Otkako se 2009. godine pojavila u prvoj sezoni showa “Hrvatska traži zvijezdu”, Carla Belovari svoju karijeru gradi polako i nenametljivo. Nakon dugogodišnjih najava objavila je debitantski album znakovitog naslova “Soul na ranu”, koji je izgrađivala i nadograđivala svih ovih sedam godina koliko se nalazi na glazbenoj sceni.

Naslanjajući se na svoje soul uzore, Carla vrhunski iznosi emociju kojom pršte njezina autorska ostvarenja, a muzikalnost i specifična boja glasa posebno dolaze do izražaja. No, koliko god utjecaja bilo, Carlin autorski potpis ipak je ono što ovaj album čini jedinstvenim. Vrijeme uloženo u njegovo stvaranje pokazat će koliko je Carla kao kompletan autor, izvođač i tekstopisac sazrela na svom glazbenom putu.

Nakon sedam godina na sceni, objavljujete prvi studijski album. Zašto ste tako odlučili?

- Svi me to pitaju, no odgovor je uvijek isti – dogodio se život. Jednostavno je bilo nekoliko neprilika, prilika, problema, situacija koje su dovele do dugog razdoblja čekanja, pa čak i pitanja hoće li taj album ikada ugledati svjetlo dana. Nisam htjela ništa na silu, pa je, vjerujem, izišao baš kad je trebao.

Neke od 14 pjesama na albumu već su predstavljene publici. Kakve su ove ostale pjesme koje premijerno slušamo? I s kim ste surađivali?

- I stare i nove pjesme sve nose moj autorski rukopis i to im je svima zajednička crta, sve su u mom sasvim osobnom izričaju. No surađivala sam s različitim producentima i glazbenicima, a najviše pjesama na albumu producirao je Silvio Pasarić, moj dugogodišnji suradnik i prijatelj.

Aktualan vam je singl iz lipnja, “Melodija”, duet s Matijom Dedićem. Koja se priča krije iza te pjesme?

- Pjesma “Melodija” govori o međuljudskim odnosima, odnosno o trenutku kad moraš oprostiti osobi koja ti nikada nije izrekla ispriku. Međutim, za osobni razvoj jako je važan taj trenutak praštanja i otpuštanja jer tek tada možemo biti slobodni i krenuti dalje. To je tematika te pjesme.

Koju ćete pjesmu izabrati za svoj novi singl i zašto baš tu? Budući da volite sudjelovati u realizaciji vlastitih spotova, imate li već nekakvih ideja?

- Imam već i ideju i pjesmu, no to neka ostane iznenađenje. Veselim se tom procesu kreiranja spotova, jer volim uvijek i svoju osobnu stranu unijeti u svaki detalj moje kompozicije. Spot je pritom vrlo važan.

Što vaš album prvijenac, koji ste pripremali ovih sedam godina, čini jedinstvenim?

- Jedinstveno je za mene što unosim apsolutno svaki atom energije i ljubavi u ovo što radim i želim slušateljima prenijeti radost, nadu, pozitivu i volju za razvojem samoga sebe. Glazba je za mene i velika odgovornost i najvažnije mi je da mogu dodirnuti nečiju dušu i nečije srce.

Što biste voljeli da ste tada znali o glazbenom svijetu, a do danas ste to naučili na teži način?

-Ni za čim ne žalim i sve je u redu kako je bilo, no definitivno bih promijenila to što sam previše slušala tuđa mišljenja, kakve bih ja trebala pjesme pjevati, i rečenice tipa “Ma, ta vrsta glazbe ionako neće uspjeti”, “Moraš malo preokrenuti zvuk”... Sada slušam samo svoje srce i tako će i ostati, sigurna sam.

Rođeni ste u Sloveniji, živjeli i odrastali u Njemačkoj, a onda ste završili u Hrvatskoj. Kako i zašto ste se odlučili na tako velik korak?

