Magazin
TEMA TJEDNA: INICIJATIVA ZA RASPISIVANJE REFERENDUMA (I.)

Ispravljanje nepravde ili nova politička manipulacija
Objavljeno 30. rujna, 2017.
O reguliranju izbora zastupnika nacionalnih manjina

Nakon objave informacije da Anto Đapić i Željka Markić pripremaju referendum kojim bi se interveniralo u dio zakonodavstva koji regulira izbor zastupnika nacionalnih manjina, reagirala je Željka Markić demantiravši da takvo što priprema s Đapićem, ali je ostavila otvorenom mogućnost da se opet pokuša referendumom intervenirati u izborna pravila.

“Smatramo da je potrebna promjena izbornog sustava, ali dosad nismo ni sa kim razgovarali o tome. Kao i druge referendumske inicijative, to planiramo sami, a onda nam se mogu pridružiti svi koji žele”, rekla je predsjednica udruge “U ime obitelji” Željka Markić prije nekoliko dana za N1 televiziju.

A kako na tu incijativu gledaju u dvije najveće stranke - vladajućem HDZ-u i oporbenom SDP-u?

- Bilo kakve intervencije u izborne zakone znače promjene izbornog sustava oko kojih treba provesti ozbiljnu političku raspravu. Promjene izbornog zakona traže poprilično suglasje svih parlamentarnih stranaka, a kada govorimo o izboru predstavnika nacionalnih manjina, onda je riječ i o eventualnoj promjeni Ustava - kaže dužnosnik iz vrha HDZ-a i navodi da se o tim pitanjima treba postići konsenzus. Dodaje kako je aktualni sustav takav da nije ugodan ni pripadnicima nacionalnih manjina, jer dolaze u situaciju da upravo oni budu ti koji presuđuju tko će biti vlast, a tko oporba.

I VLAST I OPORBA PROTIV PROMJENA

Potpredsjednik SDP-a, Zlatko Komadina, ističe da su pripadnici nacionalnih manjina građani Hrvatske i nikakvim se referendumom ne smiju tjerati iz društveno-političkog života.

- Promjene izbornog zakonodavstva ozbiljno su pitanje kojemu, prije nego što se u njega intervenira, mora prethoditi ozbiljna politička i stručna rasprava. O bilo kakvim izmjenama izbornih pravila moraju odlučivati politički čimbenici u Saboru, a odluke se moraju donijeti konsenzusom - kaže Komadina, navodeći da je protiv referenduma koji bi bio usmjeren na smanjenje prava nacionalnih manjina.

Iz dosadašnje prakse Ustavnog suda teško je reći bi li se takav referendum mogao dopustiti. Prošli, iz 2014., koji je radi izmjene izbornog zakonodavstva pokrenula Željka Markić, nije uspio jer nije skupila dovoljno potpisa. Sad se u akciju uključio Đapić, s obrazloženjem da je “okidač inicijative Udruge dragovoljaca HOS-a ponašanje predstavnika srpske i talijanske nacionalne manjine prema HOS-u i ratnom znakovlju HOS-a”.

Da je Đapićeva ideja u suprotnosti sa Sporazumom o zaštiti prava nacionalnih manjina, koji su 2004. sklopile Hrvatska i tadašnja Srbija i Crna Gora, potvrdio je Đorđe Gardašević, izvanredni profesor na Katedri za ustavno pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta. U tom sporazumu stoji - a to je Đapiću sporno - da će potpisnice omogućiti osnivanje političkih stranaka i sudjelovanje u predstavničkim i izvršnim tijelima na način da će unutarnjim zakonodavstom osigurati, uz ostalo, zastupljenost u predstavničkim tijelima na regionalnoj i državnoj razini u Republici Hrvatskoj, odnosno na pokrajinskoj, republičkoj i razini državne zajednice Srbije i Crne Gore.

