Magazin
POSRNULA IBERIJA

Slobodarski Katalonci na putu svoje propasti
Objavljeno 7. listopada, 2017.

Iako su Europa i svijet vidjeli do sada svakojakog nasilja, sjetimo se samo svega onoga što se događalo u Hrvatskoj devedesetih, masovno pendrečenje običnih građana koji su u nedjelju htjeli glasovati na referendumu o neovisnosti Katalonije mnoge je neugodno iznenadilo.

Naime, Španjolsku, inače ludo popularnu među naraštajima hrvatskih abiturijenata i apsolvenata još od osamdesetih pa naovamo, svi su do sada doživljavali kao zemlju dobrog provoda, vrhunaravnog nogometa, sjajnog crvenog vina iz Rioje i inog hedonističkog užitka. Vicky, Christina, Barcelona!, uzviknuo bi Woody Allen. Otkuda sada odjednom, u tom betonskom turističkom raju, nasilje? Tko se uopće još sjeća egzotične vijesti tog utorka 23. veljače 1981. u večernjem televizijskom Dnevniku, izgovorene unjkavim glasom udbaškog konfidenta Zvonka Zmazeka ili kasnijeg Mesićevog consiglierea Tomislava Jakića, i operetnog prizora u kome pukovnik Antonio Tejero Molina upada na sjednicu Cortesa, španjolskog parlamenta, te s onom smiješnom trorogom kapom na glavi i pištoljem u ruci pokušava izvesti državni udar? Generalisima Francisca Franca Bahamondea sjećaju se još samo djeca komunističkih boraca u Španjolskom građanskom ratu, danas već u poodmaklim godinama ili dva metra ispod zemlje, poput Miomira Žužula, Slobodana Praljka i Stipe Šuvara, te mladih skojevaca, članova redakcije propalog lista Feral Tribune, koji su španjolskog diktatora uporno uspoređivali s imenjakom Franjom Tuđmanom. Uzgred, spomenuti Antonio Tejero bio je pripadnik španjolskog oružništva Guardije Civil koja je prošle nedjelje s posebnim guštom i neskrivenim frankističkim žarom na ulicama i trgovima Barcelone premlaćivala onolike djedove i bake, ujake, tete, strine, studente i roditelje s djecom koji su naivno krenuli glasovati na referendumu koji je potresao same temelje Kraljevine Španjolske, ali i Europske unije.

SKUPA SLOBODA

Cijelu ovu priču zamutili su upravo Katalonci, pripadnici samosvjesnog, kulturnog i radišnog naroda kojima je, kao onomad Ircima, Hrvatima i Ukrajincima dosadilo biti “deveto prase” u državi koja je tako zamišljena, bez obzira je li riječ o Brozovoj Zemlji Smiješka, Sovjetskom Savezu, ili Ujedinjenom Kraljevstvu, da ste vi uvijek izigrani, financijski opljačkani i u zapećku. Katalonci su, jednostavno, odlučili Kastiljcima i ostalim iberskim rodijacima reći: Adéu! Iliti zbogom na hrvatskom. Nakon višestoljetnog otužnog života pod Bourbonima, sadašnja katalonska elita odlučila se za referendum o neovisnosti. Znajući jako dobro kako se rastanak primakao, jer ako se za slobodu izbore tankoćutni i smotani Katalonci, iz Španjolske će još brže izići mnogo borbeniji i odlučniji Baski, pripadnici još jednog starog europskog naroda, vlada španjolskog konzervativnog premijera Mariana Rajoya Breya odlučila je na Katalonce, kao na šugave pse, poslati interventnu policiju. Bila je to krvava nedjelja bez presedana u novijoj europskoj povijesti, ako izuzmemo Bloody Sunday, ili pokolj iz Bogsidea, iz 1972. u kome su britanski vojnici pucali na mirne prosvjednike u Sjevernoj Irskoj, odnosno naš “krvavi Uskrs” iz 1991. Broj pretučenih Katalonaca premašuje 900, ali to u Europi nije nikoga pretjerano uzbudilo. Poruka Europskog povjerenstva i većine europskih zemalja uključujući i susjednu Francusku koja također pod svojom šapom drži sjeverni dio Katalonije, tzv. Roussillion, jest da su Katalonci dobili ono što su i zaslužili. I nisu daleko od istine, naime, masovni izlazak Katalonaca na referendum bio je sve samo ne nedužni odlazak na kavu sa šlagom poslije nedjeljne mise. Svojim sudjelovanjem na nezakonitom referendumu Katalonci su iskazali ne samo građansku neposlušnost, nego i počinili akt veleizdaje protiv Kraljevine Španjolske.

