Povijest jednog od trenutno najvećih rock-bendova započela je 8. travnja 1994. godine. Točnije, onog trenutka kada su pronašli mrtvo tijelo Kurta Cobaina, frontmana benda Nirvana. Dave Grohl, koji je bio bubnjar legendarnog rock-sastava iz Seattlea, ubrzo nakon tragičnog događaja dobio je mnoštvo ponuda raznih bendova koji su željeli njegove usluge, kao što su Tom Petty and the Heartbreakers ili Pearl Jam, no umjesto toga Grohl u listopadu iste godine ulazi u studij Roberta Langa te snima petnaest pjesama koje će se kasnije naći na prvijencu Foo Fightersa. Zanimljivo je da je kompletan album Grohl snimio sam, osim što je Greg Dulli iz The Afghan Whigs odsvirao gitaru na “X-Static”, a ubrzo je okupio i band s kojim će krenuti na turneju.

“Prirodno mi je bilo da Krist Novoselić (basist Nirvane) i ja nastavimo suradnju. No, ostatku svijeta vjerojatno bi to bilo vrlo čudno, a mene bi stavilo u neobičnu poziciju. Vjerujem da bismo neprestano bili pod mikriskopom javnosti”, kaže Dave Grohl.

Stoga, bendu se pridružuju bivši članovi benda Sunny Day Real Estate, basist Nate Mendel i bubnjar William Goldsmith, te Pat Smear, koji je svirao na posljednjoj turneji Nirvane nakon albuma “In Utero”. Svoj prvi nastup Foo Fightersi održali su u veljači 1995. godine u klubu Jambalaya u mjestu Arcata u Kalifoniji. Debi-album “Foo Fighters” objavljen je srpnju iste godine. Pjesme “I'll Stick Around”, “For All the Cows” i “Big Me” obajvljene su kao singlovi. Album je prodan u milijun i pol primjeraka u Sjedinjenim Državama.

Nakon završetka turneje Foo Fightersi su ušli u studio Bear Creek u Woodinvilleu s producentom Gil Nortonom kako bi snimili drugi album. Nakon završetka snimanja, Grohl je snimke odnio u Los Angeles na miksanje. Nezadovoljan zvukom bubnjeva na snimkama, Grohl je iznova snimio nove verzije, što je izazvalo da William Goldsmith napusti bend. Na njegovo mjesto došao je Taylor Hawkins, koji je debi s bendom imao uoči objavljivanja albuma “The Colour and the Shape”.

Objavljen u svibnju 1997. godine, drugi album Foo Fighters je najprodavanije izdanje u karijeri s tiražom koja je prešla dva milijuna primjeraka. Sa albuma je skinuto čak četiri singla, od kojih je “Everlong” vrlo brzo postao rock-klasik, što zbog odličnog spota koji je režirao Michel Gondry (posveta kultnom horor-klasiku “Zla smrt”), ali i činjenice da je postala neizostavni dio pop-kulture. Naime, pjesma je korištena u brojnim popularnim videoigrama, a nekoć popularni voditelj talk showa David Letterman nazvao ju je “omiljenom pjesmom”. Tijekom turneje Pat Smear je odlučio napustiti bend, a kao zamjenu Grohl je pozvao dugogodišnjeg prijatelja Franza Stahla s kojim je svirao u bendu Scream prije nego što se priključio Nirvani.

Treći studijski album “There Is Nothing Left to Lose” objavljen u jesen 1999. godine, koji je bend producirao uz pomoć Adama Kaspera, Foo Fightersima je priskrbio i prvog Grammyja, a pjesma “Learn to Fly” bila je prvi singl koji je ušao u Billboardovih top 100. Nakon završetka snimanja albuma bend je organizirao audiciju za gitarista koji je trebao zamijeniti Stahla, koji je napustio bend tijekom snimanja albuma, a uposlen je Chris Shiflett, koji je i danas član benda.

Prije nego što je objavljen album “One by One” 2002. godine, koji je također ovjenčan Grammyjem, Grohl je sudjelovao u snimanju trećeg studijskog albuma Queens Of The Stone Age nazvanog “Song Of the Deaf”. Iako je ovo bio prvi album benda koji je kritika primila s rezervom, to nije smanjilo uspjeh izdanja koje je dostiglo milijunsku tiražu u Sjedinjenim Državama.

“In Your Honor”, objavljen tri godine poslije, trebao je zapravo biti akustični samostalni album Davea Grohla, no umjesto toga dobili smo dvostruki album podijeljen na dvije različite cjeline. Na akustične balade i klasične rock-pjesme Foo Fightersa.

Za sljedeće izdanje “Echoes, Silence, Patience & Grace” (2007.) ponovno je kao producent uposlen Gil Norton, a prvi singl s albuma bio je megahit “Pretender”, koji se na vrhu Billboardove top-ljestvice moderne rock-glazbe zadržao punih 19 tjedana. Iste godine tijekom nastupa na MTV-jevoj europskoj nagradi bendu se na poznornici pridružio Pat Smear, koji se vratio u bend. Na dodjeli nagrada Grammy 2008. godine album je nominiran za čak pet nagrada, a Foo Fightersi su kući otišli s nagrada za najbolji rock-album i pjesmu.

Sedmi album “Wasting Light” bend je snimio s producentom Butchem Vigom, s kojim je Grohl već surađivao na Nirvaninom “Nevermind” albumu. Nakon objavljivanja album je zasjeo na vrh Billboardove ljestvice najprodavanijih izdanja, postavši tako prvo izdanje benda kojemu je to uspjelo. Bend je s albuma objavio čak šest singlova, “Rope”, “White Limo”, “Walk”, “Arlandria”, “These Days” i “Bridge Burning”.

Slaveći 20 godina benda, Foo Fightersi su se odlučili na megalomanski projekt. Naime, bend je snimio osam pjesama za osmi album “Sonic Highways”, a svaka je snimljena u drugome američkom gradu. Ovo prema Grohlovim riječima “ljubavno pismo povijesti američke glazbe” snimano je u Chicagu, Austinu, Nashvilleu, Los Angelesu, Seattleu, New Orleansu, Washingtonu i New Yorku, a sve to dokumentirano je u sjajnoj istoimenoj HBO televizijskoj seriji.

Nakon četiri Grammyja i dvanaest milijuna prodanih albuma u karijeri Foo Fightersi su za novi deveti album poželjeli novi izazov. Prvotna ideja da cijeli proces snimanja albuma otvore za obožavatelje pala je u vodi, nakon što je Grohl saznao kako je istu ideju već realizirala P.J. Harvey. “Concrete and Gold” objavljen 15. rujna producirao je Greg Kurstin, poznat po suradnji s brojnim pop-glazbenicima poput Adele, Sije, Becka, Kelly Clarkson, Ellie Goulding i Pink.

Iako kvalitetom u rangu sa svojih nekoliko prethodnika, “Concrete and Gold” nakon prvih nekoliko susreta gubi svoj intenzitet jer ono što ostaje nakon prvotnog iznenađenja jest činjenica da je ovo zapravo još jedan u nizu njihovih albuma. Malo teških rifova, puno hommagea Beatlesima, poneko produkcijsko iznenađenje, ali sve u svemu album koji pokazuje da bi im višegodišnja pauza dobro došla kako bi svi članovi napunili baterije novim idejama kako bi jubilarno deseto izdanje bilo korak naprijed, a ne tapkanje u mjestu kakva su primjerice bila posljednja dva-tri izdanja.