Izvoz prerađivačke industrije izravno ili neizravno stvara 57,4 milijarde kuna bruto dodane vrijednosti, odnosno čak 20,5 posto bruto dodane vrijednosti ukupnog gospodarstva.
Ovaj podatak iznesen je na predstavljanju rezultata istraživanja zagrebačkog Ekonomskog instituta (EIZ) pod naslovom “Izvori izvoznog rasta i industrijski razvoj: empirijski dokazi u Hrvatskoj”.
Voditelj istraživanja Goran Butorac rekao je da se na prerađivačku industriju odnosi 89 posto ukupnog robnog izvoza Hrvatske, ali i da se na svaku kunu dodane vrijednosti, koja se generira direktno kroz izvoz prerađivačke industrije, u ostatku ekonomije generira još 2,6 kuna dodane vrijednosti. Isto tako, izvoz prerađivačkog sektora znatno pridonosi kreiranju bruto dodane vrijednosti drugih sektora.
Izvoz prerađivačke industrije, kazao je Butorac, stvara tako 26,5 posto ukupne bruto dodane vrijednosti poljoprivrede, 32,3 posto transporta i trgovine te 16,6 posto poslovnih usluga. Dodao je kako istraživanje sugerira da multiplikativni učinci izvoza prerađivačke industrije jačaju od kako je Hrvatska pristupila Europskoj uniji.
Potrošen model
Izvoz prerađivačke industrije, nadalje, izravno pridonosi zapošljavanju 140.000 ljudi, što je više od 50 posto zaposlenih u tom sektoru, no kada se uzme u obzir učinak na zapošljavanje u drugim sektorima, onda taj izvoz stvara 340.000 radnih mjesta u ukupnoj ekonomiji, odnosno 21,5 posto ukupnog broja zaposlenih u Hrvatskoj.
Najveći doprinos izvoznom rastu nakon ulaska Hrvatske u EU dale su brodogradnja te farmaceutska i prehrambena industrija. Konkurentnost je identificirao kao najznačajniji izvor izvoznog rasta, s time da je konkurentnost hrvatskih proizvoda najizraženija kod izvoza u tzv. nove članice EU-a, naročito Sloveniju, Mađarsku i Poljsku.
“U hrvatskoj ekonomiji povećavati proizvodnju s naslova osobne potrošnje već je davno potrošen model, osobna potrošnja ne može biti izvorom gospodarskog rasta ni sada ni u budućnosti. Ne možemo povećavati ni državnu potrošnju s obzirom na to da smo danas visoko zadužena zemlja. Stoga nam izvoz i investicije ostaju kao najznačajniji izvori gospodarskog rasta, rasta proizvodnje i zaposlenosti, a pritom izvoz prerađivačke industrije ima golem značaj”, zaključio je Butorac.
Profesor političke ekonomije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu Luka Brkić, komentirajući za Glas Slavonije značaj izvoza prerađivačke industrije, također se slaže da su investicije i izvoz preostali jedini značajni izvori ekonomskog rasta zemlje.
- Naš ponajprije privatni sektor bori se da bi izvozio iako mu pri tome okružje, zajedno s monetarnom politikom, nije prijateljsko. Međutim, treba reći kako je taj naš izvoz tehnološki inferiorniji s obzirom na nama konkurentske zemlje. Niže je razine finalizacije obrade, niže tehnološke složenosti, u njemu nije ugrađeno mnogo novih tehnologija, a sukladno tome i dodana vrijednost nije tako visoka. Taj naš izvoz, nažalost, mnogo je više rezultat povećane potražnje naših vanjskotrgovinskih partnera nego strategije izvozne orijentacije Hrvatske. Da imamo izvoznu strategiju, onda bi taj izvoz bio potpomognut s mnogo mjera i politika kraćeg, srednjeg i dugog roka. Mislim da je to velika boljka hrvatske ekonomske politike o kojoj se vrlo malo raspravlja i na tome se najmanje radi. Sve se vrti samo oko pitanja fiskalne politike, čak ne i monetarne politike - ističe Brkić.
On drži kako se proizvodnja, a potom i izvoz prerađivačke industrije može povećati samo otklanjanjem problema u cijelom sustavu zemlje, a ne usko gledajući poteze koji bi pomogli samo prerađivačkoj industriji. Brkić naglašava kako ima dovoljno pametnih i sposobnih ljudi u Hrvatskoj koji mogu rješavati sustavne probleme, no najveća im je prepreka, kaže on, hrvatska politička sfera u kojoj dominiraju “isti momci i s jedne i s druge strane kvaziideološkog spektra” koji utječu na kadroviranje, na rast administracije i birokracije. - Hrvatska je u EU na prvom mjestu po troškovima izvršne i zakonodavne vlasti. Oko pet posto BDP-a odlazi nam na te troškove. Zemlje iza nas na ove troškove izdvajaju 2,5 ili 1,8 posto. Pogledajmo i kakav nam je obrazovni sustav. Mnogi naši doktori znanosti sjede u nekim tzv. institutima, a nema ih u gospodarstvu, za razliku od primjera u Njemačkoj - oštar je Brkić.
Lokalni monopol
Ekonomist Velimir Srića podsjeća da hrvatski političari zaboravljaju važnost izvoza. On ističe kako izvoz ima dva pozitivna utjecaja na domaće gospodarstvo - tvrtke koje su izvoznici postaju bolje i konkurentnije, a izvoz donosi izravan rast BDP-a.
