Magazin
USPOREDNI INTERVJU

Krešimir Macan: Kad se jednom krene s lažima, teško je stati
Objavljeno 21. listopada, 2017.

Vezani članci

USPOREDNI INTERVJU

Mate Mijić: Danas svatko može imati svoj kanal za klevetanje

TEMA TJEDNA: STVARANJE I ŠIRENJE LAŽNIH VIJESTI (I.)

U mraku laži istina se teško probija

U hrpi informacija i dezinformacija prosječni konzument vijesti sve se teže snalazi i sve teže prepoznaje što je u toj medijskoj zbrci istina, a što laž. Kako sve to komentirate?

- Običnom čitatelju je teško iz prve prepoznati lažnu vijest, tim više ako potvrđuje nešto što bi sam čitatelj želio da je istina. Idemo prvo definirati što je lažna vijest - to je vijest koja je u potpunosti izmišljena s ciljem da nekoga dovede u zabludu i krivo informira. Može u manjem dijelu koristiti neke točne informacije ili poluinformacije, ali većina sadržaja je izmišljena ili prenesena s nekog drugog izvora lažnih vijesti. Moramo razlikovati novinarske pogreške, koje su sve češće zbog brzine kojom danas funkcioniraju mediji, od namjerno plasiranih lažnih vijesti. Ovo prvo su jednostavne pogreške, koje vjerodostojni mediji brzo isprave.

Dat ću jedan svježi primjer. Lažna je vijest da je otac Peđe Grbina bio aktivan na drugoj strani u vrijeme Domovinskog rata, što je sam zastupnik Grbin demantirao objavom fotografije oca u uniformi HV-a i za to prozvao nezavisnu zastupnicu Brunu Esih, jer se ta vijest širila preko stranica na društvenim mrežama koje su nosile njezino ime. Na to je ona reagirala i ogradila se od tih stranica, tumačeći kako postoji samo jedna službena stranica Brune Esih, koja to nije prenijela. I ja sam prenio Grbinovo reagiranje, budući da su u Hrvatskoj u zadnje vrijeme upravo krajnje desno orijentirani portali veliki izvor lažnih vijesti. Dakle, to što oni šire lažne su vijesti, a priču s krivom identifikacijom, koja je stranica Brune Esih službena, možete smatrati pogreškom koja se lako ispravi, a kojoj i sama Esih pridonosi jer nema od Facebooka službeno verificiranu mrežnu stranicu. Tada bismo lako razlikovali ostale/lažne stranice od njezine službene stranice, poput one koju ima predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.

Kako prepoznati lažnu vijest?

- Prije svega radi se o zanimljivom naslovu, onome koji vrišti da otvoriš vijest na nekom od portala (u tisku ih nema toliko, s iznimkom 7Dnevno, no to je rezultiralo brojnim sudskim postupcima protiv nakladnika i vjerojatno opstaje samo zbog neučinkovitosti našeg sudstva) - tipa Otac SDP-ova zastupnika ratni zločinac! Već takav pomalo nevjerojatan naslov za nešto što se doznaje 22 godine nakon završetka Domovinskog rata, budi sumnju. Potom pročitate vijest i gledate tko je autor, je li potpisana (najčešće nisu), te postoji li impresum i ime nakladnika portala. Ako bilo što od toga nedostaje uglavnom se radi o nevjerodostojnim izvorima, koji ne funkcioniraju u skladu s hrvatskim zakonima o elektroničkim medijima. Potom obavezno proguglajte temu na tražilici Googlea da vidite je li neki vjerodostojan izvor ima sličnu vijesti ili bilo što slično. No, tko će sve to napraviti ako ovlaš čita vijesti - praktično nitko. Tim više ako takva vijest dođe putem društvenih mreža od vaših prijatelja i često istomišljenika, čim se možda dodatno potvrđuju vaši stavovi o bilo čemu. Često je podijelite dalje, samo zato što se slažete sa sadržajem vijesti.

DUGOŽIVUĆE SENZACIJE

Gdje su začetci fenomena lažnih vijesti i kako se on globalno proširio svijetom posljednjih godina? Koliko je za to krivo digitalno doba, globalna umreženost svijeta? Može li se reći da danas istina nikoga ne zanima, sve zanima dojam?

- Lažne vijesti, klevete ili glasine postoje otkad je čovječanstva i puno je zla počinjeno temeljem lažnih vjerovanja ili uvjerenje - od rasnih podjela, do genocida u 2. svjetskom ratu, pa i u Domovinskom ratu. Dakle ne radi se o novom fenomenu. Sjetite se da je propaganda JNA i KOS-a po padu Vukovara plasirala lažnu vijest putem ugledne agencije Reuters da je pronađen podrum s 40-ero pobijene srpske djece u Vukovaru. Srećom, ugledna agencija je na urgiranje hrvatske strane shvatila da su joj podvalili, povukla je vijest i ispričala se. Sve krizne situacije u životu kreiraju lažne vijesti - od privatne razine do globalne.

