Novosti
HRVATSKA SE KREĆE BRŽE PREMA EURU

Gubitak nacionalne valute za bolju fiskalnu disciplinu
Objavljeno 10. listopada, 2017.

Ministar financija Zdravko Marić prošloga je tjedna na skupu Kluba izvoznika u Slavonskom Brodu najavio kako će se ove jeseni održati javne rasprave o uvođenju eura.

Njegova najava zapravo predstavlja logičan slijed očekivanih događanja, s obzirom na to da su početkom ove godine čelni ljudi Vlade i HNB-a postigli suglasnost o potrebi za što bržim uvođenjem eura. Guverner HNB-a Boris Vujčić još je u ožujku kazao kako je HNB početkom godine pristupio izradi studije koja bi trebala biti podloga za javnu raspravu o uvođenju eura u Hrvatskoj i dinamici kojom bi zemlja trebala ići prema eurozoni. Sada je ta opsežna analiza, kazao je u ponedjeljak Marić, spremna za javnu raspravu.

- Obvezali smo se na prihvaćanje eura već potpisom pristupnog ugovora s Europskom unijom. Samo je sad pitanje kada uvodimo euro. Nekoliko je tu instanci koje moramo proći. Hrvatska najprije treba dobiti zeleno svjetlo za ulazak u tzv. tečajni mehanizam (ERM 2) u kojemu će nas se pratiti nekoliko godina kako bi se vidjelo ispunjavamo li Maastrichtske kriterije. Bez obzira na to što nam javni dug znatno premašuje 60 posto BDP-a (jedan od kriterija, nap.a.), u dobroj smo situaciji da možemo razgovarati, zbog trenda snažnog spuštanja udjela javnog duga u 2015. i 2016. godini - kazao je Marić.

Bez rokova

On je istaknuo kako su se pojavile i spekulacije da postoje namjere ubrzavanja primanja nekih zemalja u eurozonu nakon Brexita. Dodao je kako ne vjeruje u to i ne želi da se na takvo što uopće računa u Hrvatskoj te “da mi moramo raditi svoj posao.”

- Ovo je vrlo važna tema o kojoj se ne može paušalno raspravljati. HNB i Vlada izradili su analizu kojom će se ići u javnu raspravu o tome koje su potencijalne koristi i potencijalne prijetnje ili štete od uvođenja eura. Ovo je tema na kojoj ćemo zajedno testirati razinu zrelosti - zaključio je Marić odbivši spominjati bilo kakve rokove u kojim bi euro mogao zamijeniti kunu. Predstavnicima poduzeća članica Kluba izvoznika samo je dodao kako im je jasno da će oni, baš kao i njihovi konkurenti i poslovni partneri, nakon uvođenja eura iz svojih poslovnih planova izbaciti popriličan dio rizika - valutnih, kreditnih, kamatnih...

U javnosti se proteklih godina u mnogo navrata raspravljalo o pozitivnim i negativnim učincima uvođenja eura u Hrvatskoj. Međutim, mnogo točniji pokazatelji, odnosno troškovi i dobiti koji se mogu očekivati bit će izneseni tek objavljivanjem analize HNB-a. Ono u čemu se slažu ekonomisti su načelne koristi koje se mogu očekivati nakon uvođenja eura. Primjerice, Velimir Šonje i Jasena Torma na Labovu ekonomskom doručku u srpnju predstavili su prve proračune učinaka na prinose dugoročnih državnih obveznica i inflaciju na temelju iskustva država koje su uvele euro. Pokazatelji govore da priključenje monetarnoj uniji može imati pozitivan učinak na gospodarski rast kroz jačanje fiskalne discipline i institucionalnog okvira te smanjenje premije rizika koja bitno određuje visinu prinosa na državne obveznice i kamatne stope.