“Ključan je glagol 'osigurati', a Đapićevim izmjenama takva predstavnička mjesta za pripadnike srpske (i bilo koje druge) nacionalne manjine ne bi bila osigurana jer ni jedna stranka ne mora na svoju listu staviti ljude koji su Srbi po nacionalnosti i jer neka stranka Srba u Hrvatskoj ne mora u općim izbornim jedinicama dobiti dovoljan broj glasova za ulazak u Sabor. Prihvaćanje Đapićeva rješenja značilo bi kršenje Sporazuma, a upravo kršenje, odnosno neispunjavanje tog sporazuma, Hrvatska predbacuje Srbiji. Naime, Srbija u svoje izborno zakonodavstvo nije ugradila zajamčeno mjesto za hrvatskog zastupnika. Hrvatska je u pristupnim pregovorima sa Srbijom inzistirala da se u zajednička pregovaračka stajališta o EU za Poglavlje 23 kao prijelazno mjerilo ugradi poštovanje bilateralnih sporazuma, a iza te fraze krije se upravo zahtjev za osiguranje mjesta u Narodnoj skupštini za predstavnika Hrvata u Srbiji”, objasnio je Gardašević.

I Klub zastupnika Građansko-liberalnoga saveza (GLAS) i Hrvatske stranke umirovljenika (HSU) te Klub zastupnika nacionalnih manjina održali su konzultacije, a zajednički zaključak je da je inicijativa za izmjenu izbornoga zakona antidemokratska i šteti nacionalnim manjinama.

“Inicijativa je na tragu širenja atmosfere netolerancije, drsko pokušava dezavuirati ne samo obveze Republike Hrvatske iz Sporazuma o pridruživanju EU nego i međudržavne sporazume s Italijom i Mađarskom”, istaknuto je u priopćenju što ga je potpisala predsjednica Kluba zastupnika GLAS-a i HSU-a u Hrvatskome saboru Anka Mrak-Taritaš.

Žestoka i široka rasprava o referendumu vodila se i u HTV-ovoj emisiji “Otvoreno”. “To nije antisrpski referendum, nego antikorupcijski. Želimo osigurati da birači budu oni koji će moći djelovati na političare. Kada smo skupili više od 300.000 potpisa za referendum o izmjeni izbornog zakona, već smo to željeli”, rekla je Željka Markić.

S njom se nije složio saborski zastupnik SDSS-a Boris Milošević. “To je antimanjinska, antisrpska inicijativa, protiv manjina. Na neki način ovim se želi zabiti klin između suradnje manjina i Vlade desnog centra. Važan je i javni servis, koji ima ulogu u zaštiti manjina. Inicijativa je došla od jednog marginalca, gospodina Đapića, i kroz javni servis postala aktualna”, rekao je Milošević.

PRVO PRIVILEGIJE, PA ONDA PRAVA

Arsen Bauk (SDP) rekao je kako je legitimno zabiti klin između suradnje desnog centra i manjina, ali da inicijativu koju predvode Markić i Đapić ne smatra ozbiljnom.

- Ja sam skeptičan kada o manjinskim pravima govore gospodin Đapić i Markić, bez namjere da ih vrijeđam. Što se tiče ovoga što je rekao gospodin Milošević, slažem se da bi to bilo smanjenje stečenog prava nacionalnih manjina. Ali apsolutno je legitimno pokušati zabiti klin između Vlade desnog centra i nacionalnih manjina. Zato što se desni centar ne zalaže dovoljno za njih”, rekao je Bauk.

Saborski zastupnik Mosta Robert Podolnjak napomenuo je kako je najvažnije “da manjine ne smiju igrati ulogu arbitra u sastavljanju parlamentarne većine”.

- Ne možemo govoriti o referendumu jer još ne znamo što bi on značio i kako bi izgledao. Od 1992. imali smo različite modele i mijenjali zakon svakih nekoliko godina. Zastupnici srpske nacionalne manjine su, koliko je meni poznato, također tražili izmjene zakona. Mislim da je ovo pitanje ustavne pozicije i položaja zastupnika nacionalnih manjina. U znanstvenom radu 2008. rekao sam da nije primjerena uloga zastupnika manjina kao arbitara u formiranju vlade - rekao je Podolnjak.

Ministar uprave Lovro Kuščević (HDZ) kazao je pak da nema države u okruženju koja ovoliko štiti nacionalne manjine, ali također smatra da bi izborni zakon mogao biti bolji.

