Šesta tradicionalna Pustaraška večer održana je u antunovačkom Hrvatskom domu, u organizaciji udruge Korijeni pustare koja okuplja građane koji su živjeli na nekadašnjim pustarama i njeguju tradiciju nekadašnjeg života na takvim gospodarstvima. Predsjednik Željko Mišković sa suradnicima, od kojih ćemo spomenuti samo neke poput Kastela, Vadlje i Balaža, iako je oko njih okupljeno mnogo onih koji svojim aktivnostima pridonose tome da se otrgnu od zaborava sjećanja na pustare i pripadajući im način života, pozdravio je goste pristigle iz svih svih krajeva Slavonije i Baranje. Među gostima bio je i načelnik Općine Antunovac Davor Tubanjski koji je istaknuo kako je lijepo što se drži do tradicije i napomenuo kako će Korijeni pustare u svojim aktivnostima imati potporu Općine Antunovac.

- Već šesti put okupljaju se na Pustaraškoj večeri u Antunovcu pustaraši s područja južno od Osijeka. Raduje nas što svake godine imamo sve više gostiju, tražio se i ovaj put stolac više, no nedostaje nam prostora da primimo sve koji žele doći i zabaviti se uz TS Melem koji je jamstvo izvrsne atmosfere. Ovdje su s nama na zabavi i baranjski pustaraši. Neke od baranjskih pustara još su čitave i ljudi na njima žive. Mi nemamo tu sreću, ali poanta je naše priče i djelovanja da se naše pustare i običaji još od Austro-Ugarske Monarhije ne zaborave – kazao je Mišković.

Pustaraška večer samo je jedna od aktivnosti koje provode tijekom godine, primjerice sudjeluju i na Antunovačkim danima zajedno s antunovačkim KUD-om. U pripremi je i monografija koja bi trebala izići iz tiska sljedeće godine.

- Monografija obuhvaća povijest pustara, od njihova nastanka, jer nitko to do sada nije sustavno obradio. Osim toga, pripremamo takozvani Pustaraški ćošak od proljeća, za koji čekamo “papir” od Županije i resornog ministarstva. Jedna od naših aktivnosti je i biciklijada Tragovima pustara – navodi Mišković.

Monografija će, dodaje, biti promovirana u Antunovcu, a nakon toga slijede Osijek i druga mjesta. Svaka je donacija dobrodošla, iako su prikupili veći dio sredstava. Pustaraški ćošak bio bi, pojašnjava Mišković, takozvani muzej in situ, gdje bismo postavili zid, onako kao da je urušen, s imenima svih pustara na ovim prostorima, potom dio uskotračne pruge s vagončićem te sjenicu. Bilo bi to mjesto druženja koje su dobili od Općine u koncesiju. I za to im trebaju sredstva, ali će sve biti odrađano volonterskim doprinosom. D. Pejić