ĐAKOVO - Dok se Prijedlog zakona o poljoprivednom zemljištu priprema za odlazak u prvo saborsko čitanje u četvrtak, na terenu je sve glasnije negodovanje o njegovim izmjenama. Država raspolaganje poljoprivrednim zeljištem opet vraća jedinicima lokalne smaouprave, gradovima i općinama. Prioritet pri zakupu imaju stočari, i to oni koji s obzirom na broj stoke nemaju dovoljno hektara, pa ratari, kao i dio lokalnih samouprava, negoduju da se (opet) pogoduje stočarima, da se, kako tvrdi načelnik Općine Semeljci Grga Lončarević, želi umjetno stvoriti problem da stočari propadaju jer da nemaju dovoljno zemlje, a prava je pozadina njihovih problema, kažu, preniska cijena mlijeka i mesa.
– Stvara se lažni dojam da stočari nemaju (dovoljno) zemlje, a živimo u državi s milijun hektara! Pa po logici stvari, prvo netko mora imati zemlju da bi imao stoku! Mi ovdje nismo imali ni jednog stočara koji nije imao dovoljno zemlje. Želi se stvoriti lažni dojam o problemu stočara sa zemljom pa se ide na to da će se na natječaj za nju u našoj općini moći prijaviti i oni udaljeni od nas i 50 kilometara ako u njihovu kraju nema dovoljno tabli za njih. Znači, za zemlju u našem kraju moći će se u tom slučaju prijaviti čak i netko iz Brodske županije jer je to u gabaritu od 50 kilometara - poteže i pitanje domicilnosti te drugih stavki iz prijedloga zakona Lončarević, koji je ove, ali i niz drugih primjedbi iznio i na prošlotjednom saborskom Odboru za poljoprivredu.
“To su biznismeni”
Lončarević upozorava na bojazan među dosadašnjim zakupcima, koji su zemlju obrađivali na ugovore i po 15 - 20 godina te uredno plaćali obveze, da bi sada mogli ostati bez zemlje.
– Moja je dužnost upozoriti na čl. 36., gdje su promijenjeni dosadašnji prioriteti. Jer, oni koji se bave stočarstvom, a nemaju dovoljno zemlje za stoku, bit će ispred onih koji ju već rade i može im se dogoditi da ovim zakonom ostanu bez nje. Tako će netko tko, primjerice, ima pet krava samo morati potpisati da će u roku od tri godine nabaviti broj grla koji pokriva tehnološku cjelinu, znači na “majke mi, ja ću u 3 godine dići broj krava na 100” - kaže Lončarević, koji je za to da dosadašnji korisnici imaju prioritet kako bi mogli nastaviti rad.
Među takvima je i čisti ratar Josip Petanjak iz Drenja.
– Tu državnu zemlju radio sam 20 godina, uredno plaćao, nešto s njom napravio i sada će mi ju s mojih 47 godina netko uzeti, i to pod paskom brige države za stočare. A što će biti sa mnom? Pitanje je treba li se za stočare brinuti država ili oni sami. Tko se za mene brine? Tko može - opstat će, a tko ne - propast će, to je tako. To nisu mali s 5 - 10 krava, to su biznismeni koji su prešli 100 - 150 grla. Stalno je povik na cijenu mlijeka i da se s njom ne može opstati. Pa što su oni tolike godine radili ako nisu imali računa?! Ovako, s ovakvim zakonom država opet ide pomagati male Todoriće! - poručuje Petanjak, koji ukupno obrađuje 150 hektara, od čega je trećina državnih. No, on i podsjeća:
- I kod ratara i kod stočara stvara se problem poreza na dobit; država ga ili neće vidjeti ili ne znam što…
Iako je i ratar i stočar, od novog zakona strahuje i Drenjanac Željko Fabric:
- I ovaj zakon radi se za pojedince, za velike. I na Općini Drenje znam za koga se radi – on je stočar-voćar-ratar… ma, svašta. Zakon mora biti tako formiran da svatko ima pravo na zemlju, bio ratar ili stočar. Nitko meni nije kriv ako imam previše stoke, a nedovoljno zemlje.
Problem isforsiran
- Osoba koja mi je prije 11 godina, kada sam prošao na tadašnjem natječaju i potom ulazio u zemlju, pravila probleme, i sada će mi ih, kako stvari s novim zakonom stoje, praviti. On je stočar, a u pitanju je parcela od 15 hektara. Natječaj je bio na deset godina pa mi je sada jedna parcela u Zagrebu u postupku privremenog produžavanja ugovora na pet godina jer nije proveden natječaj, a važeći ugovor mi je istekao. Kada se sada raspiše natječaj po novome, bojim se da ću ostati bez nje. Uz ratarenje, i sam sam stočar, no imam više hektara nego uvjetnih grla jer je omjer mojih prihoda 70:30 posto u korist ratarenja - strahuje Fabric.