Izvoznik bježi iz lokalnog monopola ili oligopola, izlaže se svjetskim kriterijima poslovanja, izlazi na zahtjevnije tržište i zbog toga je bolji. Izvoz je za nacionalnu ekonomiju pozitivan jer predstavlja i mjerilo uspješnosti, s obzirom na to da tvrtke koje su uspješne i konkurentne na lokalnom tržištu tek tada izlaze na globalno tržište.
- U Hrvatskoj neke tvrtke često svoj uspjeh mogu zahvaliti monopolu, oligopolu ili političkim utjecajima te nisu dovoljno dobre da iziđu izvan granica zemlje. Takva su iskustva znatno oslabila hrvatski izvozni kapacitet - upozorava Srića.
Istraživanje EIZ-a, dodaje, skreće pozornost na to da naša prerađivačka industrija svojim izvozom vuče i druge, vuče kooperante iz drugih djelatnosti.
- Efekt je golem na sve prateće industrije. E sad samo treba zamisliti što bi bilo kada bi postojala jasna nacionalna strategija izvoza, koja bi povezala primjerice samo prehrambenu industriju i turizam. U nekim područjima imamo najbolje svjetske proizvode, poput vina ili maslinovih ulja. Bilo bi dobro da smo dogovorili strategiju prema kojoj bismo svijetu pronosili priču o Hrvatskoj kao zemlji zdrave hrane, zemlji koju pokriva 47 posto šume, zemlji čiste pitke vode, sa Slavonijom idealnom za ekološku proizvodnju hrane, itd. Tada bismo mogli proizvoditi proizvode posebne vrijednosti, s jasno naglašenim napisom da su proizvedeni u Hrvatskoj, a ne samo onih koji zadovoljavaju tržišne vrijednosti. Možemo vidjeti kako to izgleda na primjerima francuske kozmetičke industrije ili proizvodnje alkoholnih pića. Te industrije prodaju priču, a ta priča govori o kulturi te zemlje - kaže Srića.
Igor MIKULIĆ/H
NAJVEĆI SUFICIT U TRGOVINI DRVENIM PRERAĐEVINAMA
Najveći vanjskotrgovinski deficit Hrvatska je lani ostvarila u razmjeni motornih vozila (912 milijuna eura), kemikalija i kemijskih proizvoda (877 milijuna eura) i prehrambenih proizvoda (783 milijuna eura). Trgovinski suficit bilježimo kod prerade drva (327 milijuna eura), brodogradnje (231 milijun) i proizvodnje namještaja (70 milijuna eura). Najveći deficit imamo u razmjeni s Njemačkom (1,7 milijardi eura), Mađarskom (930 milijuna eura), Italijom (801 milijun) i Austrijom (781 milijun eura). Trgovinski suficit Hrvatska ostvaruje sa zemljama CEFTA-e, najveći s BiH (546 milijuna eura).
Velimir Srića
ekonomist
TURIZAM KAO IZVOZNI PROIZVOD
Drugi veliki pozitivan utjecaj izvoza je doprinos rastu BDP-a. Velimir Srića podsjeća kako izvoz prerađivačke industrije čini čak 20,5 posto bruto dodane vrijednosti ukupnog gospodarstva. Izvukao je paralelu s hrvatskim turizmom koji donosi oko 18 posto BDP-a, a vjerojatno ove godine i više. - Međutim turizam uglavnom ne stvara novu vrijednost. Turizam može povući mnogo toga, ali ipak nije toliko kvalitetan izvozni proizvod kao što je stvarni izvoz roba. Turizam bi to mogao biti kada bismo u njega ugradili isključivo domaću hranu ili recimo domaće zdravstvo. Kontinentalni turizam s druge strane donosi znatno pozitivnije efekte jer dodatno pokreće lokalno gospodarstvo i proizvodnju. Drukčiji su efekti kada netko stvara proizvod i bori se da ga ljudi primijete od onoga koji razmišlja na način: imam more i sunce, ljudi će doći, ne moram ništa posebno dodavati - kaže Srića.
IZVOZ JE VEĆ DVADESET GODINA ZANEMARENA TEMA U HRVATSKOJ
Profesorica zagrebačkog Ekonomskog fakulteta Marijana Ivanov smatra da je izvoz zanemarena tema u Hrvatskoj već 20 godina. Po njoj, monetarna politika, još od uvođenja kune, nikad nije bila naklonjena izvozu jer su joj ciljevi uvijek bili neki drugi - stabilnost cijena, stabilnost tečaja i sl., dok je izvoz uvijek bio u drugom planu. “Ne mislim da je monetarna politika ni danas išta više naklonjena izvozu, samo što postoje poslovni ciklusi, a unutar njih razdoblje kada i sama monetarna politika i centralna banka malo više govore o izvozu jer joj to ide naruku. Ima i razdoblja kada se o izvozu ne govori, recimo kada je hrvatska kuna bila pod većim deprecijacijskim pritiskom, od polovine 2008. i u cijeloj nesretnoj 2009., našu centralnu banku izvoz uopće nije zanimao, pa nam je recesija trajala puno duže nego drugima. Monetarna politika HNB-a nikada neće stati na stranu izvoza”, smatra Ivanov. H
pokretači
RIJEČ JE O 21,5 POSTO UKUPNOG BROJA ZAPOSLENIH