Ipak je sve samo u motivu! Nogometaši Osijeka nisu poraženi ni u četvrtom ovosezonskom derbiju, i to na mjestu gdje su često znali stradavati - u Maksimiru. Zapravo, ako se analizira sve što su bijelo-plavi igrali ove sezone, uvijek ćemo se vratiti na - motiv. Na svim teškim i velikim utakmicama izgledali su dobro, ali na one “obične” najčešće kao da nisu ni došli. Kad je tako, onda to nije priča o kvaliteti, nego samo o pristupu, koji ih je dosad koštao previše izgubljenih bodova, čak toliko da su teško nadoknadivi u derbijima. U susretima s Dinamom, Rijekom i Hajdukom, čak i kad igraš kod kuće, ne možeš uvijek sa sigurnošću računati na pobjedu.

Prošle sezone sve je bilo obratno. Derbiji su bili problem, a u “običnim” su utakmicama bijelo-plavi derali sve redom. Vrlo rijetko bi im se zalomio krivi korak. Zato sad trener Zoran Zekić mora tražiti balans ili način kako da “potjera” momčad na žešći angažman u utakmicama sa suparnicima koji su lošije plasirani od Osijeka. Utakmica s Dinamom bila je obrazac kako se treba i može igrati bez obzira na to tko je s druge strane. Osijek se u Maksimiru nije orijentirao samo na protunapade. Miksao je način i ritam igre, što je odlična vijest. Znao se i prilagoditi pritisku suparnika kada je to bilo potrebno, ali iznad svega u najvećem dijelu susreta distribucija lopte bila je dovoljno brza i precizna. Nije bilo nepotrebnih “davljenja” i ubijanja u driblinzima. Na taj se način može i mora igrati i protiv slabijih suparnika od Dinama. Europa je ipak ostavila veće psihološke nego tjelesne ožiljke. Ostavila je određene probleme s motivacijom u susretima HNL-a koji nisu atraktivni poput derbija, pa stoga Osijek u njima kašljuca.

- Sjest će i to na svoje mjesto. Bit ćemo mi bolji i u tim utakmicama - obećava Zekić, koji je bio vidljivo oraspoložen načinom na koji mu je momčadi igrala u Maksimiru.

Na kraju dana, da je Osijeku uoči susreta netko ponudio remi u Zagrebu, sigurno bi ga prihvatio bez razmišljanja. Danas smo nakon takvog ishoda nekako više nesretni zbog raspleta utakmice. No želi li Osijek prodor u sam vrh hrvatskog nogometa, pozitivni rezultati na Maksimiru i ne trebaju se doživljavati kao čuda ili pothvati kao dosad. Dobro, ne možemo očekivati da trebaju postati uobičajena stvar, jer to bi bilo previše, ali valja početi i razmišljati kao pobjednik, a pobjednici se ne zadovoljavaju malim stvarima. Zapravo, ta je transformacija i najveća prepreka u stvaranju mentaliteta konačnog pobjednika.

Trenutačni pogled na ljestvicu možda neće odati napredak, ali neke činjenice vezane uz učinak Osječana hoće. Bijelo-plavi su jedina momčad u HNL-u koja je baš u svakoj utakmici zabila pogodak. Jedini su koji su izbjegli poraz u Maksimiru, a zasad su i jedini koje “modri” nisu pobijedili. Uostalom, u 12. kola poraženi su samo jednom, a jedini je pravi problem ta sila remija koje su dosad nakupili. Remizirali su u točno polovini utakmica ove sezone u domaćem prvenstvu. Nije nevažan ni podatak kako osječka momčad posljednja četiri susreta igrala bez svojih standardnih bekova. Mnogima to možda neće izgledati kao ozbiljan problem, ali Osijeku jest, i to u oba smjera. Poznato je kako treneri najmanje vole “čačkati” po posljednjoj liniji, kojoj je uigranost najjači adut. Međutim, kapetan Borna Barišić i Tomislav Šorša, koji su trenutačno izvan stroja zbog ozljeda, imaju još veći vrijednost za Osijekovu igru.

- Njih dvojica nam prilično nedostaju u fazi otvaranja igre. S njima dvojicom tranzicijska nam je igra kvalitetnija i mirnija. U Maksimiru se to još jednom potvrdilo. Bočkaj, recimo, korektno odrađuje tu ulogu, ali ona ipak nije njegova prirodna pozicija. Puno se troši, a znamo da je upotrebljiviji kao ofenzivni krilni igrač - kaže Zekić.

Loša je vijest što se na Šoršu još određeno vrijeme sigurno neće moći računati, a neizvjestan je i datum povratka na teren kapetana Barišića. On je “tu negdje”, ali ga Zekić neće koristiti sve dok ne bude posve zdrav. Tako je moguće kako će bijelo-plavi bez njih dvojice morati odraditi i derbi u nedjelju na Rujevici.