VINKOVCI

Nakon što se četiri godine bavio kućnim pivarstvom i u podrumu roditeljske kuće vario i kuhao ture po 20 litara piva i nakon više od 80 “šarži” piva iz kućne radinosti, Vinkovčanin Ivan Vorgić (32) dosjetio se kako bi ljubav prema pivu i proizvodnji piva mogao pretvoriti u posao, pa je u proljeće 2016. pokrenuo pogon za proizvodnju craft piva. To je ujedno i prva craft pivovara u Vinkovcima iako povijesne knjige kažu da je između dva svjetska rata u Vinkovcima, u najstarijem europskom naselju gdje se u kontinuitetu živi više od 8300 godina, bilo čak 14 pivarskih obrtnika i većina ih je proizvodila pivo i opskrbljivala žedne pivopije u krčmama i hotelima u Vinkovcima i okolici.

- Sistem je isti kao i kod većine craft pivovara na ovim prostorima – hobi u posao, poput Zmajske pivovare, Nove runde, Varionice, Slawonera... Trenutni kapacitet pivovare je 2500 litara mjesečno i u pogonu radim ja i još jedan momak na pola radnog vremena. Proizvodimo dvije vrste piva – pale ale i brown ale. Oba piva su ale piva, dakle piva gornjeg vrenja, pa su samim tim robusnija i bogatijeg okusa. Piva su nefiltrirana, nepasterizirana i proizvedena isključivo od sastojaka koji trebaju ići u pivo – voda, ječmeni slad, hmelj i kvasac. Uskoro planiramo proširiti proizvodni kapacitet na 4500 litara mjesečno. Također, uz povećanje kapaciteta planiramo i početi punjenje piva u boce od pola litre. Trenutno se Valens pivo prodaje i konzumira isključivo kao točeno, a kako bismo ušli i u domove kupaca, odlučili smo se i na ovu vrstu ambalaže – kaže Ivan Vorgić, dodajući kako u njegovu pivu pivoljupci mogu uživati u Hang Loose i Orion pubu u Vinkovcima, El Maritimu u Vukovaru, Gajbi, Fabriqueu i Malom princu u Osijeku, Beer Gardenu u Našicama, Blues baru u Orahovici i Krigli u Požegi.

Prvo vinkovačko craft pivo nosi ime Valens, prema jednom od dvojice rimskih careva rođenih u tadašnjim Vinkovcima, Aurelia Colonia Cibalae, za kojega povjesničari tvrde da je rado pio pivo iako je u to vrijeme vino bilo mnogo popularnije, posebice među viđenijim i bogatijim svijetom.

- To je bilo jako neobično jer je rimska gospoda pila isključivo vino, a pivo su pili barbari. To je provjeren podatak jer se zna da su Valensa pogrdno zvali sabaiarius, što na latinskom jeziku znači pivska trbušina, pivska mješina. Kao što mi sada nastavljamo tisućljetnu tradiciju uživanja u pivu na ovim prostorima, isto je radio i Valens jer pivo se na području Slavonije pilo i prije dolaska Rimljana na ove prostore – pojašnjava Vorgić.

Možda je u širem puku manje poznato što je to craft pivo i što ga razlikuje od drugih piva koja se proizvode industrijski.

- Craft pivo je proizvod pivovara manjeg kapaciteta, vrhunske kvalitete jer naglasak je na sastojcima, bez konzervansa, ekstrakata, pojačivača okusa i slično, pivovare koje ne trče pod svaku cijenu za profitom i koje su potpuno nezavisne u donošenju poslovnih odluka. Ova zadnja odlika je po meni i najvažnija. Razlog je što nije svako craft pivo vrhunsko i nisu sva industrijska piva loša. Također, najjače craft pivovare u svijetu imaju jači kapacitet od svih naših industrijskih pivovara zajedno! Poenta neovisnosti je da svaki craft pivar odlučuje što će proizvoditi, komu prodavati, na koji način prodavati, u kakvoj ambalaži, po kojoj cijeni. Svi ovi faktori idu u smjeru da profit nije na prvom mjestu, već kvaliteta i zadovljstvo konzumenta. Također, ovo su i razlozi zašto se craft često naziva pokretom – radiš nešto što voliš, radiš nešto kako bi se trebalo raditi i još živiš od toga. Ljudi to prepoznaju i plaćaju malo više jer kada se nešto radi na malo i pazi na kvalitetu, to košta – kaže Vorgić dodajući kako u Vinkovcima nema pivovara poput njegove, ali u okolici ima i svako malo se pojavi neka nova. Koliko zna, u Osijeku su čak dvije, Beckers i Legionar, u Županji Hepburn, u Požegi Slawoner, u Đakovu Black Hat i u Sičicama Bošnjak pivo.

Vorgić drži da je pivarska scena zanimljiva i poticajna za sve koji se bave proizvodnjom craft piva, ali ističe solidarnost među pivarima i da se svi međusobno pomažu savjetima i informacijama jer svi imaju iste probleme, a prostora na tržištu definitivno ima dovoljno.

- Mislim da se od svakog posla može živjeti pristojno ako ga čovjek dobro i ozbiljno radi. Naravno, ovisi koje i kolike su potrebe svakog pojedinca... Ova moja priča još je uvijek u debeloj fazi razvoja i zarada je na posljednjem mjestu, važno mi je da se podmiruju svi troškovi i obveze na vrijeme. Ovaj kapacitet koji sad proizvodimo i prodajemo i teorijski je na rubu isplativosti. U praksi je to posebna priča jer svako malo iskoči nekakav neplanski trošak koji ne znam ni sam kako nagrecam i riješim. No, generalno, pivarska industrija je visokoprofitabilna grana, s tim da u craft pivarstvu to nije tako jer su troškovi proizvodnje užasno veliki... - zaključuje Ivan Vorgić i dodaje kako se trenutno ne koristi novcem iz EU fondova jer se dugo čeka i izrada projektne dokumentacije košta. Trenutno čeka jedan vrlo povoljan zajam od Hrvatske agencije za malo gospodarstvo, inovacije i investicije i tim novcem planira proširiti proizvodne kapacitete i pojednostaviti određene proizvodne procese.

Vorgić dodaje kako posljednjih godina, otkako se bavi pivarstvom, nema vremena za hobije poput planinarenja, sviranja gitare u bendu i susreta s prijateljima, ali ono malo slobodnog vremena koje ima nastoji posvetiti obitelji i dvojici sinova. Zahvalan je supruzi što ima razumijevanja za njegovu ljubav prema craft pivu i što “drži sva četiri ćoška stana”.