Peticija koju je pokrenula udruga Prijatelji životinja sa zahtjevom da se ukine obvezno cijepljenje pasa protiv bjesnoće svake godine podigla je na noge i veterinare u Osijeku.

Prijatelji životinja, naime, ocjenjuju da je sadašnja zakonska obveza nepotrebna te da često cijepljenje povećava troškove skrbnika i šteti zdravlju pasa. Stoga predlažu da nakon drugog cijepljenja skrbnici mogu cijepiti svoje pse protiv bjesnoće svake dvije godine, odnosno prema uputama proizvođača cjepiva.

Za komentar vezan uz ovu peticiju obratili smo se u veterinarsku stanicu Fury.

- Iako znamo da je u nekim europskim zemljama zakon takav da se psi moraju cijepiti svake dvije ili tri godine, ovisno o tome koliko proizvođač cjepiva jamči imunost, naš zakon o redovitom cijepljenju svake godine je opravdan. Naime, Srbija i BiH rizične su zemlje. Hrvatska je uspjela suzbiti bjesnoću pasa, a oni nisu. Stoga je to glavni razlog postojećem zakonu, a ne zarada kako neki komentiraju. Dok spomenute zemlje ne reguliraju svoje zakone i dok ne uđu u Europsku uniju, zakon o obveznom cijepljenju pasa protiv bjesnoće trebao bi ostati takav kakav jest - smatra dr. vet. med. Magda Domes Čamagajevac, dodajući da bi i mačke trebalo obavezno cijepiti, a ne prepuštati taj izbor vlasnicima kao sada.

Budući da su neki od najspominjanijih argumenata za izmjenu zakona ti da veterinari cijepljenjem svake godine “samo uzimaju novac” i “štete zdravlju pasa”, potražili smo protuargumente.

- Činjenica je da su u pojedine cijene proizvoda i usluga na tržištu propisima ugrađena razna davanja, pa možda i upitni troškovi, ali nije potpuno jasno zbog čega se javnosti i dalje sugerira da je i cijepljenje pasa samo još jedna od “otimačina”, bez objektivne analize strukture troškova u cijeni. Jesu li veterinarske usluge skupe samo zato što ih plaćamo izravno iz vlastitog novčanika, a ne iz proračuna ili su one objektivno skupe jer su skupe u odnosu na druge (slične ili srodne) usluge? Istovremeno, svi želimo da naši psi imaju (po mogućnosti besplatnu) vrhunsku veterinarsko-medicinsku uslugu i njegu. Slično se očekuje u zdravstvu, iako se te brojke teško mogu uspoređivati - ističu na portalu veterina.hr.

Ako se može reći da (često) cijepljenje šteti zdravlju pasa, onda se jednako tako može reći da im i koristi. Obje ove konstatacije upućuju na apsurd jer ne cijepimo pse da bismo ih ugrozili, nego da bismo ih zaštitili od smrtonosne bolesti, smatraju veterinari.

- Trebamo li umjesto redovitog cijepljenja uvesti redovitu kontrolu titra antitijela, pa redovito godišnje cijepiti samo one pse za koje pretpostavimo da nisu dovoljno zaštićeni od bjesnoće? Proizvođačima cjepiva njihova je učinkovitost i sigurnost primjene među najosnovnijim parametrima u proizvodnji. Ima li smisla propitivati njihovu motiviranost da ponude proizvod koji će biti bolji i jeftiniji od konkurencije, osigurati vrhunsku zaštitu uz najčešće nikakvu ugrozu zdravlja? Činjenica je da proizvodnja cjepiva nije kulinarska emisija, pa nije na nama niti da ocjenjujemo u kojoj mjeri i na koji način cijepljenje (koje štiti od smrtonosnih bolesti!) šteti zdravlju psa. Ni jedno cjepivo ne može biti registrirano ako se ne može dokazati da je korist od njegove primjene veća od štetnosti. Koliko ima smisla isticati “štetnost” cijepljenja ako je “korist” uvijek veća? - pitaju se veterinari.

Vlasnici pasa ne slažu se s tvrdnjama veterinara i staju na stranu udruge Prijatelji životinja te podržavaju promjenu zakona. “Svi smo svjesni toga da cjepivo traje znatno duže od godinu dana i ne vidim svrhu izlaganja mog psa tom šoku svake godine. Taj novac radije ću utrošiti na nešto drugo vezano uz psa, bolju hranu, novu uzicu i slično. Priče o blizini Bosne i Srbije gdje bjesnoća nije suzbijena jednostavno su smiješne i podcjenjuju pamet skrbnika pasa. Pa nije ovo Afrika”, ogorčen je naš čitatelj Mladen.