Romanu Brnadi koji već godinu dana uličnim pjevanjem zabavlja Osječane ispred nekadašnje robne kuće Nama, odnosno trgovine “Borovo” na Trgu Ante Starčevića, već prepoznaju mnogi stanovnici slavonske metropole. No, prepoznaju ga i oni koji dolaze na utakmice Nogometnog kluba Tomislav iz Livane. Brnada je, naime, pričuvni vratar toga trenutačno vodećeg osječko-baranjskog županijskog nogometnog prvoligaša.

Najbolji vratar među uličnim pjevačima i najbolji pjevač među vratarima, posve je slučajno prije devet godina osvanuo u Osijeku i u njoj pronašao utočište, odnosno duhovni mir u pravom smislu te riječi.

Uobičajeno su migracije u suprotnom smjeru. Naime, sada 32-godišnji Brnada u Osijek je stigao iz Novog Zagreba. Kako sam opisuje zahvaljujući produljenom medenom mjesecu.

- Putovi su Gospodnji doista nepredvidivi! Prije desetak godina nisam mogao niti pomisliti da će mi susret s mojom sadašnjom suprugom u hipu promijeniti život. Ona je inače Rumunjka mađarskog podrijetla iz Temišvara Julija Jozefin Kolompar ušla je u zagrebački kafić u kojem sam konobario te zatražila kavu i lignje. Oboje je ubrzo ostavila, jer joj se nisu svidjeli. Ali joj se konobar očito svidio jer je sutradan ponovno došla i tada smo kliknuli živeći u slozi do danas kada smo proširili obitelj za sina - prisjećao se Brnada početaka veze sa svojom suprugom. Tada je za život zarađivao konobarenjem, a aktivnosti su mu bile na više kolosijeka. Tada je već napustio glazbenu školu, ali je pokušavao graditi nogometnu karijeru. Igrao je u zagrebačkim klubovima Zelengaju, Hrvatskom dragovoljcu, Zagrebu i Trnju, a po dolasku u Slavoniju stao je među vratnice Elektre, Olimpije, Metalca, Laslova te danas Tomislava.

- Za bolju nogometnu karijeru najviše mi je nedostajala ambicija, tako da sam pri dolasku u Osijek imao višak kilograma te stekao nadimak Roman Ogromni, ali sam tada poradio na svom tijelu i promijenio nadimak u Roman Kameni. Za više u karijeri trebalo je ponaprije raditi i htjeti te da se poklope i ostale stvari, a ja sam bio primarno društveni tip.

Prisjećao se da je malo nedostajalo da završi u redovima zagrebačkog Dinama.

- Žena mi je otvarala mnoga vrata pa i ona u nogometnim klubovima. Tako sam 2008. godine imao ponudu od Zdravka Mamića da postanem treći vratar Dinama. Danas se ne žalim previše, premda sam svjestan kako je ozbiljnija vratarska karijera praktički zaključena.

No, može li se dogoditi druga znatno zvjezdanija karijera glazbenika. Roman o tome mašta i sanja, ali i otvorenih očiju, odnosno ustiju, jer upravo pjevanjem radi na njoj.

- Vjerojatno smo Julijana i ja kliknuli zbog povezanosti s glazbom u kojoj je naglasak na duhovnoj i klasičnoj. Moja supruga je magistrica violine, čiju je diplomu stekla u Salzburgu, te doktorica glazbe obraneći radnju u Beču. Ja sam imao jednogodišnje iskustvo u zagrebačkoj Glazbenoj školi iz koje sam izišao zbog neslaganja s majkom koja je inzistirala na specijalizaciji harmonike. Nakon toga odustajanja na zagrebačkim sam se ulicama proslavio pjevajući pjesmu Beatlesa. Što se mene tiče od toga značajnije karijere zasad nema. Pjevam na ulici kako bi skrbio o obitelji, a mogu reći da trenutačno u tome i uspijevam - pričao je Roman o današnjici.

Kaže kako su mu godine u Osijeku prohujale. A dolaska u grad još se svježe sjeća.

- Kada smo se vjenčali otišli smo na medeni mjesec u Zadar te nakon toga u Slavonski Brod, pokušavajući tamo trajnije ostati. Julijana se tada sjetila da je njen otac Jozef Kolompar bio koncert-majstor u osječkom HNK-u tako da smo osvanuli u gradu na Dravi. Karijeru zasad nismo ostvarili, ali smo grad i ljude zavoljeli na prvu te će uvijek biti naš neovisno kamo nas životni, egzistencijalni putovi odveli. U tome smo se kontekstu pokrenuli s mrtve točke. Snimili smo CD s duhovnom glazbom na kojem je moja žena glavni vokal. Moj, također, nije loš. Sviđa mi se ta vrsta glazbe premda znam svirati i pjevati svaku vrstu glazbe od rock'n'rolla do narodne glazbe. Vjerujemo da će nam taj naš zajednički iskorak pomoći u nekim sljedećim akcijama te da ćemo se kroz glazbu realizirati.

Roman tvrdi kako svoje snove teško može ostvariti u Osijeku. Ali...

- Sanjam da se nakon ostvarenog uspjeha, za pet, deset ili dvadeset godina, vratim još jednom u Osijek. Dođem na ovo mjesto kod Name gdje svakodnevno zarađujem za kruh. Svirao bih sebi i Osječanima za dušu koju su mi oni posve ispunili - emotivno je zaključio Roman, vjerujući da su najbolje glazbene godine ispred njega.

No, isto tako svjestan je kako su najbolje vratarske godine iza njega. Svakodnevna borba za preživljavanje stoga neće se voditi među vratnicama, nego zasad pjevajući Osječanima. A jednoga dana možda i u kazalištima, ili na velikim koncertnim pozornicama.