Upravo ovih dana neki su mediji objavili informacije o pronalasku golemih gljiva puhara. Jedan od sretnika koji se mogu pohvaliti takvim nalazima je i Zdenko Zdelar iz Slatine koji se od djetinjstva bavi gljivarenjem. Kaže da je ovih dana u šumama šireg slatinskog područja našao već desetak velikih puhara teških po nekoliko kilograma, a najveća koju je dosad pronašao težila je više od šest kilograma.

– Pronalazim ih u šumama od Slatine, preko Senkovca, pa do moje Čađavice gdje sam odrastao i prve gljive našao. Ljubav prema gljivama usadili su mi roditelji pa sam već kao klinac s nekih deset godina počeo tražiti u šumi prve plodove. Bile su to gljive brijestovače, koje se sada teško nalaze, jer je brijesta malo u našim šumama.

Kako je vrijeme prolazilo, Zdenko je širio svoje znanje o gljivama i danas prepoznaje gotovo sve gljive koje rastu na slatinskom području. Najdraže su mu upravo puhare, upravo zbog svoje veličine.

– Te su gljive posebno velike, njihova veličina impresionira, jer im klobuk može narasti i do 80 cm promjera, a njihova težina doseže i do deset kilograma. Gljivar Zdelar kaže da puhare rastu uvijek na istim mjestima, tako da ih se svake godine može naći na mjestu gdje je nađena prva.

– Vrlo su ukusne za jelo i brzo se pripremaju, ja ih poham kao šnicle, a po okusu su mi još i bolje od njih. Tu je gljivu nemoguće zamijeniti s nekom drugom gljivom, tako da nema bojazni da bismo se mogli otrovati. Jestiva je dok je bijela, odnosno kada je razrežete mora biti bijela iznutra. Poslije potamni i nije više za jelo - objašnjava Zdenko Zdelar koga su u Slatini neki već nazvali kraljem puhara. I u nedjelju mu se osmijehnula sreća pa je našao jednu golemu puharu. Ta “nedjeljna” puhara također je među najvećima koje je našao.