Hrvatski su građani među najmanje društveno aktivnima u Europskoj uniji, pokazali su podaci Eurostata. Osim naše, još sedam zemalja ima loše rezultate kada je u pitanju participiranje građana u javnom životu - Belgija, Mađarska, Češka, Bugarska, Rumunjska, Slovačka i najgori Cipar, sa samo 2,1 posto udjela građana koji su bili na nekom prosvjedu, potpisali peticiju ili na drugi način sudjelovali u aktivnostima vezanim uz političke grupe, udruge ili stranke. Hrvatska je među anketiranima (16-godišnjaci i stariji) imala 5,6 posto takvih građana, jako daleko od najboljih Francuza (24,6 %), Šveđana (22,1 %) ili Nizozemaca (17,8 %), koje slijede Finska, Njemačka, Luksemburg i Austrija. Europski prosjek je 11,6 posto. U “našem” dijelu EU-a ni Slovenija sa 6,5 posto nije osobita, ali je bolja od Hrvatske. U ovom dijelu Europe istraživanje je prošireno i na Srbiju i Makedoniju. Srbi su lošiji, sa samo 3,9 posto onih koji u takvim aktivnostima sudjeluju, ali su Makedonci s 9,8 posto osjetno bolji od nas. Prema istom principu obrađeni su i Švicarska, Island i Norveška, s tim što je Švicarska s 26,6 posto bolja od svih EU zemalja, 16,9 posto Islanđana je društveno aktivno, kao i 11,6 posto Norvežana.

Stručnjak za ljudske resurse s osječkog Ekonomskog fakulteta i odnedavno predsjednik osječkog Gradskog vijeća Željko Požega i sam se ove godine uključio u politički život, sudjelujući na lokalnim izborima kao neovisni kandidat na listi Mosta. Njegovo je mišljenje da su razlozi niske razine političke uključenosti i političkog djelovanja naših građana, posebno žena, trojaki. Jedan od njih, smatra, svakako je u našem mentalitetu, koji odlikuju karakteristike da se društvo ne može mijenjati.

- Drugi razlog možemo tražiti u tradiciji i povijesnom nasljeđu, prije svega u nasljeđu komunizma gdje, sasvim sigurno, naši djedovi i bake nisu smjeli biti politički aktivni, niti se suprotstavljati vladajućima i njihovim odlukama, ali također i u činjenici da stoljećima nismo imali svoju državu i da nemamo tradiciju društvene i političke aktivnosti. U povijesnom nasljeđu i tradiciji svakako se nalazi i dodatni razlog manje aktivnosti žena jer su imali znatno manja prava od muškaraca i bez prava glasa ili javnog djelovanja - kaže Željko Požega, koji kao treći razlog detektira naš obrazovni sustav.

Prema njegovim riječima, taj sustav ni u najmanjoj mjeri ne potiče kreativnost, proaktivnost te izražavanje vlastitih stavova i borbu argumentima za te iste stavove, nego, baš suprotno. Pa su “dobri učenici” oni koji šute i koji bespogovorno slušaju profesora, a oni koji se suprotstavljaju argumentima i imaju svoje stavove nerijetko budu izolirani kao problematični učenici.

- Da mi i ne kažete kako je tu prošla Hrvatska, ja bih rekla maksimalno pet posto - odmah nam je u riječ uskočila psihologinja Mirjana Krizmanić. Kaže da to i sama vidi jer ide na prosvjede “za ono što misli da treba” i to je, kaže “uvijek bijedno”. Kada smo joj rekli da u EU ima i sedam, osam zemalja lošijih od Hrvatske po sklonosti aktivizmu, čak se i iznenadila jer je mislila da smo najgori.

- Naši ljudi na to neće ići. Jer mislimo - ma to se ne može, oni su svi isti. I ta parola nas ubija. Kao, svejedno je hoće li biti ovaj ili onaj, pa što se onda vrijedi angažirati. To je tužno. Jer da se bunimo, bolje bi nam bilo. Bar bi se neke stvari vlast bojala činiti, pa bi cijela država napredovala. Narod je korektiv kada se buni, a demonstracije i peticije su jedna vrsta korigiranja ponašanja vlasti. Znači da smo sretni i zadovoljni s njima, takvima kakvi jesu. Zbog onoga čime nisam zadovoljna iziđem na prosvjed, iako imam puno godina, a drugi neće. 'Kako ti se da?' pitaju me. Da mi se, odgovaram, tu živim i stalo mi je da zemlja bude što bolja”, ističe Krizmanić. Posljednji prosvjed kojem je nazočila bio je, kaže, zagrebački antifašistički skup, “iako je kiša padala”.

Psihologinja Krizmanić upozorava i kako nemaju svi u Europi istu količnu razloga za prosvjede i peticije jer ekonomsko i demokratsko stanje u europskim zemljama nije jednako. Kao paradoks ostaje činjenica da su u zemljama koje su u tom pogledu iznad Hrvatske u pravilu građani u pravilu društveno aktivniji.