Panična reakcija vlade u Madridu koja je u Barcelonu poslala 16.000 pripadnika žandarmerije, dakle ogranka vojske koji obavlja policijske poslove, kako bi pendrekom i gumenim mecima omeli njegovo održavanje, govori da je referendum o neovisnosti opasan čak i onda kada je ustavno nedopušten i pravno nepostojeći. Na pameti svi imaju slučaj Krima na kome su ruski invazori 2014. organizirali “referendum o neovisnosti”, koji je tada također bio zabranjen ukrajinskim ustavom, ali je održan samovoljom Vladimira Putina.

NISU NAROD

Proteklih dana čuli smo razne teorije koje govore kako se načelo o samoodređenju naroda, isticano u trenutku raspada Austro-Ugarske i kasnije šezdesetih godina tijekom dekolonizacije, zapravo i ne odnosi na Katalonce, koji možda jesu nekakav narod u jezičnom, etnografskom ili kulturnom smislu, ali to navodno nisu kada je riječ o međunarodnom pravu. Prema mišljenju profesora Stefana Talmona iz Bonna, narod sa stajališta međunarodnog prava mogu biti samo Španjolci, a Katalonci, Baski ili Cigani, samo su njegov dio.

Nakon što je Ustavni sud suspendirao sjednicu pokrajinskog parlamenta zakazanu za ponedjeljak na kojoj se, prema riječima predsjednika katalonske vlade Carlesa Puigdemonta i Casamajóa, očekuje donošenje odluke o neovisnosti, nije isključeno ni aktiviranje članka 155. španjolskog Ustava. Njime se Madridu daje pravo suspendiranja katalonske autonomije, što za sobom povlači slanje vojske u Kataloniju. Slijede masovna uhićenja, suđenja za veleizdaju i drakonske kazne... Nisu isključene ni ulične borbe, krv na pločnicima i terorizam. Možda netko naposljetku snajperom odstrijeli mladog kralja Felipea VI., ili ocvalog premijera Mariana Rajoya. Čini se da neovisnosti nema bez oružane borbe. Slobodu nitko ne može dobiti na pladnju. Sjetimo se samo hrvatskog primjera. Iako naš neuspjeh opominje kako neovisnost sama po sebi ne donosi sreću i boljitak. Onoga trenutka kada bude bio ugrožen katalonski biznis, a to će se dogoditi u slučaju daljnjeg pogoršanja odnosa između Madrida i Barcelone, broj pristaša neovisnosti drastično će pasti. Zanimljivo je razmišljanje ovih dana stiglo iz Bruxellesa u kome se kaže da bi se Katalonija, čak i da ostvari izlazak iz Španjolske na ustavan način, našla izvan članstva EU-a. Prosperitetnoj Kataloniji koja se trenutačno prema iznosu BDP-a po glavi stanovnika nalazi na 11. mjestu u EU, ispred Italije, Španjolske, Slovenije, Portugala, Češke, Grčke i Poljske, i u tome bi scenariju prijetila gospodarska propast.

Piše: Draško CELING
Možda ste propustili...

PAX: NOVI GENIJALNI ROMAN AMERIČKE SPISATELJICE SARE PENNYPACKER

Neke jabuke padaju daleko od stabla!

TEMA TJEDNA: ZAHLADNJENJE ODNOSA HRVATSKA - SRBIJA (II.)

Ana Holjevac Tuković: Srbija mora preuzeti odgovornost za rat u Hrvatskoj i BiH

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

INTERVJU: MILJENKO ANTIĆ, POLITOLOG, SPECIJALIZIRAN ZA MEĐUNARODNE POLITIČKE ODNOSE

Tezu o građanskom ratu pobio je i srpski odvjetnik Srđa Popović

2

TEMA TJEDNA: ZAHLADNJENJE ODNOSA HRVATSKA - SRBIJA (I.)

Zakopani u prošlosti: Srbija
se ne miri s činjenicom
da je izgubila rat!

3

GLAS IZ LONDONA BRITANSKA PARANOJA

London još u znaku Brexita i straha od terorizma. Kako se snalaze Osječani?