Objavljeno 19. rujna, 2017.
Svake godine na odlagalištima završi 200 tisuća tona papira i kartona. Da ih se ponovno upotrijebi, uštede bi bile goleme
Unatoč činjenici da tradicija ili kultura odvajanja papira i kartona iz otpada u hrvatskim domaćinstvima traje desetljećima, na odlagalištima svake godine ipak završi oko 200 tisuća tona te sirovine vrijedne oko 140 milijuna kuna.
Na ekonomske i gospodarske potencijale te goleme gubitke koji nastaju ovakvim (ne)gospodarenjem otpadom upozorava bivši ministar zaštite okoliša, danas saborski zastupnik Slaven Dobrović.
- Veliki ekonomski i ekološki potencijali stoje u otpadnim tvarima (sirovinama) koje se jednostavim trpanjem u istu kantu pretvaraju u smeće – smjesu tvari i predmeta netom uništenih vrijednosti. Postoji napretek dokaza da čovjek Zemljom upravlja na posve neodrživ način. Brojne su istrijebljene i ugrožene vrste. Milijuni tona otpada dospijevaju u mora i oceane, sveprisutna su zagađenja, čak i u naizgled najčišćoj prirodi, izrazite su klimatske promjene... Gospodarenje otpadom jedno je od područja gdje se skriva možda najveći potencijal za ovakav “popravak” društva, ili stručnijim rječnikom rečeno - za podizanje njegova stupnja održivosti. Primjer otpadnog papira i kartona već jako dobro oslikava ovaj potencijal. U Hrvatskoj, još uvijek, odbacujemo na odlagališta više od 200 tisuća tona papira i kartona godišnje. U uvjetima odlagišta papir se raspada te može stvoriti oko 16 tisuća tona metana, koji osim što stvara požarni problem, pridonosi čak 21 put više od ugljičnog dioksida ojačanom stakleničkom efektu. No, papir se može reciklirati i pritom će zamijeniti drvo kao sirovinu, te će zbog skraćivanja proizvodnog procesa ujedno smanjiti potrošnju energije, vode i kemikalija za proizvodnju novog papira - upozorava Dobrović.
Struka kaže da se u proizvodnom procesu proizvodnje papira i kartona upotrebom otpadnog papira ili kartona smanjuje potreba za raznim oblicima energije u iznosu većem od 5 kWh po kilogramu proizvoda. Uz energiju koju više ne trebamo, nestaju i sve emisije koje bi nastale pri korištenju ili pridobivanju energije pri proizvodnji iz drvene mase. Pomnožimo li tih 5 kWh s 200 milijuna kilograma papira koji još uvijek bacamo umjesto da ga otpremimo u tvornice, dolazimo do iznosa od milijardu kWh ili jedan TWh energije godišnje. Da je to doista puno energije, možemo si dočarati iz činjenice da se lani, 2016. godine na hrvatskom tržištu električne energije prodalo ukupno 15,5 TWh električne energije.
- Dakle, samo s papirom i kartonom koji još uvijek bezočno bacamo, možemo uštedjeti 6,5 posto ekvivalentne energije koja se godišnje isporuči na elektroenergetskom tržištu Hrvatske. Naravno da tome treba pridodati vrijednost sirovine. Poznato je da tvornice papira i kartona rado otkupljuju ovu sirovinu plaćajući od 300 do 700 kuna po toni, ovisno o kvaliteti i vrsti sirovine. Financijski to za slučaj Hrvatske znači 60 do 140 milijuna kuna godišnje. Na strani ušteda postoji još smanjenje potrošnje vode i kemikalija, a jedini novi trošak je transport do tvornice papira ili kartona (umjesto odvoza u odlagalište ili centar za gospodarenje otpadom). U tehnički dobro organiziranom sustavu ovaj trošak neće ni blizu ugroziti ekonomsku opstojnost ovog sustava reciklaranja - zaključuje Dobrović.
Eduard SOUDIL
OMOGUĆITI ODVOJENO PRIKUPLJANJE
Bacimo li stari papir ili karton u smeće, zajedno sa svim ostalim otpadom, stvaramo štetu emisijom metana i ugljičnog dioksida (staklenički plinovi) i nepotrebno koristimo prostor odlagališta. S druge strane, odložimo li ga u spremnik za papir, ostat će ono što jest, a to je ekonomski i ekološki vrijedna sirovina. Ekonomski, jer reciklažeri za njega plaćaju, ekološki, jer se čuvaju šume, smanjuje potreba za energentima i izbjegava emisija staleničkih i drugih plinova. Zaključak je jasan, odvojeno prikupljanje papira je nužno i potrebno! Znajući to, ne bi nam trebalo biti teško potruditi se. Naravno, preduvjet je da svi hrvatski gradovi i općine to omoguće uspostavom suvislog sustava odvojenog prikupljanja.
OSIJEK JE DOBAR PRIMJER
U Osijeku je prikupljanje ovih sirovina prilično dobro organizirano. Velikim dijelom jer je postojana, ali i zdrava, konkurencija tvrtki koje se bave prikupljanjem starog papira i ambalažnog kartona. Primjerice, Unikom godišnje prikupi 1600 tona papira i kartona isključivo od građana. Tu je još šest drugih tvrtki koje se također bave prikupljanjem ove sirovine. Jedni su specijalizirani za prikupljanje novinskog papira, drugi za konzumni karton, treći obilaze tvrtke... “Usudim se reći kako je Osijek u prikupljanju, odnosno količinama koje se ipak nađu na otpadu, dosegnuo europski standard”, stav je Steve Anetića, zamjenika direktora Unikoma. D.Ku.