Možda to netko i nije očekivao, ali Tonka ima prvi single koji najavljuje njezin skorašnji debitantski album. Za one koji to još ne znaju, riječ je o Antoniji Matković Šerić, pjevačici u bendu Pavel i supruzi Aljoše Šerića.

Album će biti objavljen u suizdavaštvu Mast Produkcije i Dallas Recordsa, a prvi singl/videospot za pjesmu “Bolji smo” uskoro počinje svoj pohod do slušatelja. Uzimajući sve u obzir, sasvim dostatno povoda za razgovor s Antoniom - Tonkom.

Koliko smo vidjeli i čuli, 15. rujna premijerno je predstavljen tvoj prvi samostalni singl “Bolji smo” pod umjetničkim imenom Tonka. Je li to, i koliko, prekretnica u tvojoj karijeri, želja da se bude samostalan, možda najava samostalne karijere izvan Pavela? S obzirom na to da Aljoša potpisuje glazbu i tekst, pretpostavljam da sve ostaje u obitelji...?

- Tako je, na neki način da. Žanrovski je to dosta drukčije od Pavela. Ostajem u domeni popa, ali s prizvucima neo r'n'b-ja, neo soula. Aljoša je napisao sjajne pjesme još dok sam bila trudna i plan je bio taj da te pjesme pjeva netko drugi, neka druga pjevačica. Otpjevala sam demo i odmah se zaljubila, nisam više htjela nikom prepustiti te pjesme. Sva sreća da su se Aljoša i naš producent Skansi, kao i izdavači, složili s time. Ostajem u Pavelu, naravno, sve ovisi o Luni (kćeri, nap. D.J.), njezinim potrebama, tako da će zamjena biti spremna, bez obzira na solonastupe.

Odakle ime Tonka? Dobro zvuči, a dobro zvuči i pjesma “Bolji smo”. No, ipak, pitanje tko je u njoj (pjesmi) bolji, na što aludiraš (aludirate) ili svako tko pjesmu posluša može sam donijeti svoj sud i pretpostaviti neko “dublje značenje”?

- Tonka je moj nadimak, tako me zovu svi u Zagrebu još otkad sam došla tu na studij, prije desetak godina. To je također ime moje bake, jako drage bake. Zvonko je, prepoznatljivo, nema ni jedne Tonke na našoj sceni, tako da sam se upravo zbog toga odlučila za to umjetničko ime. Pjesma “Bolji smo” govori o autodestruktivnom paru, koji se istodobno voli i mrzi.

Dojam je da se tom pjesmom odmičeš od stila Pavela. Netko će tu čuti recimo više modernog zvuka, put prema r'n'b'-ju, neo-soulu i elektro-popu... Što je presudilo da se snimi takva pjesma, s tvojim vokalom u prvom planu?

- Aljoša je pogodio moj senzibilitet i glazbeni afinitet, glazba koju sam snimila preslika je onoga što ja slušam u svoje slobodno vrijeme. Nove pjesme sam otpjevala s posebnim guštom i lakoćom.

Vratimo se Pavelu. Što se u tvome životu promijenilo otkad si u bendu? Pjevala si i prije Pavela...

- Prije Pavela se nisam ozbiljno bavila glazbom. Ulaskom u bend svakako su se promijenili moji životni planovi, glazba je dio moje svakodnevnice. Na tjednoj se bazi nešto snima, odlazi se na razna TV gostovanja, tu su i koncerti. Sve u svemu, jako je dinamično, ponekad i hektično.

Tvoji interesi nisu samo glazba; s obzirom na to da si magistrirala na likovnoj akademiji, smjer restauracija, imaš li još uopće veze s tim područjem djelovanja?

- Još uvijek radim u struci, imam svoj posao od 8 do 16 sati. Studij sam upisala iz ljubavi i uvijek sam se željela baviti poslom koji će se bar malo doticati moje struke i zvanja, presretna sam što se to obistinilo.

U tvom životopisu puno je različitih umjetničkih interesa, osim glazbe, tu su još i gluma, likovnost, i posebno ples. Kako to sve pomiruješ, daješ li nečem veći prioritet ili nastojiš vlastite interese uravnotežiti, da tako kažem, ili dati nečemu prednost ovisno o trenutačnom raspoloženju? Vrijedi li još uvijek ona tvoja primjedba u jednom od intervjua: “Ja sam djevojka koja ima sretan život i radi ono što voli”? Osim što više nisi djevojka nego supruga i majka...

- Još uvijek vrijedi ta primjedba, iako se moji postupci formiraju prema Luninim željama, međutim to mi ni najmanje ne smeta. Nisam od onih koja se žali ili kuka. Neki mi to i zamjeraju, u stilu, ne možeš uvijek biti dobro. Uvijek sam se držala zlatnog pravila da ne ostavljam stvari za sutra, preksutra, volim sve riješiti odmah i sada. Poprilično sam sistematična i posložena, pa je kaos kod mene rijetka pojava, najveći kaos napravi Luna kad otpuže u trenutku mijenjanja pelena. Što se plesa tiče, uspješno sam ga implementirala u novi soloprojekt. Želja mi je istaknuti suvremeni ples od spotova do nastupa, bit će sve popraćeno iskoreografiranim kretnjama.

Kad smo kod glume i plesa, što su te umjetničke forme za tebe osobno, jesu li dosta izazovne da im se više posvetiš? Imala si ulogu u dramskoj seriji “Loza” - kakva su iskustva, ima li novih glumačkih ponuda? Što je za tebe suvremeni ples, ima li ga u Hrvatskoj u formama kakve su vani, u inozemstvu, je li plesna scena u takvom obliku razvijena u Hrvatskoj?