Uglavnom, glavno je pitanje treba li ostaviti broj zastupnika nacionalnih manjina, ali da više ne suodlučuju u vlasti (vladi) o važnim pitanjima, nego da se preko aktivnosti u Saboru brinu o manjinskim pravima. Razlog je i u paktiranju Milorada Pupovca sa svakom vlasti, ali i vlasti s njim, jer tri saborske ruke ipak su tri ruke “za”.

Političke elite se, kaže i politički analitičar Žarko Puhovski, svagda bave time da budu (re)izabrane, a predstavnici srpske manjine odveć su im često u tomu pomagali, ponašajući se strateško-taktički, a ne sindikalno-strategijski, misleći pritom i na sebe. “Igraju se igara moći, uglavnom kao mlađi partneri, a ne zastupaju tvrdokorno neke od minimalnih zahtjeva za ravnopravnošću, koji su uvjet normaliziranja života.”

No srpskoj nacionalnoj manjini u RH Ustavom i zakonima zajamčena su sva prva, i tu nema spora. A osim Pupovca i SDSS-a postoje i Srbi koji misle drukčije, dok Pupovac galami kao da ih sve zastupa. I to je još jedna priča iz domene tzv. srpskog pitanja...

A kako je pitanje zastupljenosti predstavnika nacionalnih manjina riješeno u članicama Europske unije? Model sličan Hrvatskoj ima Slovenija, čiji se zastupnici talijanske i mađarske nacionalne manjine biraju također relativnom većinom u posebnim jedinicama. Slovenija je, dakle, uz Hrvatsku jedina zemlja Europske unije gdje postoje manjinski zastupnici. Međutim, to se odnosi samo na Talijane i Mađare, koji se smatraju autohtonim nacionalnim manjinama. Građani doseljeni iz drugih republika bivše države, koji čine 20 posto stanovništva, nisu priznati kao manjine jer se smatraju ekonomskim emigrantima. Prema podacima Europskog centra za parlamentarna istraživanja i dokumentaciju, većina država članica EU nema predstavnika nacionalnih manjina u svojim parlamentima, i to: Belgija, Italija, Austrija, Finska, Grčka, Češka, Estonija, Francuska, Irska, Nizozemska, Španjolska, Litva, Luksemburg, Portugal, Švedska i Velika Britanija. Švicarska i Turska također nemaju predstavnika nacionalnih manjina u svom parlamentu. Zanimljivo je da Italija u svom ustavu naglašava da “svaki zastupnik u parlamentu predstavlja Naciju”. Stoga ni u jednom domu talijanskog parlamenta ne postoje mjesta rezervirana za predstavnike nacionalnih (lingvističkih u Italiji) manjina.

Piše: Damir GREGOROVIĆ
HRVATI U SRBIJI
Vučić i Đapić sa sličnim stavovima

Novi list piše kako stav sličan Đapićevom ima i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić koji je, tada još kao premijer, u prosincu prošle godine osudio hrvatski model izbora manjinskih zastupnika. Ustvrdio je da u hrvatskom izbornom modelu nije dobro to što se svaki manjinski birač na biralištu mora identificirati kao pripadnik manjine i zatražiti poseban glasački listić, pa je preporučio srpski model izbora manjina, koji uporno ne poštuje odredbe Sporazuma kada je riječ o Hrvatima.

Saborski zastupnik Mosta Robert Podolnjak napomenuo je kako je najvažnije “da manjine ne smiju igrati ulogu arbitra u sastavljanju parlamentarne većine”...

Ministar uprave Lovro Kuščević (HDZ) rekao je da nema države u okruženju koja ovoliko štiti nacionalne manjine, ali također smatra da bi izborni zakon mogao biti bolji...

