Regija
ON JE “KRALJ PUHARA”

Našao desetak puhara teških po nekoliko kg
Objavljeno 19. rujna, 2017.
Slatinčanin Zdenko Zdelar gljivarenjem se bavi od djetinjstva, a puhara mu je omiljena gljiva

Upravo ovih dana neki su mediji objavili informacije o pronalasku golemih gljiva puhara. Jedan od sretnika koji se mogu pohvaliti takvim nalazima je i Zdenko Zdelar iz Slatine koji se od djetinjstva bavi gljivarenjem. Kaže da je ovih dana u šumama šireg slatinskog područja našao već desetak velikih puhara teških po nekoliko kilograma, a najveća koju je dosad pronašao težila je više od šest kilograma.

– Pronalazim ih u šumama od Slatine, preko Senkovca, pa do moje Čađavice gdje sam odrastao i prve gljive našao. Ljubav prema gljivama usadili su mi roditelji pa sam već kao klinac s nekih deset godina počeo tražiti u šumi prve plodove. Bile su to gljive brijestovače, koje se sada teško nalaze, jer je brijesta malo u našim šumama.

Kako je vrijeme prolazilo, Zdenko je širio svoje znanje o gljivama i danas prepoznaje gotovo sve gljive koje rastu na slatinskom području. Najdraže su mu upravo puhare, upravo zbog svoje veličine.

– Te su gljive posebno velike, njihova veličina impresionira, jer im klobuk može narasti i do 80 cm promjera, a njihova težina doseže i do deset kilograma. Gljivar Zdelar kaže da puhare rastu uvijek na istim mjestima, tako da ih se svake godine može naći na mjestu gdje je nađena prva.

– Vrlo su ukusne za jelo i brzo se pripremaju, ja ih poham kao šnicle, a po okusu su mi još i bolje od njih. Tu je gljivu nemoguće zamijeniti s nekom drugom gljivom, tako da nema bojazni da bismo se mogli otrovati. Jestiva je dok je bijela, odnosno kada je razrežete mora biti bijela iznutra. Poslije potamni i nije više za jelo - objašnjava Zdenko Zdelar koga su u Slatini neki već nazvali kraljem puhara. I u nedjelju mu se osmijehnula sreća pa je našao jednu golemu puharu. Ta “nedjeljna” puhara također je među najvećima koje je našao.

Petar ŽARKOVIĆ
Langermania gigantea

Velika puhara jestiva je gljiva oblika velike bijele lopte, kad je mlada ugodnog je mirisa i blagog okusa. Puhara starenjem snježnobijelu boju mijenja u žućkastu, sve do tamnosmeđe, prestaje biti jestiva i pretvara se u prah radi rasprostiranja zrelih spora. Raste pojedinačno ili u manjim skupinama na pašnjacima, u voćnjacima ili uz rubove šuma od proljeća do početka jeseni.

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

ZA VEDRIJU ŠKOLSKU SVAKODNEVICU

Učiteljice oslikale učionicu

2

PAKRAC - SAJAMSKO SREDIŠTE

Vitezovi se borili
za kovnicu novca

3

VJEŽBA CIVILNE ZAŠTITE

Izgubljene starije osobe u šumi tražilo 40 ljudi