Magazin
DVIJE BITKE I JEDAN RAT

Treba igrati i prestati pričati o lošem ozračju
Objavljeno 14. listopada, 2017.

Još Hrvatska ni propala! Iako se “kockasti” brod nakon remija protiv Finske na Rujevici bio opasno nagnuo na putu prema Svjetskom prvenstvu u Rusiji 2018. godine, novi “skipper” Zlatko Dalić spasio je stvar.

Nakon smjene Ante Čačića, Dalić je u samo 48 sati uspio posložiti našu reprezentaciju koja je u Kijevu matirala Ukrajinu i izborila dodatne kvalifikacije. Iskreno, najradije bih zaplakao kada vidim da je Island otišao izravno, a mi moramo još proći kroz “minsko polje” dodatnih kvalifikacija kako bismo vidjeli World cup. Nakon te pobjede u Kijevu čovjek mora postaviti samo jedno pitanje svima u našoj selekciji: Ljudi, gdje ste bili od lipnja do listopada? U ta četiri mjeseca uspjeli smo upropastiti gotovo osigurani izravni plasman na SP.

ŠOK-TERAPIJE

Vladavinu Davora Šukera u HNS-u, između ostaloga, obilježile su stalne šok-terapije kada su u pitanju izbornici. Trojica su stradala u završnicama kvalifikacijskih ciklusa. Prvi je “zalegao” Igor Štimac u kvalifikacijama za SP u Brazilu 2014., a njegovog nasljednika Niku Kovača ista je sudbina zadesila u finišu izlučnog ciklusa za Euro 2016. u Francuskoj, a sada je odletio i Ante Čačić. I sve te šok-terapije na koncu su donijele rezultat, ali su ostavile pitanje ozbiljnosti i načina na koji se biraju izbornici. Trošimo trenere bez pardona, ali i bez pravih kriterija prilikom izbora. Hrvatska ima odličnu reprezentaciju, a baš zbog tog razloga trebalo je odabiru izbornika pristupiti s daleko više odgovornosti i mudrosti. Jer dati u ruke Ferrari vozaču početniku izravni je put u propast, ili, u ovom slučaju, stalne šok-terapije. To samo govori kako se u HNS-u ne planira budućnost nego se živi samo od trenutka (rezultata). I to bi trebalo prestati, jer moramo se suočiti s istinom - Hrvatska je na pragu nove smjene generacija. Modrić, Mandžukić, Rakitić, Ćorluka i društvo polako prelaze zenit svojih karijera i zato bismo morali izabrati pravog čovjeka koji će nas povesti u novu eru. Nešto slično kao kada je na izborničku stolicu 2006. godine sjeo Slaven Bilić i hrabro inaugurirao današnje vedete. Zlatko Dalić, koji je hrabro uskočio na vruću klupu uoči Kijeva, zaslužuje taj posao. No, dobit će ga tek ako uspješno riješi dodatne kvalifikacije i plasira se u Rusiju. Kijev je pokazao koliko je Hrvatska zapravo jaka kada igra normalno. Samo normalno, ništa senzacionalno, a Rusija će biti posljednja prilika Modriću i prijateljima da ostave nekakav dublji trag u “kockastom” dresu. Dosad ih se pamti samo po traumatičnim eliminacijama s Eura 2008. i 2016. godine. I priči - zaslužili su više.