MILORAD PUPOVAC
Referendum je vrlo opasan projekt

U razgovoru za Večernji list predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac komentirao je inicijativu za referendum o izmjeni izbornog zakona, prema kojoj se u Sabor više ne bi biralo osam zastupnika nacionalnih manjina. Na pitanje je li inicijativa, koju pokreću Anto Đapić i Željka Markić, kojom se želi ukinuti način izbora predstavnika nacionalnih manjina u Hrvatski sabor, zapravo antisrpska, odgovorio je: “To je antimanjinska inicijativa. Centar napada uperen je protiv Srba, protiv Samostalne demokratske srpske stranke i protiv mene. To je pokušaj da se još jednom zloupotrijebi institut referenduma s dvostrukim ciljem. Da se obnovi antimanjinsko raspoloženje u Hrvatskoj, posebno antisrpsko, i da se pokuša destabilizirati Vladu desnog centra i smirenje koje je donijela ta vlada nakon izbora 2016., a koja je izvukla zemlju iz ultrakonzervativnog projekta i populističke nacionalističke politike i atmosfere. To hoće oni koji pokreću inicijativu, a pritom zaboravljaju da je pitanje manjina regulirano međunarodnim ugovorom. Prije svega Pristupnim ugovorom s EU, koji je prihvaćen na referendumu, uključujući i aneks. Ako bi netko sad drugim referendumom želio suspendirati dio tih ugovora iz sporazuma, to bi značilo ulaženje u sukob s EU, kao i s temeljima EU, a to su temelji slobode i prava. S druge strane, neke manjine, poput mađarske, češke i talijanske, imaju bilateralni ugovor u kojem je definirano da će Hrvatska štititi ovaj model. Ti ljudi žele napraviti nered u zemlji i Europi i u odnosima sa zemljama koje su važne za Hrvatsku kao njezini susjedi ili partneri.”

MATO PALIĆ

Promjena u izbornom sustavu ne bi bila suprotna Ustavu

 

Kakvo je vaše mišljenje o inicijativi za raspisivanje referenduma za promjenu izbornih pravila po kojima pripadnici nacionalnih manjina biraju svoje zastupnike u Hrvatskom saboru?

- Mislim da se radi o pozitivnoj intervenciji u hrvatski izborni sustav. Činjenica je da zastupnici nacionalnih manjina imaju znatno manji legitimitet nego ostali zastupnici izabrani u Republici Hrvatskoj, a s druge strane imaju potpuno ista prava glede glasanja o formiranju Vlade RH ili donošenja državnog proračuna. U postojećoj konstelaciji zastupnici nacionalnih manjina čine krucijalni dio parlamentarne većine i time bitno utječu na kreiranje nacionalne politike. Takvu situaciju nemamo u ostalim državama Europske unije, ali ni šire. Kreiranje nacionalne politike nije smisao posebnog predstavništva nacionalnih manjina u Hrvatskoj.

Inicijativa je legitimna, no je li u skladu s Ustavom i drugim aktima kad su prava nacionalnih manjina u pitanju? Kako bi mogao reagirati Ustavni sud ako se skupi dovoljno glasova za referendum?

- Takva promjena u izbornom sustavu ne bi bila suprotna Ustavu Republike Hrvatske. Ustavni sud će reagirati ako se prikupi najmanje 10 % potpisa birača u Republici Hrvatskoj i ako to od njega zatraži Hrvatski sabor. Smatram kako bi Ustavni sud takvu referendumsku inicijativu okarakterizirao kao sukladnu s Ustavom. Naravno, potrebno je odgovarajućim korekcijama Zakona o izboru zastupnika u Hrvatski sabor osigurati poziciju zastupnika koji će predstavljati nacionalne manjine unutar stranačkih lista. Bit je u tome da njihov broj ne bude manji, nego da se biraju na jednak način kao i svi ostali zastupnici.

Na tragu prethodnog pitanja - izborni zakon treba se mijenjati, kažu mnogi, no je li to uopće moguće? Koliko je eventualni referendum kvalitetni pokušaj rješavanja problema, koji evidentno postoji?

- Izborni zakon može se mijenjati ili na referendumu ili u Hrvatskom saboru. Takva promjena je moguća. Za promjenu u Hrvatskom saboru mora postojati politička volja vladajuće većine, a za referendum dovoljan broj potpisa i pitanje koje je u skladu s Ustavom RH.

