Samo tjedan dana prije posljednjeg terorističkog napada u Londonu, koji se dogodio na postaji Parsons Green podzemne željeznice u zapadnom dijelu grada, istraživanja su pokazivala da se čak 33 posto Londončana osjeća nesigurno i živi u strahu od terorizma.

Iako se u užurbanom Londonu na prvi pogled ne čini da se išta promijenilo, zaglušujući zvuk vojnih helikoptera koji iz sigurnosnih razloga nadlijeću Tower Bridge dok se šetate South Bankom pridonosi nekoj zlokobnoj atmosferi koja se uvukla u grad uz Temzu. No, Osječanka Jelena, koja je u London otišla prije godinu i pol kako bi iskušala sreću i pokušala liječničku praksu stjecati u nekima od najboljih londonskih bolnica, uvjerava nas uz pivo u pubu kako se Londončani ne boje terorista.

“Ne bojimo se mi terorista, ali ovdje te uvijek netko može izbosti na ulici”, kaže nam nonšalantno Jelena, i tu ne misli na teroriste, već na manijake. No, zapravo ozračje koje posljednjih tjedana i mjeseci vlada Londonom podsjeća na vrijeme Jacka Trbosjeka. Usto, London je još uvijek u znaku Brexita, sat sve brže otkucava kako se približava početak razdruživanja s Europskom unijom, a Britanci sasvim otvoreno priznaju da ne znaju što donosi budućnost bez EU-a, te se sve više čini kako se pribojavaju da su se preračunali. Možda su upravo stoga ipak zaustavili kazaljke na Big Benu u želji da privremeno zaustave vrijeme i razmisle kamo idu i što im je činiti.

Malo je reći da BBC od jutarnjeg do kasnovečernjeg programa javnost “pumpa” informacijama o Brexitu i opasnostima koje se gomilaju povratkom na “neovisnost” od EU-a, ali i izlaskom iz Europske unije. Tako već u jutarnjem programu zastupnici Liberalnih demokrata pozivaju na novi referendum uvjereni kako bi rezultati sada bili nešto drugačiji. S druge strane, kao jedan od glavnih razloga za izlazak iz Europske unije Britanci naglašavaju opasnost od vala izbjeglica i migranata koji dolazi s istoka.

Danas Britanija živi u istoj onoj atmosferi straha od izbjegličkog vala, koja je prostore kontinenta zadesila prije godinu i pol, i koja je ovdje već stara vijest. I dok dio javnosti drži kako se problem imigranata namjerno preuveličava, te upozorava kako Britanija nije vidjela ni jednu osobu iz prošlogodišnjeg izbjegličkog vala, i to s razlogom da se opravda Brexit, drugi smatraju kako se o problemu mora govoriti kako bi se senzibilizirala javnost jer ljudi koji u ovom trenutku traže azil u Britaniji žive u zastrašujućim uvjetima i nemaju gotovo nikakvih prava.

Upravo iz toga razloga početkom rujna u Londonu je odražana i radionica za novinare u organizaciji Media Diversity Institute, u sklopu projekta Media Against Hate, na temu izvještavanja o izbjeglicama i migrantima. Danas azilanti u Britaniji čekuju godinama na rješenje svog slučaja (statusa), a kroz to vrijeme nemaju pravo raditi ni posjedovati bilo kakav dokument, pa čak ni vozačku dozvolu. Istovremeno od države dobiju tjedno tek 35 funti, što je u Londonu novac koji vam doslovno neće biti dostatan ni za tjedni prijevoz javnim prometalom.

Upravo je u jednoj od najrespektabilnijih emisija istraživačkog novinarstva, točnije u Panorami na BBC1, prikazana snimka skrivenom kamerom, koju je u domu za privemeni smještaj azilanata načinio jedan novinar. On je u dom ušao prikriven, u ulozi volontera, a iza zatvorenih vrata otkrio je kaos, nesposobnost i zlostavljanje azilanata. Danima poslije ove emisije na ulicama Londona održavani su prosvjedi u kojima se tražilo zatvaranje ovog centra. Jedna od najvećih borkinja za prava tražitelja azila u Engleskoj danas je Sarajevka Zrinka Bralo, s kojom smo se susreli u Hotelu Imperial na londonskom Russel Squeru. Zrinka je u London stigla tijekom rata u Bosni i Hercegovini, a kako joj je azil odbijen, čak se tri godine borila protiv deportacije. Na kraju je ipak dobila pravo boravka u Velikoj Britaniji i danas je žestok zagovornik tražitelja azila u Ujedinjenom Kraljevstvu. Osnovala je Nacionalnu koaliciju protudeportacije u Londonu i podupirala 100 obitelji i pojedinaca protiv nepravedne deportacije.

No, hrvatski migranti koje smo susreli sasvim su druga priča. Takvi za sebe tvrde kako su uspješni i ambiciozni i kako u London nisu stigili trbuhom za kruhom već sa željom da ostvare svoje ambicije. Tako Jelena s početka naše priče, koja je u Osijeku bila liječnica s plaćom između 9 i 11 tisuća kuna, priznaje kako u Londonu zarađuje više, ali je i život skuplji. No, satisfakcija nije u novcu već činjenici da živi u Lodnonu i radi u University College Hospital of London, što je jedna do najboljih bolnica u britanskoj metropoli. Inače, prema Uredu za nacionalnu statistiku Ujedinjenog Kraljevstva, u Ujedinjenom Kraljevstvu radi oko 4000 hrvatskih useljenika.

- Ponekad sam umorna i frustrirana, ali sjetim se kako živim u Londonu i radim u jednoj od najboljih bolnica na svijetu, s nekim od vodećih svjetskih stručnjaka za urologiju - priča nam ova 30-godišnja Osječanka, s novom adresom u drugoj zoni Londona.

I dok se šetamo londonskim ulicama posve ju razumijemo, jer London još uvijek diše kao centar zemaljske kugle. London je prevelika količina svega, ljudi, događanja i života. I to života koji se podjednako sviđa i bijelima i crnima, i kršćanima i muslimanima, pa dok stojimo na Oxford Streetu ne možemo se oteti dojmu da je cijela priča oko terorizma opet nekako prepuna nelogičnosti. Naime, na Oxford Streetu ćete se u večernjim satima osjećati kao da ste zalutali na konvenciju u Dubaiju.

U želji da vidimo jednu od najpoznatijih robnih kuća na svijetu, ulazimo u oksfordski Selfridge, no fascinantna je činjenica da u prizemlju ove robne kuće danas osim za pultom ne možete vidjeti ni jednog Europljanina među kupcima. Na malenim “otocima”, s najnovijim parfemskim hitovima, nagurale su se žene u hidžabima i tamnoputi muškarci u njihovoj pratnji, dok primjerice u Cartierovom odjeljku tri zamotane Arapkinje biraju narukvice iz radionice slavne draguljarnice, a iz Hermesova butika izlazi peteročlana obitelj iz neke od naftom prebogate bliskoistočne države.

Čini se kako upravo oni koje se optužuje za terorizam najviše uživaju u Londonu i ovdje ostavljaju najviše funti. Stoga se postavlja pitanje kome je u interesu stvoriti atmosferu straha u britanskoj prijestolnici, uz naravno dužno poštovanje prema objektivnoj opasnosti i općem stanju sigurnosti u cijeloj Europi, pa tako i u Londonu. Ili, da se vratimo na početak priče, dodatnu paranoju izaziva i Brexit, koji je sad poput labirinta u kojemu je pronaći izlaz gotovo nemoguća misija.