Društvene mreže i digitalizacija su omogućile da lažne vijesti žive duže nego ikada prije. Već smo rekli da su ljudi sličnih uvjerenja skloniji dijeliti određene vijesti bez da ih dodatno provjeravaju, a to im društvene mreže, ali i pretraživači danas omogućuju. Još danas Facebook i Google ne žele preuzeti odgovornost i uređivati sadržaje koji se dijele ili prikazuju na njihovim mrežama. To rade komplicirani računalni algoritmi koji procjenjuju što bi svakome od nas bilo zanimljivo temeljem naših interesa i aktivnosti, te procjenom koliko je nekakav sadržaj atraktivan (koliko se lajka, dijeli, komentira). I evo nam drugog primjera - portali koji podržavaju Trumpa slože vijest da je papa Franjo zabranio katolicima da glasaju za Hillary, to objave na svojim Facebook stranicama i vijest se krene munjevito širiti među istomišljenicima na društvenim mrežama. Ako ste imalo skloni Trumpu algoritmi prepoznaju da je sadržaj zanimljiv jer se o njemu puno priča i nude vam ga kao zanimljivu vijest. Ako je idete provjeriti pretragom na Googleu znalo se događati da je par takvih vijesti na vrhu prve stranice pretrage jer i Google zna da se to čita i otvara i zadovoljava kriterije pretrage Trump i papa Franjo. I tu se krug zatvarao. Oni koji su željeli vjerovati u tu vijest, vjerovali su i dijelili su je, a algoritmi nisu znali da su prevareni, jer nije bilo ljudskog urednika da prepozna da se masovno čitaju vijesti s opskurnih irelevantnih portala. A ti isti portali su istodobno zarađivali tisuće dolara jer su posjetitelji klikali na oglase koji su im oni istovremeno nudili.

Facebook i Google su sada svjesni tog problema i mijenjaju algoritme tako da se irelevantni, neprovjereni izvori informacija, prije svega lažnih informacija, ne mogu pojavljivati visoko u pretragama niti biti ponuđeni od strane samih društvenih mreža kao relevantni. Dodatno, ograničili su im mogućnosti zarade na lažnim vijestima putem njihovih oglasnih platformi.

TRUMPOV POUČAK

Gdje je više fake newsa, lažnih vijesti, u mainstream medijima ili u neovisnih portala, onih izvan srednjestrujaške, korporativne medijske matice?

- Najviše na manje poznatim portalima, mainstream mediji sve bolje prepoznaju lažne vijesti i ne prenose ih, iako su i oni, u trci s vremenom, na svojim portalima znali prenositi i satiru kao pravu vijest, te ponekad i lažne vijesti. No to sve više kontroliraju i jedan od načina da provjerite je li nešto lažna vijest jest da provjerite je li nešto slično prenio netko od glavnih medija. Ako nije, vjerojatno je lažnjak, iako zvuči vraški dobro. I na lažne vijesti više nasjedaju desni birači, jer su skloniji vjerovati u teorije zavjere i da su se mediji npr. udružili protiv Trumpa i da ne objavljuju vijesti koje mu idu u korist, već samo negativne jer rade za Hillary, pa se isti tada okreću alternativnim izvorima, od kojih su mnogi isključivo plasirali lažne vijesti. Ako niste znali najviše najčitanijih lažnih vijesti o Trumpu u izborima 2016. su objavili portali kojima su upravljali tinejdžeri iz Velesa u Makedoniji, koji su na tome dnevno zarađivali tisuće dolara. Prema njihovu vlastitu priznaju pokušali su to raditi s vijestima o senatoru Berniju Sandersu (demokratskim protukandidatom Hillary Clinton), no to nije išlo tako dobro kod lijevih birača, ne dijele oni tako neselektivno bilo što. Čim su se prebacili na Trumpa posao je procvjetao.

Tako je i u Hrvatskoj danas. Imate more opskurnih nepotpisanih portala koji plasiraju lažne vijesti koje se potom šire društvenim mrežama kao u slučaju Grbin/Esih.

HRVATSKA U TRENDU

Razlika između populizma i lažnih vijesti, ima li je uopće ili je sve to isto, ovisno o politici, pragmatici, manipulaciji?