U našem ustavnom modelu referendum je zamišljen kao svojevrsni korektiv predstavničke vladavine. On može biti kvalitetno rješenje tog problema. No smatram kako bi bilo puno bolje da se to riješi u Hrvatskom saboru, jer bi provođenje referenduma u situaciji kad je vrlo lako moguće predvidjeti kako bi on završio prouzročilo trošak za porezne obveznike. Primjerice, trošak referenduma o ustavnoj definiciji braka iznosio je oko 40.000.000 kuna. Puno je pametnije, i jeftinije je, da se to riješi u Hrvatskom saboru.

Iz SDSS-a zamjeraju da je ta inicijativa uperena protiv srpske zajednice u RH. Kako to komentirate?

- Ta inicijativa odnosi se na sve zastupnike nacionalnih manjina, a ne samo trojicu koja predstavljaju srpsku zajednicu. Proizlazi kako je taj zaključak potpuno pogrešan. Očito se radi o strahu zastupnika SDSS-a da bi u slučaju uspjeha te inicijative ta politička stranka izgubila dugogodišnji monopol za predstavljanje srpske nacionalne manjine, pa zbog toga tome pristupaju subjektivno.

Neki će reći kako smo sadašnji izborni zakon morali uskladiti s Europskom unijom, no takvo izborno pravo manjine nemaju nigdje kao u Republici Hrvatskoj. Ili imaju?

- Ima europskih država gdje u parlamentu sjede zastupnici nacionalnih manjina, ali njihova uloga nigdje nije takva da su arbitar u formiranju i održavanju parlamentarne većine. Ako gledamo Europsku uniju, ovakvu situaciju nemamo nigdje.

Gdje je zapravo glavni problem? Je li on u tome što izabrani zastupnici manjina, s napadno malim brojem glasova dobivenih na izborima participiraju u Vladi i odlučuju u nekim važnim pitanjima umjesto da se za svoja prava bore kroz Sabor i saborske odbore?

- Problem je u tome što uloga zastupnika nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj daleko nadilazi pitanja koja su vezana uz probleme nacionalnih manjina. Činjenica je da postojeća većina, koja je nužna za funkcioniranje Vlade RH, ovisi o osam zastupnika nacionalnih manjina i daje im mogućnost da, de facto, traže štogod žele i dovode premijera u situaciju da te njihove zahtjeve mora ispunjavati. Takav način vođenja nacionalne politike, koji u sebi nosi primjese ucjene, otežava rad Vlade RH, a posebice izaziva negativnu percepciju javnosti, jer svi znamo da su upravo ti zastupnici dobili višestruko manje glasova na izborima. Imamo paradoksalnu situaciju da oni koji su dobili manje glasova više utječu na ključne odluke od onih koji su dobili više glasova.(D.J.)

Doc. dr. sc. Mato Palić, profesor ustavnog prava na Pravnom fakultetu u Osijeku

MARKO SJEKAVICA

Manjine zastupaju ljudi  koji su izgubili kredibilitet

 

U odnosu prema spomenutoj referendumskoj inicijativi moj je stav nedvosmislen: radi se o još jednom pokušaju udara na demokratske vrijednosti i otvoreno društvo sa strane onih kojima bi u nekim civiliziranijim sredinama pristup javnoj i političkoj sferi zbog njihovih isključivih stavova bio limitiran, u interesu zaštite manjina, ali i dobrobiti većine.

Upravo odnos prema manjinama može biti dobar indikator stupnja demokratičnosti i blagostanja nekog društva. Grupa ekstremista koja stoji iza ove inicijative svoju političku platformu temelji na ugrozi od raznih manjina, koje ih zapravo, kao dobrostojeće pripadnike većinske grupe, uopće ne ugrožavaju, a dobila je opasnu razinu pozornosti u medijskom prostoru i podrške šireg kruga za svoje ideje.

