Dvadeset dvije 22-godišnjakinje nagovorile su najvećeg umjetnika istoka Hrvatske, kipara i slikara Antuna Babića, da, nakon 35 godina, obnovi izdanje svoje jedine bajke “Propast Tajgrada”.

Izdanje je autor Babić priredio nakon što su studentice Filozofskog fakulteta u Osijeku, 2014. objavile kritičarsku knjigu od 22 pristupa, naslovile ga “Nekopirani umnožak: 22 kritike o Taj-gradu Antuna Babića, zapravo Torta o knjizi, traktat”. Riječ je o studentskoj skupini HIKOS MASHUP, koja se nazvala imenom svoje međusobne elektronske adrese, a u dvije je godine objelodanila, tako kolektivno potpisano, sedam autorskih publikacija. Za dvije od njih, navedenu knjigu kritike te za zbirku pjesama “Ivane moj Rogiću Nehajev”, su bile nagrađene uglednim regijskim stručnim nagradama.

Obnovljenu je “Propast Tajgrada” Antun Babić predstavio nedavno u vinkovačkoj knjižnici, ovaj puta oblikovanu kao grafičku knjigu A4 formata, dok su 1982. izašla dva izdanja – mini knjižica formata 10x10 cm i grafička mapa.

Prikazan je tada i dokumentarni film Dražena Bote, koji obuhvaća zapise s Babićeve retrospektive prošle godine postavljene u MLUO, a uz Rema uvodnicima ispratili, kroz Vinkovce, Brod i Vukovar – akademik Tonko Maroević, doajen Bogdan Mesinger te medijska kritičarica Sanja Jukić.

Susret između autorske knjige HIKOSICA i obnovljene “Propasti Tajgrada” opisao je šef osječke katedre za hrvatsku književnost i medijski kritičar Goran Rem.

– Babićeva mapa “Književnici” iz 1978., pa bajka “Propast Tajgrada”, nalaze se na početku prijelaza pedagoške dvogodišnje akademije u visoki fakultetski format, a i u vrijeme mojeg dolaska na tada Pedagoški fakultet u Osijeku. S druge strane, čudesni autorski talent Hikosica, closereadingovski uronjen u Babićevu bajku - nalazi se u aktualnom epicentru mog sveučilišnog iskustva! Naime, Babić krajem 70-ih postaje predavač likovne umjetnosti na mojem fakultetu, a njegova mapa “Književnici”, nakon što je već obložila zidove moga doma, oblaže i izložbeni hodnik prvog kata fakulteta i tamo se – znao ja to ili ne, počinjem osjećati kao kod svoje kuće. Babićevi “Književnici” desetljećima na spomenutom hodniku brinu o humanističkom smislu prosvjetarskog obrazovanja! Studenti šeću tim hodnikom, kojim se stiže dakako u knjižnicu i prostor je naprosto organski sofisticiran, profinjeno i nenametljivo struji obrazovni film Babićevih portretnih kadrova Reljkovića, Kozaraca, Brlićke, Kovačića, Tadijanovića, Cesarića... - kaže prof. Rem.

Babićeva bajka neslučajno je izazvala bajkoviti Hikosovski talent - to iskustvo koje u prosvjeti i kulturi možda doživite a vjerojatnije da ne - jer ta, Babićeva, bajka je jake implicitne stripovske strategije, stoga je bliska vizualnoj preosjetljivosti kojom se puni i preubrzava svijet prijelaza milenija. Hikosice to uočavaju i vide da im Babić svijetli njihov vlastiti problematični svijet. Onaj kojemu sve više nedostaje funkcija bajkovnog happyendinga.

Rem također upozorava na univerzalne i konkretne emisije značenja iz same aktualno predstavljene bajke “Propast Tajgrada” – prostor koji ima etičku rupu nema šanse opstati, a paradoksalno - ostat će poznatiji proizvođač rupe, negativac, nego li urbana plemenitost kolektiva. Stoga pamtimo kolektiv Hikos! One su Vlatka Stojanović, Sonja Smojver, Sanja Heraković, Žaklina Viljevac, Mia Jurić, Marija Radman, Maja Kelava, Santina Kresinger, Tomislava Kesegić, Venesa Šimić, Natalija Mujan, Ana Brekalo, Ivana Mirošničenko, Izabela Bagarić, Doroteja Eškutić, Maja Markač, Antonia Rašić, Kristina Krušelj, Ivana Buljubašić, Ranka Kojčinović, Mateja Horvat i Nikolina Rebrina.

Sam autor, umjetnik Antun Babić, ističe koliko mu je, prije tri-četiri godine, značilo susresti se s tekstovima mladežnih Hikosica: To me je ispunilo, osvježilo, usrećilo, jer pomislim, shvatim - ipak ima smisla! N.Vekić