- Jezik je jako sličan, samo populistički političari ipak moraju govoriti o konkretnim i provjerljivim stvarima ako žele dužu političku karijeru. U laži su kratke noge i to sebi političari ne mogu priuštiti, no baš se i ne ograđuju od mreža koje to rade u njihovo ime. Laž je laž, nema drugog naziva za nju. Populizam je dodvoravanje biračima i podilaženje niskim strastima. Nažalost, imali smo prije dvije godine situaciju da su stvarne vijesti iz života, obično i političkog, izgledale tako nevjerojatno da ljudi nisu uistinu mogli vjerovati da se nešto takvo događa. Srećom napravili smo pozitivni iskorak od tada.

Kakvo je stanje u RH? Može li se reći da Hrvatska ne zaostaje za zapadnim medijima, kad se radi o stvaranju i širenje fake newsa, lažnih vijesti?

- U trendu smo apsolutno, čak smo i ispred njega. Kod nas se trend lažnih vijesti jako razvio krajem 2014., za vrijeme kampanje Josipović/Grabar-Kitarović, kada sam osobno mogao svjedočiti jednoj eksploziji portala koji su proizvodili laži o Josipoviću - zapamtio sam onu da je njegov otac sudjelovao u masakru fratara na Širokom Brijegu 1945. Jednom kad krenete u takvo što nema zaustavljanja. Ovaj zadnji primjer Grbin/Esih samo je kap u moru takvih vijesti, kojima je prethodnik i inspiracija bio portal Dnevno.hr, pretpostavljam. Oni su pisali sve i svašta i opstajali. Dokad, vidjet ćemo.

NEPRESTANA BORBA

Po mnogima je i hrvatska politika zagađena virusom lažnih vijesti, trač komunikacijom, a pritom se Sabor (Sabornica) ustalila kao platforma za plasiranje lažnih vijesti. Kako to sve komentirate?

- Pa prvi je krenuo Živi zid s takvim pričama, a danas se virus proširio i na druge zastupnike i tu je stvar predsjedavajućih da takvo ponašanje sankcioniraju na odgovarajući način. Saborski zastupnici uživaju imunitet za izgovorenu riječ, ali bi upravo zbog toga morali imati puno veću odgovornost od svih nas za sve što predstavljaju kao činjenice. Ako i Sabornicu pretvorimo u još jedan izvor lažnih vijesti, ne piše nam se dobro.

Zaključno - kako se boriti protiv lažnih vijesti, u vremenu u kakvom živimo?

- To je neprestana borba. Ako vidite da se neka vijest javlja u tražilicama ili da se širi društvenim mrežama morate reagirati kako bi je zaustavili. Postoje određena zakonska rješenja koja reguliraju postupanje medija, no što ako su ti mediji izvan zakona, registrirani izvan Hrvatske ili uopće nisu registrirani. Tada je potrebna šira društvena akcija jer već sada postoji potreba dodatnog zakonskog reguliranja odgovornosti osoba koje stoje iza takvih akcija kako bi ih se vratilo u okvire zakonita ponašanja. Portali koji se bave provjerom istinitosti navoda također pomažu u zaustavljanju lažnih vijesti (http://faktograf.hr/ Faktograf u Hrvatskoj, http://www.istinomer.rs/ Istinomer u Srbiji), a u to se sve više uključuju i najveći poput Facebooka i Googlea rangiranjem kvalitete portala kao izvora vjerodostojnih vijesti. Francuska i Njemačka su uspješno smanjile utjecaj lažnih vijesti na njihove zadnje izborne cikluse, to će čekati i nas. Jer ako se tome ne stane na kraj na početku, riskirate da se neman otrgne kontroli i okrene protiv svih nas. A tada ćemo biti bez ikakve zaštite. Nažalost, imamo pojedinačne slučajeve kada se to već danas događa.(D.J.)

Krešimir Macan, PR stručnjak za odnose s medijima i stručnjak za političke komunikacije. Osnivač i generalni direktor agencije Manjgura za odnose s javnošću.

Možda ste propustili...

ROCK BAR KING U ĐAKOVU: OAZA DOBRE GLAZBE U SRCU SLAVONIJE

Gitare protiv tamburica: Vrući ritmovi u kraljevskom leglu

TJEDNI OSVRT

Ne znamo uzeti novac

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

VUKOVAR 18.11.1991. - 18.11.2017. (IV.), AUTENTIČNA SVJEDOČANSTVA

Vilim Karlović: Jedino dragom Bogu mogu biti zahvalan što sam danas živ

2

NIKOLA MATIJEVIĆ 11. STUDENOGA SLAVI 81. ROĐENDAN...

Lički zubar otporan na vrijeme:
Burna sudbina umirovljenog
osječkog stomatologa

3

USPOREDNI INTERVJU

Mislav Ante Omazić: Ne smijemo dopustiti da mediokriteti pobjeđuju