Po meni, izborni zakon treba mijenjati u smislu ukidanja ili znatnog ograničenja izbornog prava dijaspore te onemogućavanja kandidiranja optuženika i osuđenika za cijeli spektar kaznenih dijela nespojivih s javnim funkcijama. Također bi radi sprječavanja korupcije i petrifikacije pojedinaca na javnim funkcijama, koje na taj način privatiziraju, trebalo ograničiti broj mandata koji bi mogli obnašati. Vidim problem u tome što manjine predstavljaju već godinama, gotovo desetljećima, isti ljudi, koji su, po meni, izgubili kredibilitet, unatoč velikim i nedvojbenim zaslugama koje su imali za rast Hrvatske u jedno bolje i tolerantnije društvo. Njihovo je koaliranje s političkim opcijama koje su im ne tako davno radile o glavi neprihvatljivo i samo potvrđuje političku korupciju, na koju, kao što vidimo, nisu imune ni manjine. Pitanje nacionalnih manjina u izbornom zakonodavstvu fabricirano je od ekstremne desnice, nesposobne da percipira, a kamoli prihvati humanističke tekovine koje su u pojedinim društvima sine qua non.

Odlučivati o manjinskim i ljudskim pravima na referendumu, čak i kao mogućnost, a kod nas, nažalost, kao i realnost, što se pokazalo krajem 2013. godine, svojstveno je samo retrogradnim političkim sustavima, koji ostaju neusklađenim s međunarodnim pravom. Ugledat se treba na sastav vlade kandaskog premijera Trudeaua, situaciju u nordijskim zemljama i, primjerice, položaj švedske manjine u Finskoj ili pak odnos prema maorskoj zajednici na Novom Zelandu. Uvesti isti “aršin” za manjine i većinu u smislu traženog broja glasova je apsurd jer manjine svoju poziciju u zajednici, koja svojom različitošću predstavlja bogatstvo te iste zajednice, mogu ostvariti prije svega participacijom u najvišim tijelima vlasti, koja zasigurno nikoga ne ugrožava.

Smatram da napadno mali broj glasova s kojima manjinski zastupnici ulaze u Sabor nije problem, jer većina i dalje nosi svoju moralnu i političku krivnju zbog toga što je etnički očišćen velik broj srpske manjine u Hrvatskoj. Ne smijemo zaboraviti da je njihovih prijeratnih 12 % svedeno na manje od 5 % ukupnog stanovništva, a da se tu radilo o ljudima kojima je ovdje, a ne u Srbiji bio jedini dom. Iako je dobar dio njih, ali i dobar dio većinskog stanovništva, bio zaveden političkom propagandom ratnohuškačkih i isključivih političkih opcija, neovisno o njihovu predznaku i boji, nitko od njih nije iz obijesti i dokolice sa svežnjem najnužnijih stvari pobjegao iz Hrvatske. Moje iskustvo prognaništva i izbjeglištva iz opkoljenog i bombardiranog Dubrovnika dobar mi je osobni orijentir, osim specijalizacije u izbjegličkom pravu, da znam da ljudi postaju izbjeglice iz ljute nevolje i nemogućnosti ostanka na svome. Stoga mislim da, kad srpska manjina dosegne položaj i prava koje je ostvarila talijanska manjina u Istri, možemo govoriti o ponovnom ostvarenju suživota u Hrvatskoj. Dok god zadržavamo kao dominantni stav da Srbima koji tu nisu zadovoljni nije mjesto u Hrvatskoj, nego se njih, kao i druge političke neistomišljenike (poput poštovane novinarke i intelektualke Mirjane Rakić), simbolično ili stvarno želi poslati u Srbiju, ovdje neće biti napretka. Sjetiti se treba Eichmanovih ideja da humano preseli Židove na Madagaskar i današnjeg općedruštvenog konsenzusa oko naziva i odnosa prema politici koju je on predstavljao: fašizam.

Mr.sc. Marko Sjekavica, pravnik i muzeolog, član Građanskog odbora za ljudska prava

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

VUKOVAR 18.11.1991. - 18.11.2017. (IV.), AUTENTIČNA SVJEDOČANSTVA

Vilim Karlović: Jedino dragom Bogu mogu biti zahvalan što sam danas živ

2

VUKOVAR 18.11.1991. - 18.11.2017. (IV.), AUTENTIČNA SVJEDOČANSTVA

Damir Markuš Kutina: Dužni smo pričati istinu o Vukovaru i Domovinskom ratu

3

OSJEČKO-BARANJSKA ŽUPANIJA I VUKOVAR U POVODU 18. STUDENOGA

Učinimo to, učinimo za zajedničko bolje danas i sutra