širenja lažnih vijesti u Hrvatskoj pad povjerenja u tradicionalne medije koji, kako je rečeno, sve više postaju agregati društvenih mreža. Za primjer su istaknuli medijsko praćenje slučaja Agrokor gdje uočljivo nedostaje intervencija urednika koji bi procijenio što je bitno i relevantno za objavu.

TVORNICE LAŽI

“Kriteriji struke nalažu provjeru svake informacije, tri izvora, dva neovisna, istraživanje pozadine - ali novinari su egzistencijalno ugroženi i nemaju autonomiju u odnosu na vlasnike medija kojima je važno zaraditi i biti prvi. Imate zadnji primjer Agrokora. Svi glavni mediji samo šibaju gomilu vijesti, bez ikakvog odmaka, analize, procjene što je bitno, a što nije”, istaknula je Dragičević jedan od ključnih problema, i to ne samo u hrvatskim medijima.

Krešimir Macan također se osvrnuo na način praćenja Agrokora u medijima: “Meni je nevjerojatno da na svim medijima čitam o milijardi potrošenoj na osobne troškove, dok imamo 15 milijardi kuna duga, što je za naše društvo mnogo važnije”.

Uglavnom, Hrvatska ima tvornice laži, a birači ih vole, izvijestio je i Deutsche Welle. U Hrvatskoj je sve teže razlikovati informacije od dezinformacija. Društvene mreže i mediji poprište su političkih sukoba. Istina je nevažna, jer se za oružje biraju laži i spletkarenja. Tako je na hrvatskom dijelu Facebooka među simpatizerima lijevih opcija nedavno zaživjela tvrdnja da je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u svojim govorima citirala riječi Ante Pavelića, iako se više puta nedvosmisleno odredila prema NDH. Isti je dio aktivista, iritiran opsegom obilježavanja godišnjice stradanja Vukovara, na društvenim mrežama dijelio tekst marginalnog srbijanskog portala prema kojem je, između ostaloga, liječnica Vesna Bosanac određivala koji ranjenici trebaju biti pogubljeni na Ovčari. Simpatizeri desnice pak godinama primjenjuju isti obrazac difamiranja protivnika izmišljanjem obiteljske prošlosti pa se čini da je svaki lijevi političar ili kritičniji novinar imao komunističku prošlost, pogrešnu genetiku, ili oca koji je sudjelovao u partizanskim zločinima; čak i ako je otac rođen godinama nakon 2. svjetskog rata.

Politički analitičar i konzervativac Mate Mijić potvrđuje da je fenomen lažnih vijesti naglašen u posljednja tri izborna ciklusa. “Postoje stranački portali na kojima se generiraju, ako ne lažne, onda već prilično nategnute vijesti u kojima se obično metu povezuje sa stranim centrima moći, ili joj se izmišlja obiteljska pozadina. Rastom društvenih mreža i dolaskom u trend memova (slika pretežno humoristične naravi koje se rapidno šire internetom, nap.a.), došli smo u situaciju da ljudi konzumiraju sve kraću i površniju formu. U tim je okolnostima mnogo lakše plasirati te lažne vijesti. Prosječan korisnik ne provjerava informacije koje su mu servirane. Ljudi to automatski dijele”. Kao primjer ovakvog ponašanja Mijić navodi brojne grafike na temu aktualnog Pape. “Lijeva i desna strana političkog spektra vrlo vješto manipuliraju s izjavama pape Franje koji većinu tih stvari koje možete vidjeti na Facebooku nikada nije izjavio”.

VAŽAN JE DOJAM

Ujutro uz kavu najzabavnije je na internetu pogledati što se zbiva u zemlji i svijetu - ali je često teško razlikovati informaciju od dezinformacije. Primjerice Ivan Pernar, aktualni saborski zastupnik, na scenu je donio neviđene populističke poteze većinom kanalizirane kroz njegovu Facebook stranicu na kojoj često objavljuje pisma sljedbenika. U tom nekritičkom posredovanju prema javnosti plasiraju se brojne neprovjerene informacije; od lansiranja optužbi na račun drugih političara i javnih osoba do objava u kojima se “dokazuje” štetnost cijepljenja. Zaštićen zastupničkim imunitetom govori ono što ljudi žele čuti, bez obzira na cijenu koju će u konačnici društvo platiti.

