Objavljeno 19. rujna, 2017.
Dan sirovog života održan je na prostoru svetišta u Dragotinu
DRAGOTIN
Kako bi upozorili na zdravstvene dobiti prehrane koja sadrži samo prirodnu sirovu hranu, grupa entuzijasta, uz vodstvo dr. Ivana Zirduma kao glavnog predavača, organizirala je 1. voćni kamp, i to na prostoru svetišta u Dragotinu. Zašto na svetištu? Oni s kojima smo razgovarali rekli su nam da duhovnost i tjelesno zdravlje, odnosno prehrana, itekako idu skupa. U Dragotinu je tako tijekom protekle subote održano niz predavanja, bilo je i osobnih svjedočenja, govorilo se o kvalitetnom načinu prehrane, a jedno od predavanja koje je privuklo posebnu pozornost bilo je ono dr. sc. Anite Freimann “Što jedemo, a što jede nas?”
I hrana i misli
- Već tri godine i sama prakticiram sirovu prehranu, pa sam došla podijeliti svoja iskustva koja sam ujedno sažela u knjigu. Pričam o tome što mi jedemo, u mojoj knjizi je to jedan od 12 izazova, a zapravo važno je uzeti u obzir i što nas jede iznutra. Imala sam primjer osobe koja je bila na sirovoj hrani godinama, a svejedno je preminula od raka. Drugim riječima treba naći balans onoga što unosimo kroz hranu, zrak, vodu, energiju, vitamine, minerale, a također se treba brinuti o unutarnjoj higijeni našeg tijela, drugim riječima, kontroli misli - kazala je dr. Freimann. Dodala je da od misli sve počinje, one su, kaže, jako moćne, one su energija i njima kreiramo svoj život.
- Vlada mit da sirova hrana nije ukusna i da jedemo samo voće, 'pasemo travu'. Jede se voće, povrće, orašasti plodovi, sve klice, to je vrlo, vrlo bogata hrana jer se jede živa. Ako jabuku skuhamo pa posadimo, neće niknuti drvo jabuke, neće niknuti klica, život. Ako posadimo svježu, ona će niknuti. Ovakvom hranom unosimo čistu energiju koju je voće i povrće prikupilo iz zraka, vode, zemlje, ostaloga. Osjećamo se puno bolje, poletnije, imamo više energije i dajemo našem tijelu pravu informaciju što mu zapravo treba. Ja sam godinama imala tri-četiri kilograma viška, no nakon sirove hrane tijelo se samo preorganizira. Ono što je najvažnije, bolesti se liječe - ističe dr. Freimann. Kaže kako je naše tijelo savršeni organizam, slikovito opisujući kako rana kad se čovjek poreže sama zarasta.
Sve za 10 minuta
- Tako je i sa svakom drugom bolesti. Tijelo je vrlo inteligentno, a hranom mu pomažemo da procesi budu još bolji. Čula sam svjedočanstva ljudi iz cijelog svijeta, o ozdravljenjima. Nema te bolesti koju ljudi nisu izliječili sirovom prehranom. Nerijetko nakon toga posvete život govoru o tome. Tako je nastao i ovaj kamp. U sirovoj su hrani dva pravca. Jedan je uberi i pojedi. Jedu se monoobroci, danas samo jabuke ili banane, možda iskombinirati dvije-tri stvari. Drugo je ono što ja sad radim u radionicama preko Instituta za sreću u Osijeku - svaku hranu na koju smo naviknuli, od pite s jabukama do sarme, pizze, punjene paprike, sve možemo napraviti u sirovoj verziji - pojašnjava dr. Freimann. Kaže kako su ljudi oduševljeni kada to kušaju, a imaju doista sve.
- Tu su majoneze, juhe, domaća čokolada, svi mogući namazi. Ono što je mene privuklo, nema kuhanja, sve je gotovo za deset minuta. Imate puno više vremena, života, energije. Sve smo krivo shvatili, potreban je samo veliki mentalni odmak - dodaje naša sugovornica.
Pitali smo i kako se prelazi na ovaj način prehrane.
- Kod onih koji su bolesni savjet je odmah prelazak na sirovu prehranu, a kod onih kojima je to razina svijesti i želja za promjenom, savjet je postupno. Bar prvo promijeniti doručak. Ako samo promijenite doručak, to već čini golem pomak za tijelo - ističe dr. Freimann. Kaže i kako takva hrana brzo zasiti.
- Pojedete puno manje hrane, ali kvalitetnije. Kad nešto pojedete, vi se morate osjećati kao da ste dobili šut nekakve infuzije. Hrana je život i gorivo. A mi smo smiješni, mi se najedemo, budemo tromi i idemo spavati. To je krivo. Svaka hrana od koje nam se spava i čini nas tromima nije dobra hrana. Kao da tenkirate auto, pa on mora stajati dva sata i tek ga onda vozite - povlači paralelu dr. Freimann.
Inače, kamp je okupio nešto više od 30 sudionika, a među organizatorima je bio i Mića Živković, koji je također svjedočio o ovom načinu prehrane.
Maja MUŠKIĆ
Vlč. Zirdum: “NE” jakom doručku
- Ovaj piknik je prvi skup ljudi koji nastoje jesti zdravu hranu, a to je prije svega ona koja nije kuhana, pečena, koja je prirodna, živa hrana. Pravog puta do zdravlja nema bez prirodne hrane. Tako je naš organizam dizajniran, tako ga je Stvoritelj stvorio. Mi ne možemo tražiti zdravlje dok ne prakticiramo takvu prirodnu, živu hranu. Onda naše stanice oživljavaju, gube se teškoće i bolesti i čovjek se osjeća lijepo i lagano. Nije samo bolest ta koja ljude usmjeri na ovu prehranu, no ima i takvih. Ovdje nije nužno da čovjeku treba jak doručak, to nije istina. Onda sva energija ide u želudac i on ju troši na probavu te jake hrane. Tijelo treba prijepodne koristiti energiju da se izbaci otrov iz organizma. To je najvažnije, detoksikacija. Najbolje je uzeti za doručak sezonsko voće. Nema gladi - kaže dr. Zirdum.
Štedite i vodu i struju
Na naš upit je li ovakav način prehrane skup, dr. Freimann kaže – nikako:
- Ja ne kupujem jaja, ništa mliječno, ništa mesno. Kupujem lokalno, na tržnici od onih koji imaju provjerenu kvalitetu voća i povrća. U trgovini sam samo na voćnom odjelu. Neke su stvari skupe, u nas nije podneblje za indijske oraščiće koji se dosta koriste, pa se njih može dobiti za 120 kuna po kilogramu. Ovdje ne trošite struju, nema rada nape, nema kuhanja, pranja posuđa, nema masti, kruha, peciva. To je zapravo ušteda.