- Došla sam u Zagreb jer sam htjela nekakvu promjenu u životu nakon što sam godinu dana studirala muzikologiju i teologiju u Njemačkoj, pa mi je najjednostavnije nekako bilo doći u Hrvatsku, a i ovdje mi je obitelj s majčine strane (a mama je ostala u Ingolstadtu). Nisam nikad požalila, iako je bilo i teških vremena. Ovdje, naime, stvari ne funkcioniraju prema “njemačkom” principu (red i rad, znate već...), pa je malo teže zaraditi za život. Ali neću se žaliti, imam dvije ruke i noge, i zdrava sam, hvala Bogu, pa je sve u redu.

Samozatajni ste, polako gradite svoju karijeru... Je li to teži put?

- Doista ne znam. Pokušavam se fokusirati na to da mi je glazba velika ljubav i da se tim ne bavim zbog karijere, nego zbog užitka i dobrog osjećaja. Htjela bih da se ljudi osjećaju dobro kad slušaju moje pjesme i da se mogu poistovjetiti s mojim riječima. Vjerujte mi da mi je važnije kad mi netko kaže da mu je moja pjesma pomogla u nekom teškom životnom razdoblju, nego bilo kakva zarada ili slava. Veliki je pritisak kad imaš osjećaj da moraš na silu napraviti hit kako bi opstao ili bio u medijima. Zato uvijek radim i stvari koje mi osiguravaju svakodnevni kruh. Na kraju, završila sam i fakultet, pa radim i u školi stranih jezika, radim prijevode, pjevam reklame, bavim se produkcijom i pišem za druge.

Jeste li u počecima nailazili na nemoralne ponude? Čega ili koga se mladi pjevači moraju paziti?

- Nikad nisam dobila nekakvu nemoralnu ponudu, mislim da je u startu sa mnom jasno kako funkcioniram, pa mi nitko i ne prilazi na taj način. Nisam imala ni nekakva loša iskustva ili smicalice. Naravno, ima tu laktarenja i uvijek će se naći netko kome se ne sviđa što radiš, ali ako imaš svoj stav i znaš kamo ideš, onda to ne bi trebala biti neka prevelika zapreka. Mislim da se ljudi općenito moraju prestati bojati, jer nas strah - ponajviše strah za egzistenciju - tjera na svakojake poteze. Jako je teška situacija i nikom nije bajno, vjerujte mi na riječ. Ali uvijek se može pronaći nešto lijepo u svakoj situaciji, i na kraju, nakon kiše mora doći - sunce. To je tako oduvijek i tako će biti. Čega se moraju bojati mladi pjevači? Možda jedino da ih netko ne pokuša iskoristiti na bilo koji način.

Nikad niste snimali provokativne editorijale i videospotove. Što mislite o takvom načinu promoviranja pjesama, albuma i u konačnici - samog sebe?

- Tko voli, nek' izvoli. Nije to za mene. Ne osuđujem ništa od toga, jer svatko za sebe najbolje zna. Sad bi se moglo sociološki razglabati o tom fenomenu provokativnosti... No ima dosta primjera pjevača i pjevačica (i danas!) koji su uspjeli i bez takve reklame. Cijeli svijet funkcionira na taj način (“Seks sve prodaje”), no danas čak ni to više nije garancija za uspjeh. Nešto općenito ne štima s društvom, a mediji su samo ogledalo toga, i obrnuto.

Što biste još voljeli postići u karijeri? Vidite li se i za desetak godina u svijetu glazbe ili vam je rad u struci, kao profesorica jezika, plan B?

- Dokle god dišem, bavit ću se i glazbom. To je jednostavno nužno za mene, ja to radim jer izlazi iz mene. Nikako si ne mogu zamisliti život bez glazbe, to me ispunjava i usrećuje. Također volim predavati njemački i prevoditi, tako da mi ništa ne predstavlja neku stravičnu obvezu. Neka sve dođe kako treba doći i kako je suđeno. Ne želim ništa forsirati u životu i ne želim samoj sebi vršiti pritiske. Vidjet ćemo. Neću žuriti, ionako su nam svi koraci već odavno izbrojeni.

Kako izgledaju vaši planovi u nadolazećim mjesecima do kraja godine?

- Planiram koncertnu promociju s pravim bendom i još nekoliko klupskih koncerata, a i već radim na novim pjesmama jer snimanje novog albuma, u to sam uvjerena, neće trajati sedam godina.