“Istina nikoga ne zanima, sve zanima dojam”, potvrđuje Mijić, te dodaje: “Ali, ako želite biti odgovoran u politici, trebate dojam temeljiti na činjenicama. Svatko tko se naziva domoljubom ne može svjesno lagati narod. I kvalitetan dojam može biti kreiran na kvalitetnim politikama i činjenicama. To odgovorni političari rade. Forma mora biti bazirana na sadržaju. Ako ga nema, dobijete situaciju kao u Hrvatskoj”.

Sve u svemu, u moru informacija kojima nas mediji svednevice bombardiraju teško je doista u mraku nazrijeti svjeto. Drugim riječima, istina je često skrivena pod debelim naslagama laži.

Piše: Damir GREGOROVIĆ
8 NAČINA PROCJENE

 

Prenosimo osam načina kojima se možete poslužiti da biste ubuduće procijenili je li vijest lažna, a koje je sastavilo Međunarodno udruženje knjižničara:

1. RAZMISLITE O IZVORU: Dobro proučite stranicu, istražite njezinu svrhu i podatke o kontaktu.

2. PROČITAJTE CIJELI ČLANAK: Senzacionalistički naslovi privlače klikove. Ako vas je zaintrigirao naslov pročitajte članak do kraja kako biste dobili cjelovit uvid o čemu se tu zaista radi.

3. PROVJERITE AUTORA: U tražilicu upišite ime autora članka i ako se radi o stvarnoj osobi, rezultati tražilice pokazat će mnogo više nego ako se radi o izmišljenom imenu. Primjerice browser će za stvarnu osobu izbaciti linkove na članke koje je već napisao/napisala ili na suvisli profil na društvenim mrežama.

4. DODATNI IZVORI: Kliknite na ponuđene linkove i dodatne izvore. Provjerite sadrže li informacije koje zaista podupiru vijest.

5. PROVJERITE DATUM OBJAVE: Ako je nešto nedavno podijeljeno na društvenim mrežama, ne znači da je nova vijest.

6. JE LI TO ZAFRKANCIJA? Ako je previše neobično i čudno, možda je šala. Istražite stranicu i autora da biste bili sigurni.

7. OSVIJESTITE SVOJE STAVOVE: Uzmite u obzir da bi vaši stavovi mogli utjecati na prosudbu.

8. PITAJTE STRUČNJAKE: Informacije koje su vam sumnjive uvijek možete provjeriti na ''fact-checking'' stranicama

FAKE NEWS U SABORNICI: MARASIJADA SE NASTAVLJA

LAŽI, LAŽI, LAŽI ME, TI TO RADIŠ NAJBOLJE!

 

Aktualna uhićenja vezana uz aferu Agrokor, osim što su sasvim konkretan čin, također su i kao stvorena za kojekakva nagađanja, širenje lažnih vijesti i (polu)informacija, teorija urota i koješta drugo kad je u pitanju dinastija Todorić i svi s njom isprepleteni u interesnoj hobotnici kojoj se, eto, sad podrezuju pipci, iako je glava policiji još nedostupna.

A sve to s Agrokorom nije od jučer, kao što od jučer nije ni fenomen širenja lažnih vijesti, manipulacija istinom i lažima koje su eskalirale u medijskoj stvarnosti posljednjih desetak i više godina, bar u ovome obliku kakav je danas. Naravno, lažnih je vijesti otkad je svijeta, u svim civilizacijama, nestalim i opstalim, no budući da je danas svijet globalno selo (hvala Marshallu McLuhanu!), i lažne vijesti su globalni fenomen. To je i prije ovodobnog globalizma shvatio Joseph Goebbels, ministar narodnog prosvjećenja i propagande Trećeg Reicha, koji je zapravo svojom dalekovidnom manipulativnom genijalnošću umnogome odgovoran za stranputicu kojom su mediji krenuli nakon njegovih pionirskih, ali efikasnih slogana tipa - laž koja se izgovori dovoljno često postaje istina.