ŠUTNJA JE ZLATO

Hrvatska reprezentacija prolazi kroz turbulentno razdoblje. Više nije svetinja u koju se ne dira. I pitanje je hoće li to više ikada biti. Odnosi su toliko zatrovani da je to prestrašno. Izlaz? Samo jedan. Treba konačno prestati dolijevati ulje na vatru. Šuker, izbornik i reprezentativci trebaju prestati pričati o lošem ozračju koliko god to bila istina, jer od jezika imaju daleko bolji alat s kojim se mogu boriti protiv toga i animirati onaj dio navijačkog tijela kojem je hrvatska reprezentacija još uvijek svetinja. Taj alat su pobjede i dobre igre. To je oružje kojem trebaju pribjeći. Kukanje, plakanje, optužbe i ratovi koji su vođeni u posljednje vrijeme neće nas odvesti nikuda, nego samo u još veći razdor. Situacija nije bajna, to je istina, ali se iznad nje treba izdići i boriti se protiv toga samo na terenu, a ne kroz medije. I nije konačna istina kako je drastično palo zanimanje za nastupe reprezentacije. Trenutak kada se igralo loše dao je samo vjetar u leđa lažnim moralistima i kritičarima. Hrvatska nije Šuker, još manje Mamić, ili netko peti. I reprezentacija nije njihova, nego naša, a postat će njihova ako joj okrenemo leđa. Dok god se za nju navija i dok ju se voli bit će naša. I to je jedina istina. Biti destruktivan prema grbu i državnoj zastavi zbog nekih pojedinaca baš nema nikakvog smisla. Oni su ionako prolazni, a Hrvatska će ostati tu i, vjerujem, biti u Rusiji. I zato će, u danima koji dolaze šutnja od ljudi koji vode HNS biti zlato.

Piše: Dalibor KELER
DODATNE KVALIFIKACIJE
Hrvatska u play-offu nikada nije izgubila

Pred našom reprezentacijom peti je nastup u dodatnim kvalifikacijama za velika natjecanja. Zasad imamo četiri od četiri, nikada nismo kiksali u njima. Prvi put smo na taj način prolaz na završni turnir morali osigurati 1997., kada smo u dva susreta bili bolji od Ukrajine (2:0, 1:1) i otišli na SP u Francusku 1998., gdje smo bili treći. Drugi put uspješan u doigravanju bio je Otto Barić za Euro 2004., kada je izbacio Sloveniju (1:1, 1:0), a za Euro 2012. godine Slaven Bilić i njegove trupe u play-offu pomele su Tursku (3:0, 0:0). Posljednji put smo na taj način plasman u završnicu morali osiguravati za odlazak na SP u Brazil 2014. Izbornik je bio Niko Kovač, a žrtva je bio Island (0:0, 2:0). Dakle, Hrvatska je pravi majstor tih dodatnih kvalifikacija, jer ne samo da ih je uvijek uspješno riješila, nego nikada u njima nije izgubila utakmicu. Valjda ćemo i peti put biti jednako uspješni i na taj način osigurati nastup na SP u Rusiji sljedećeg ljeta.

SUPARNICI U STUDENOME
Sve može, samo ne nezgodna Grčka

Potencijalni suparnici Hrvatske u play-offu za plasman na SP u Rusiju 2018. su dvije Irske - Republika i Sjeverna, te Švedska i Grčka. Ako će Hrvatska biti normalna, onda je svejedno koga će nam ždrijeb, koji će se održati 17. listopada, donijeti. Ako ćemo se malo igrati sa statistikama onda bi dobro bilo izbjeći Grčku. Naime, s njima smo u prošlosti imali dosta problema. Recimo, nikada ih nismo dobili u Hrvatskoj. Zapravo, u šest utakmica imamo samo jednu pobjedu, i to onu iz Soluna 1997. (1:0). Slična je priča s Republikom Irskom, naime, s njima smo igrali sedam puta, a pobijedili ih svega dvaput, iako oni danas ne izgledaju kao suparnik koji bi nam mogao napraviti štetu. Što se Švedske tiče, njih smo dvaput pobjeđivali u službenim susretima - u kvalifikacijama za SP 2006., a obje pobjede bile su minimalne. Najlakši je ždrijeb čini se Sjeverna Irska, s kojom smo igrali jednom, i razbili ih nedavno u prijateljskoj utakmici u Belfastu (3:0).

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

VUKOVAR 18.11.1991. - 18.11.2017. (IV.), AUTENTIČNA SVJEDOČANSTVA

Vilim Karlović: Jedino dragom Bogu mogu biti zahvalan što sam danas živ

2

VUKOVAR 18.11.1991. - 18.11.2017. (IV.), AUTENTIČNA SVJEDOČANSTVA

Damir Markuš Kutina: Dužni smo pričati istinu o Vukovaru i Domovinskom ratu

3

OSJEČKO-BARANJSKA ŽUPANIJA I VUKOVAR U POVODU 18. STUDENOGA

Učinimo to, učinimo za zajedničko bolje danas i sutra