Počelo je psihičkim i ekonomskim, a potom i fizičkim nasiljem, no danas 56-godišnja S. S. (podatci poznati redakciji) svog supruga ipak nije prijavljivala policiji. Sin je bio mali i vjerovala je da će s vremenom situacija u njezinu braku biti bolja, kakvu je sanjala kad se iz Tuzle doselila u Slavoniju.

- Okidač za prijavu policiji koju je podnijela moja susjeda bila je kad me uhvatio za vrat i htio ugušiti. Dobio je deset dana pritvora i tromjesečnu zabranu pristupa. I tada sam se, a bilo je to 2009. godine, nadala poboljšanju, no bilo je još gore. Počele su prijetnje, počeo je zlostavljati i sina. Kad su ga ponovno pritvorili, dobio je šest mjeseci uvjetne kazne. Smatrala sam da je pod uvjetom i da će se smiriti, ali nije. Jedan mi je dan sin rekao da će se ubiti, jer više ne može trpjeti zlostavljanje. Kad sam to čula, odučila sam pobjeći iz obiteljskog pakla. Istog sam trenutka otišla u Centar za socijalnu skrb Osijek i oni su nas smjestili u osječko Sklonište za žrtve obiteljskog nasilja, gdje smo bili sedam dana - priča 56-godišnja žena koja je prošla užas bračnog zlostavljanja.

Suprug ih je pronašao, kaže, i molio da se vrate kući, što je učinila i - požalila. Zaključavao ih je u sobu, nije im davao jesti, skrivao je novac, pa se S. S. ponovno obratila Centru i otišla u Sklonište gdje je provela godinu dana. Uspjela se sezonski zaposliti, završiti tečaj za njegovateljice i zasnovati radni odnos u jednom privatnom domu za starije. Zbog velike podrške u Skloništu, kaže, sin i ona uspjeli su se oporaviti.

- Godinu dana nakon dolaska u Sklonište otišli smo dalje i sad smo podstanari u selu nadomak Osijeka. Brakorazvodna parnica nije završena, no sve sam prijeteće poruke već prevladala - priča ova hrabra žena, dodajući kako se kaje što se nije ranije odvažila otići iz kuće gdje su zajedno živjeli sa zlostavljačem. Naime, u paklu kojeg je proživljavala godinama dobila je dva infarkta. Sada je sretna što živi u miru sa svojim sinom.

- Moguće je podvući crtu i otići. Savjetujem to svim ženama koje proživljavaju nasilje - kaže naša sugovornica.

Ona je samo jedna od brojnih žena koje su same ili sa svojom djecom potražile utočište u Skloništu. Josipa Božić, psihologinja u Skloništu i članica Županijskog tima za prevenciju obiteljskog nasilja, kaže kako je trenutačno ondje 19 korisnica, od kojih deset žena i devetero djece. Većina je njih trpjela nasilje od strane bračnog ili izvanbračnog supruga, a jedna je žena žrtva nasilja vlastitog oca. U proteklih godinu dana, kaže Božić, Sklonište je puno, a nedostaje jedan korisnik da bi ukupan kapacitet bio popunjen.

- Žene kod nas ostaju prosječno šest mjeseci, a prema Zakonu o socijalnoj skrbi, mogu iznimno ostati godinu dana. U prošloj godini 45 posto korisnica koje su bile ovdje osamostalile su se, 35 posto vratilo se počinitelju nasilja, 15 je posto premješteno u drugu ustanovu, dok je pet posto odlučilo živjeti s novim partnerom - kaže Božić, naglašavajući kako je pogrešno trpjeti nasilje da bi se pokušala sačuvati obitelj na okupu.

O nasilju nad ženama u Osijeku i okolici svjedoči i Ženska udruga Izvor. Pravna savjetnica Nikolina Zec iznosi kako su u prošloj godini zaprimili 353 poziva na SOS telefon, a od tog su broja čak 94 posto poziva uputile žene. Ostatak su poziva uputili muškaraci koji su prijavili saznanje da je neka žena zlostavljana.