Što se tiče vremena sadašnjeg, za eskalaciju lažnih vijesti odgovoran je razvoj interneta, no stručnjaci kao nultu točku fake news sindroma ističu posljednje američke predsjedničke izbore 2016., odnosno izbornu kampanju. Tada je, podsjetimo, doista bilo svega i svačega, pa su mainstream mediji termin fake news počeli koristiti kao bogomdani “alat” kako bi diskreditirali neovisne medije. Naravno, na udaru je bila Hillary Clinton o kojoj su neovisni mediji širili inkriminirajuće informacije, između ostaloga i s Wikileaksa. Srednjostrujaški korporativni mediji tu harangu protiv Clintonove nazvali su propagandom lažnih vijesti (fake news), ali je učinak bio obratan - ljudi su povjerovali da s Clintonovom nešto ne štima, a onda je to značilo više vode na Trumpov mlin i u konačnici pobjedu na izborima. Uz opasku da je Trumpov promotor lažnih vijesti u vrijeme kampanje za predsjedničke izbore Paul Horner, nedavno pronađen mrtav. Dakako, i sam je Donald Trump dao u toj igri istina i laži svoj doprinos osnaživši fenomen fake newsa još i s fenomenom tzv. alterantivnih činjenica, što je onda stvorilo (i još stvara) popriličnu zbrku ne samo u terminološkom, teoretskom smislu, nego i u realnom “sektoru”, u glavama širokih narodnih masa (američkih) koji su prateći što sve pišu i govore njihovi vlastiti mediji (indie i mainstream), sve teže uspjevali razlučiti istinu od laži, informaciju od dezinformacije, objektivno izvješće od medijske podvale.

A kako to uobičajeno biva, virus lažnih vijesti recentnog američkog tipa lako se proširio iz SAD-a diljem svijeta, pri čemu imuna nije ostala ni Hrvatska. Sjetite se samo kako je američke izbore pratila većina hrvatskih medija - igrali su istu fake news igru kao i njihovi kolege preko Atlantika. Danas je pak stanje s lažnim vijestima u Hrvatskoj poprimilo zabrinjavanjuću razinu. Prosurfate li malo domaćim portalima (oni su “prirodno” leglo fake newsa) naći ćete nevjerojatnu količinu podataka serviranih bez ikakve provjere, činjenične argumentacije, bez navođenja izvora ili s navođenjem uobičajenih FN portala (World Truth TV, American News i dr.), ili pak onih korporativnih mainstream mastodonta tipa Time Warner, CNN, CBS, Fox i sl. Zapravo danas nema područja koje nije podatno izvorište stvaranja i širenja lažnih vijesti, što svi masovni mediji obilato koriste, jer se od lažnih vijesti dobro zarađuje. Ili, kako to kaže bivša istraživačka novinarka CBS-a Sharly Atkinsson, svi su masovni mediji danas fake news! Drugim riječima, medije je opsjeo babaroga sindrom - navukli su se na lažne vjesti kojima konstantno plaše javnost, šire strah i paranoju. Naravno, i papa Franjo kritizira lažne vijesti, ako to još uopće nekome nešto znači.

Zaključno - ako smo počeli s uhićenjima u aferi Agrokor, padom hrvatskog tranzicijskog Olimpa i padom “čovjeka iz visokog dvorca” (neka mi pokojni Philip K. Dick ne zamjeri na posudbi naslova!), uputnim mi se čini završiti s nekoliko upadljivih (možda i najvećih) primjera fake news manipulacija kad se radi o aktualnoj hrvatskoj političkoj sceni. Teren je naravno sabornica, a meštri fake news ceremonije, između ostalih, dvojica najglasnijih aktera saborskog cirkusa. Prvi je Ivan Pernar, a drugi Gordan Maras. Prvi je u terorijama urota i to nekad zna biti zabavno, drugi je u teorijama vlastitih zabluda i to nikome, osim valjda samo njemu, nije zabavno. Prvi, osim statičkog nastupa, zna prirediti i dinamički show (iznose ga iz sabornice), dok drugi uglavnom iz fotelje, ili pak u stojećem položaju, neprestance dijeli lekcije svima i to čini u nezadrživom tempu. I dok se Pernarov teatar apsurda već uvelike ofucao, ali još ponekad zna biti duhovit, onaj Marasov odavno je izgubio svaku vjerodostojnost i postao apsurdan sam po sebi, jer mu je lajtmotiv proturanje neistina, lažnih vijesti, poluinformacija, alterantivnih činjenica i tračeva, naravno bez čvrstih argumenata i dokaza, kako bi ocrnio bilo koga, od HDZ-ovaca do Mostovaca i drugih, ponekad čak i svoje SDP-ovce. Marasov revolveraški stil, stvarno je već odavno degutantan, pri čemu njegova “marasijada” poprima bolesno stanje. Uz sve to Maras je i u Istražnom povjerenstvu! Fake Reality from Croatia.(D.J.)

VIOLETA SIMEONOVA STANIČIĆ

OZBILJNA PRIJETNJA DEMOKRACIJI

 

Kako je došlo do toga da svibanjski Seminar o lažnim vijestima organizira Ured za informiranje Europskog parlamenta u RH? Koliko je ta tematika značajna za EU, naravno i za RH, kako se i kojim sredstvima EU bori protiv tog velikog problema? Kako građanima pojasniti što je lažna vijest, a što prava, vjerodostojna informacija?