Plus i minus

Nadalje, ukupna razina cijena, odnosno stopa inflacije ne reagira značajno na uvođenje eura, osobito u članicama EU-a koje već imaju razmjerno visoke razine cijena, kao što je slučaj u Hrvatskoj. Članice EU-a ionako posluju na jedinstvenom tržištu, pa se procesi cjenovne integracije odvijaju zbog tržišnih procesa i gospodarskog rasta, bez obzira na valutu, navelo je ovo dvoje autora.

Direktor HUB-a Zdenko Adrović na istom skupu kazao je kako bi se nakon uvođenja eura građani i poduzeća oslobodili valutnog rizika i plaćanja velikog dijela troškova konverzije valuta, a prednosti bi se dugoročno mogle osjetiti i kroz niže naknade u platnom prometu. Banke bi, pojasnio je Adrović, u početku zbog manjih prihoda od deviznih poslova mogle gubiti ukupno i do milijarde kuna godišnje, no dugoročno će se s izjednačavanjem domaće i europske regulative operativni troškovi poslovanja smanjiti. To bi, kazao je, uz opći pad rizika i jeftinije zaduživanje države te refinanciranje kredita velikih tvrtki koje su se do sada zaduživale izravno u inozemstvu, moglo vratiti poslove u zemlju i povećati produktivnost hrvatskih banaka. Time bi se, kazao je, otvarao dodatni prostor za smanjenje kamatnih stopa ili ublažavanje njihova rasta, ako na svjetskom tržištu započne najavljeni rast referentnih kamatnih stopa.

Negativni efekti uvođenja eura su gubitak suvereniteta monetarne politike na korist snažnijih članica eurozone, odnosno gubitak nacionalne valute “kao najjače poluge nacionalnog razvoja”, kako to ističe ekonomist Ljubo Jurčić. On ističe kako se uvođenjem eura, odnosno “dopuštanjem stranoj valuti da obavlja funkcije domaćeg novca, urušava nacionalni gospodarski sustav.” Jurčić ističe kako je strana valuta “novac u nekom drugom gospodarstvu i njena cijena je određena efikasnošću tog, a ne domaćeg gospodarstva”. “Njezin tečaj i kamata rijetko kada mogu biti stabilizator nacionalnog gospodarstva, a puno češće su njegov rušitelj”, naglašava Jurčić. Uvođenjem eura Hrvatska će morati uplatiti kapital u Europsku središnju banku te upisati kapital mehanizma stabilnosti, odnosno jamčiti za eventualne gubitke zajedničkih institucija.

Igor MIKULIĆ
Slovenija u ERM-u 2,5, a Litva čak 10,5 godina

Među članicama EU-a euro još nemaju, ali imaju obvezu uvesti ga Bugarska, Češka, Hrvatska, Mađarska, Poljska, Rumunjska i Švedska. Danska također ne koristi euro, ali i nema obvezu njime zamijeniti nacionalnu valutu - krunu. Hrvatska će, kada jednom uđe u ERM 2 ili tečajni mehanizam biti praćena zadovoljava li Maastrichtske kriterije za ulazak u eurozonu. A to znači da se prate kriteriji inflacije (maksimalno 0,7 posto), deficita (najviše 3 posto BDP-a), javnog duga (najviše 60 posto BDP-a), tečaja, dugoročne kamatne stope (najviše 4 posto) i usklađenosti s pravnim sustavom EU-a. Hrvatska tu ima jedini pravi problem s javnim dugom koji premašuje 80 posto BDP-a. Među novim članicama EU-a najkraće je u postupku tečajnog mehanizma provela Slovenija - 2,5 godina, od lipnja 2004. do kraja 2006. godine. S druge strane, najduže je na euro čekala Litva - čak 10,5 godina, od kraja lipnja 2004. do kraja 2014. godine.

Ljubo Jurčić

ekonomist

Negativni efekti uvođenja eura su gubitak suvereniteta monetarne politike na korist snažnijih država članica eurozone, odnosno gubitak nacionalne valute kao najjače poluge nacionalnog razvoja.

Najčitanije iz rubrike