- Bavila sam se svim i svačim, jedna sam od onih sretnika koji imaju nekoliko talenata. Igrom slučaja sam i glumila u sjajnoj dramskoj seriji “Loza”. Ponosna sam na to, ali sam isto tako već tada bila svjesna da se u životu ipak moram opredijeliti za jednu stvar, ili eventualno dvije. Ne možeš se istovremeno davati na više područja i biti jednako uspješan. Do dvadesete godine je vodio ples, zatim slikarstvo za vrijeme Akademije, malo glume se zbilo spontano, realno nisam ja tu nešto previše niti glumila, bila je to sporedna uloga. Nakon faksa odlučila sam se napokon posvetiti pjevanju. To nekom zaista može zvučati ili zbrkano ili pretenciozno, ali eto, tražila sam se u svemu, pa sam se napokon i pronašla.

Ples obožavam, u najmanju ruku. Još od djetinjstva kad sam krenula u kultni splitski klub “Vruća čokolada”, koji je razvijao i poticao scenski pokret, ritmiku, ples. Uvijek sam u njemu pronalazila ljepotu. Dandanas najviše volim otići na neku plesnu predstavu, to mi napuni baterije. Mislim da ekipa koja djeluje na zagrebačkoj plesnoj sceni jako marljivo radi i producira sjane plesne predstave. Često sam u publici Zagrebačkog plesnog centra. Ne znam kakvi su trendovi vani, ali primjećujem da dosta glazbenih umjetnika koristi ples i pokret kao jedan od načina izražavanja, čak i tijekom koncerta. To me inspirira, i čini sretnom.

Pilates, joga, trčanje... koliko se intenzivno time baviš? Samo zbog dobre kondicije i izgleda ili i zbog nekih dubljih, “filozofskih” razloga? Negdje sam pročitao da imaš ‘avatarski’ izgled, što mi dobro zvuči...

- Hvala na komplimentu, volim Neytiri:). Oduvijek sam fit i imam oko 50 kg. Volim aktivnost, rijetko mirujem, često se i doma razgibavam, to mi je ostalo još iz plesnih dana. Svako toliko odem u teretanu, jedno vrijeme sam voljela trčanje, zatim pilates, odlazila sam i na jogu. U svakoj od tih vrsta rekreacije nalazim mir i užitak, samo ovisi o mom raspoloženju za kakav ću se tip tjelovježbe odlučiti. Evo, otkad je Luna tu, Aljoša i ja s njom šećemo oko dva sata dnevno.

Majčinstvo i karijera? Može li se to spojiti da funkcionira normalno, bez većih stresova?

- Mislim da može, ali nećemo se lagati, da nema mojih roditelja, Aljošinih roditelja, pa čak i njegove seke Nine, ne bismo mogli ni pola toga. Luna je još premala da bih ju mirnog srca ostavljala bebisitericama. Oni su najvažnija karika našeg trenutnog uspjeha i usklađivanja svih obveza.

Književnost, film, kazalište? Što preferiraš, koje autore? Pišeš li i sama nešto...?

- Film, plesna predstava, od knjiga dobar triler, iako sam lijena u čitanju, mogu čitati isključivo na moru, kad sam bez ikakvih posebnih obveza. Milijun stvari mi se stalno mota po glavi i rijetko kad uhvatim pola sata mira za čitanje.

Društvene mreže? Koliko u tome participiraš? Selfiji - što o njima misliš? Općenito - što misliš o suvremenoj virtualnoj kumunikaciji, koliko ona pomaže ili šteti, koliko otuđuje čovjeka, koliko smo njome izgubili na ljudskosti, da tako kažem, ili nismo, kako o tome razmišljaš?

- Društvene mreže pratim i posjećujem onoliko koliko je nužno. Uglavnom mi služe za promidžbu pjesama, editorijala, suradnika... prečesto se ulovim da buljim u mobitel i odredila sam si pravilo - samo poruke i pozivi, tijekom dana ne visim na Facebooku ni na Instagramu. Gmail mi je bitan za poslovnu komunikaciju. Viber grupe me pomalo opterećuju jer ne uspijem popratiti sve što moji prijatelji napišu tijekom dana, pa to uglavnom prolistam i prokomentiram prije spavanja. Nije mi draga ova pretjerana prisutnost i paralelni svijet na društvenim mrežama.

Vratimo se glazbi. Glazbena scena u Hrvatskoj jučer, danas i sutra?

- Sve je sjajno bilo, jest i bit će. Svaka čast glazbi nekada i eri kojoj se svi klanjamo, ali mislim da i danas ima sjajnih autora, skladbi, izvođača. Mislim da svako doba nosi svoje karakteristike, stil pjesama se mijenja. Kad pogledate snimke starih TV emisija, sve pjevačice su imale slične kretnje i 'note', na sličan su način pjevale. Volim nostalgiju, ali umjerenu, onu koja ne poništava i ne stavlja sjenu na ono što se zbiva danas, što je aktualno.

Pavel i budućnost Tonke? Nakon singla slijedi album, no hoće li prije toga biti još koji singl? Što s koncertima, tvojim samostalnim nastupima?

- Nakon pjesme “Bolji smo” slijedi drugi singl, pa treći, pa četvrti... Album je već spreman, snimljene su sve pjesme i dogodine ga planiramo pustiti van. Voljela bih s drugim solosinglom nastupiti na Zagrebačkom festivalu. Ne očekujem ništa, nadam se ponekom pozivu na svirku. Pavel nastavlja s koncertima, evo već 30. rujna smo u Čakovcu. Imamo svakakvih planova za dalje, no njih ćemo postupno otkrivati javnosti.

Razgovarao: Darko JERKOVIĆ