- Europska unija i Europski parlament svjesni su ovog sve učestalijeg fenomena, te je naša uloga i zadaća osvijestiti građane kako da što kvalitetnije konzumiraju vijesti. Godine 2016. lažne vijesti smatrale su se jednim od najvećih izazova u Europskoj uniji, no EU je tome odlučio pristupiti sustavno i ponuditi rješenja i mehanizme suzbijanja. Proces digitalizacije i fragmentacije medija uvelike povećava problem lažnih vijesti. Lani je 46 posto građana EU-a pratilo vijesti na društvenim mrežama, 60 posto vijesti Europljani su dijelili na društvenim mrežama a da nisu prije toga pročitali tekst. Tako se širi politička propaganda, pa je Europski parlament ove podatke prepoznao kao problem o kojem je raspravljao na plenarnoj sjednici u Strasbourgu u travnju ove godine. Dio zastupnika u Europskom parlamentu smatra da je rješenje samoregulacija, dok se drugi zauzimaju za pravne mjere i kazne. Lažne vijesti nisu prijetnja samo zbog dezinformiranja, one su ozbiljna prijetnja demokraciji. Građani ne smiju izgubiti povjerenje u medije, a vijesti konzumirati samo na društvenim mrežama. Danas je lako plasirati lažnu vijest i izmanipulirati javnost - dovoljno je kreirati stotinjak lažnih profila, primjerice na Twitteru, da se vijest počne nezaustavljivo širiti.

Kako se boriti protiv lažnih vijesti? Kako reagirati i dezinformacije demantirati?

- Važno je podizati razinu medijske pismenosti i kritičkog razmišljanja. Uz pravni okvir, iznimno je važno građane educirati kako razlikovati lažne vijesti od glasina ili, jednostavno, loše napisane vijesti. U središnjoj i istočnoj Europi češće se susrećemo s iskrivljenim nego s lažnim vijestima. U Europskoj uniji širi se mnogo mitova, vijesti izvučenih iz konteksta. Naša je zajednička društvena odgovornost reagirati i pravodobno slati ispravke i demantije. Lažne vijesti moraju biti razotkrivene odmah, potrebna je iznimno brza reakcija, uključujući kroz online platforme. Ured Europskog parlamenta u Hrvatskoj prisutan je na svim praćenijim digitalnim platformama te je posebno posvećen radu s mlađom populacijom, te ih i na taj način nastojimo educirati. Europska unija osnovala je krajem prošle godine radnu skupinu za stratešku komunikaciju koja se bavi analizom propagande i edukacijom o medijskoj pismenosti. Također, danas su javno dostupni mnogi savjeti kako u nekoliko osnovnih koraka prepoznati lažnu vijest (primjerice detaljnija provjera izvora, autora, datuma objave i slično).

Konkretno, što o tom pitanju čini Europski parlament?

- Europski parlament svjestan je potrebe za sustavnim djelovanjem protiv ove pojave. Ususret europskim izborima 2019. ciljano ćemo reagirati na svaki pokušaj širenja lažnih vijesti. Građanima je u interesu naučiti prepoznati tko objavljuje lažne, a tko vijesti temeljene na činjenicama kako bi kvalitetno mogli donijeti odluku o tome za koga će glasati. Jedan od načina je također biti potpuno transparentan. Europski parlament potpuno je otvorena institucija, na usluzi građanima, koji u svakom trenutku mogu posjetiti Parlament, pratiti uživo sve postupke i dobiti pristup informacijama. U skladu s predanošću Parlamenta transparentnosti, građanima se s pomoću niza instrumenata za transparentnost olakšava nadzor nad aktivnostima Parlamenta, a posebno nad njegovim zakonodavnim radom.(D.J.)

Violeta Simeonova Staničić, voditeljica Ureda za informiranje Europskog parlamenta u Republici Hrvatskoj

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

VUKOVAR 18.11.1991. - 18.11.2017. (IV.), AUTENTIČNA SVJEDOČANSTVA

Vilim Karlović: Jedino dragom Bogu mogu biti zahvalan što sam danas živ

2

VUKOVAR 18.11.1991. - 18.11.2017. (IV.), AUTENTIČNA SVJEDOČANSTVA

Damir Markuš Kutina:
Dužni smo pričati istinu o
Vukovaru i Domovinskom ratu

3

OSJEČKO-BARANJSKA ŽUPANIJA I VUKOVAR U POVODU 18. STUDENOGA

Učinimo to, učinimo za zajedničko bolje danas i sutra