Naime, u ARKOD-u ima proizvodnju na ukupno 160 hektara, od čega je 55 državnih, a uvjetnih grla samo 30-ak, pa je on, kaže, po uvjetnom grlu više ratar nego stočar.
– Sada će mi ta državna zemlja biti upitna, da ju netko ne pokupi, a opstanak cijele obitelji je tu - zaposleni na gospodarstvu smo svi, supruga, dva sina i ja - kaže Fabric i dodaje kako u toj općini stočari nemaju problem sa zemljom, no da će ovim zakonom on biti umjetno stvoren.
Suzana ŽUPAN
“Bit ćemo dežurni krivci!”
- Pa u našem kraju, kada je riječ o domicilnosti natjecatelja za zemlju, ljudi su htjeli da se čak ide na katastarsku pripadnost, a država će sada dopustiti da na natječaju mogu konkrurirati i oni udaljeni 50 kilometara! - kaže Grga Lončarević i ocjenjuje kako će po novome procedura dodjele državne zemlje, s obzirom na sve rokove, rasprave, suglasnosti i drugo, sada biti složenija i duža. Upozorava i na jednoobraznost prijedloga zakona s jedne, a različitosti područja na terenu s druge strane.
– Nama su prenijeli samo neke proceduralne obveze, a nemamo mogućnost stvarnog raspolaganja državnom zemljom u smislu da njome raspolažemo onako kako najbolje odgovara našim ljudima. Bit ćemo dežurni krivci - ocjenjuje položaj općina i gradova Lončarević.
– Svi stočari u našem kraju imaju već dovoljno zemlje - siju industrijsko bilje. Da je nemaju dovoljno, sijali bi krmno, a ne industrijsko bilje. Strah me je da će među njima biti prebacivanja stoke na druge tvrtke pa da izgleda kako tvrtka ima stoku, a nema zemlje - kaže Fabric.
MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE:
Nisu prioritet svi stočari
“Ministarstvo poljoprivrede u novi je zakon kao prioritet stavilo stočare, no samo ako nemaju dovoljno hektara prema broju uvjetnih grla pa se ne radi o poticanju novih stočara. Ima li stočar 100 uvjetnih grla te 80 hektara (privatne ili državne) zemlje, može dobiti još 20 hektara – i to je prioritet o kojem govorimo. Dakle, onaj stočar koji ima 100 uvjetnih grla i 120 hektara zemlje – taj prema novom zakonu nije prioritet. U zakon su uvedeni mehanizmi kontrole i sprečavanja zloporabe u smislu cjepkanja zemljišta ili prebacivanja stoke na drugog člana”, poručuju u Ministarstvu poljoprivrede. Dosadašnji posjednici, ako su uredno ispunjavali gospodarski program, koji je sastavni dio svakog ugovora o zakupu, neovisno radi li se o ratarima ili drugim kulturama, ne trebaju strahovati da će ostati bez zemlje. Bez ispunjenog starog gospodarskog programa, dosadašnjim zakupcima neće se priznati taj status.
“Dobivanjem državnog zemljišta u zakup stočari sigurno mogu dugoročno poboljšati svoj ionako težak položaj na tržištu. Mnogi su prisiljeni kupovati stočnu hranu jer nemaju dovoljno površina za proizvodnju hrane za stoku, što im automatski poskupljuje proizvodnju, ili imaju potrebe za dodatnim zemljištem zbog kriterija iz Nitratne direktive. Očito je da sada kada je prijedlog zakona postao javno poznat, budući da je upućen u saborsku proceduru, neki pojedinci koji su proteklih godina dobili državno zemljište u zakup, no nisu ga koristili sukladno priloženim gospodarskim programima već im je ono služilo samo za dobivanje poticaja, sada su svjesni kako će ostati bez tog zemljišta, a time i poticaja pa raznim pritiscima i lobiranjem pokušavaju promijeniti tu odredbu zakona. Kako je raspoloživo poljoprivredno zemljište ograničen resurs i nema modela po kojem se ono može povećavati, stav je Ministarstva poljoprivrede i ministra Tomislava Tolušića da se sve zemljište mora staviti isključivo u funkciju proizvodnje hrane”, ističu u Ministarstvu.