Prije 26 godina u ratu je izgubljen jedan od mnogih mladih života, život osamnaestogodišnjeg Davora Milasa, maturanta osječke Trgovačke i komercijalne škole, koja od 2005. nosi njegovo ime.

Škola je do 2014. godine svoj dan obilježavala 5. prosinca, na dan Davorove pogibije u ratu, međutim, po želji njegovih roditelja, Županije i Ministarstva branitelja, obilježava se 17. rujna, na dan Davorova rođenja. Davorovi roditelji, rodbina, djelatnici i učenici škole u ponedjeljak su na njegov grob, kao i prijašnjih godina položili vijenac od 18 bijelih ruža i zapalili 18 bijelih svijeća, baš koliko je godina Davor imao kada je tragočno preminuo. Kako je ove godine taj dan padao na nedjelju, Davorovi su roditelji izrazili želju da to ipak bude radni dan, kada su sva djeca u školi.

- U školi toga dana puštamo prigodne pjesme, govori se puno o Davoru, citiraju se dijelovi njegova pisma koje je on 1991. godine uputio djevojci u Beogradu. Na neki je način u tom pismu nagovijestio svoju smrt. Škola će ga zauvijek pamtiti i ponositi se njime – poručila je mr. sc. Sandra Brajnović, ravnateljica škole, u kojoj se čuva Davorov orden Nikole Šubića Zrinskog.

Iako je prošlo 26 godina, Davorovim roditeljima Mariji i Vladimiru on je neprestano u mislima, a u ovi su im dani posebno emotivni.

- Teško je svaki dan, a naročito kad dođu ovi dani. Tuga i ponos se izmjenjuju. Nekad se pitam: Bože, kako mogu biti ponosna ako njega nema? Onda si mislim, pa zaslužio je da budem ponosna na njega. Dao je svoj život za domovinu. Za vrijeme rata škola je bila dislocirana u Slovačku, a on je tada rekao: “Tko će braniti državu Hrvatsku ako svi muškarci odu? Ja ostajem ovdje”, priča Davorova majka Marija teško skrivajući suze.

- Teško je govoriti, volim doći u školu i razgovarati s Davorovom razrednicom, pedagogom i ravnateljicom. Ispraznim dušu, a to je nešto divno... Ponosni smo što naša osječka škola nosi imeprema poginulom branitelju, našem sinu – poručio je potreseni Davorov otac Vladimir.

Ni Davorova razrednica, Mira Vrcan, prof. i dandanas ne može skriti emocije kada o njemu priča.

- Ponosna sam što je Davor bio dio mog razreda. Davor je bio prekrasno dijete, veseo, pun života... Dok današnje generacije ne mogu zamisliti da sudjeluju u ratu, a pogotovo da tu odluku samostalno donesu, Davor je to učinio s nepunih 18 godina, što govori koliko je zrela osoba bio - rekla je Davorova razrednica. J. Pejaković