Grad Osijek u skoroj bi budućnosti trebao dobiti novu lokaciju mjerne postaje za praćenje kvalitete zraka.

Mjerenje se na ovaj način u Osijeku prati unazad gotovo 14 godina. Naime, u siječnju 2004. godine, na lokaciji križanja Trpimirove i Hadrijanove postavljena je automatska mjerna postaja, no vrlo brzo pokazalo se kako ta lokacija ipak nije najsretniji izbor. Naime, u neposrednoj je blizini velikog raskrižja, ali i autobusne postaje pa nije reprezentativna za stanje kvalitete zraka na širem gradskom području. Također, ta je mjerna postaja okružena velikim oglasnim panoom i, dodatno, nalazi se ispod krošnje, a što onemogućuje slobodno strujanje zraka oko te mjerne postaje.

Stoga je predloženo iznalaženje lokacija za još jednu mjernu postaju.

Ona je u međuvremenu i određena pa će tako nova, Mjerna postaja Osijek-2, biti smještena u dvorištu Osnovne škole Ljudevita Gaja.

A kakve je kvalitete zrak kojeg udišemo?

Opseg provedenih mjerenja je izloženost Osječana plinovima onečišćivačima - sumpornom i dušičnom dioksidu, ugljičnom monoksidu, potom benzenu te tzv. lebdećim česticama. Mjeri se i količina prizemnog ozona.

Što se tiče koncentracija plinova udišemo zrak I. kategorije, dakle riječ je o čistom, ili neznatno onečišćenom zraku. No, kontinuirano od 2012. godine, prekogranična vijednost utvrđuje se za koncentraciju lebdećih čestica koje su u promjeru manje od 10 mikrona (PM10), primjerice peludi, prašine, plijesni... Budući da mogu proći kroz dišni sustav one itekako mogu naškoditi ljudskom zdravlju.

Analiza je pokazala kako je ovo prekoračenje ponajviše pod utjecajem nepovoljnih klimatskih uvjeta i prekograničnog prijenosa onečišćujućih tvari u zimskom razdoblju. Dakle, u sezoni grijanja. Prekoračenje u toplom dijelu godine pripisuje se pak prašini, odnosno tzv. fugitivnim (nepostojanim) izvorima čestica.

Kako ih se riješiti?

Akcijskim planom zaštite zraka, kao i kod onečišćenja plinovima koji dobrim dijelom nastaju tijeko izgaranja u prometu, te industrijskih postrojenja, borba protiv lebdećih čestica jest promicanje ekovožnje, odnosno korištenje bicikala, unaprjeđenje javnog prijevoza, ali i propisivanje mjera za smanjivanje fugitivne prašine tijekom izvođenja građevinskih radova. I, naravno, ozeljenjivanjem pojaseva uz prometnice. D. Kuštro