Razina unutarstranačke demokracije u hrvatskim političkim strankama izrazito je niska, zaključak je istraživanja objavljenog u posljednjem broju časopisa “Politička misao”.

Participacija običnih članova u donošenju odluka o stranačkim politikama izrazito je niska, a visok stupanj moći koncentriran je u rukama uskog kruga ljudi okupljenog oko predsjednika stranke, tvrdi se u istraživanju koje su proveli Kristina Ćelap i Dario Nikić Čakar s Fakulteta političkih znanosti. Oni su istraživali formalnu i stvarnu razinu participacije običnih članova u osam hrvatskih stranaka – HDZ, HNS, HSU, HSS, HSLS, IDS, Most i SDP - nakon parlamentarnih izbora 2016. tako što su najprije detaljno analizirali statute stranaka, a potom proveli intervjue s visokorangiranim stranačkim dužnosnicima. Istraživanja su pokazala da procesom stvaranja politika unutar stranaka dominira uzak krug ljudi okupljen oko stranačkog vođe, a obični su članovi nezainteresirani za sudjelovanje čak i kada postoje formalne pretpostavke za to. Za razliku od stranka u zapadnim demokracijama, koje teže uključivanju običnih članova i širega biračkog tijela, stranke u Hrvatskoj opiru se takvim promjenama i nastoje održati tradicionalne oligarhijske strukture, kaže se.

Čak i kad se stranke, poput SDP-a i HDZ-a, odluče za uvođenje temeljnoga demokratskog principa “jedan član jedan glas” u postupak izbora stranačkih vođa, to obično ne rezultira višom razinom unutarstranačke demokracije, nego se u načelu svede na plebiscitarno iskazivanje potpore samo jednome kandidatu. Štoviše, dostupna istraživanja pokazuju da su hrvatske stranke manje demokratične i manje otvorene za sudjelovanje običnih članova od sličnih stranaka u Srednjoj i Istočnoj Europi, poput onih u Mađarskoj, Slovačkoj ili Rumunjskoj.

Politolog s Fakulteta političkih znanosti Goran Čular potvrđuje da se radi o vjerodostojnim istraživanjima koja počivaju na metodologiji poznatoj u međunarodnoj znanosti te da je unutarstranačka demokracija danas jedna od dominantnih politoloških tema u svijetu. Rezultati istraživanja nisu iznenađenje, kazao je Čular i dodao da u hrvatskim strankama nema “nikakve ozbiljne demokratizacije”, nego da je na djelu “ekstremna centralizacija”.

U proceduralnom smislu unutarstranačka demokracija može se promatrati kroz dvije dimenzije – inkluzivnost i decentralizaciju, iz kojih su izvedene tri glavne kategorije: prava članova, organizacijska struktura i donošenje odluka, ističu autori. Analizirajući kategoriju “prava članova” u stranačkim statutima, prosječna vrijednost rezultata za sve stranke u Hrvatskoj iznosi 0,31, dok, primjerice, u Mađarskoj iznosi 0,52, a u Slovačkoj i Rumunjskoj po 0,49. Od osam stranaka samo statuti HDZ-a i IDS-a sadržavaju tvrdnju koja izričito daje pravo članovima da participiraju u procesu donošenja odluka, kaže se.

S obzirom na potkategoriju “pitanja izbornog programa”, ni u jednoj hrvatskoj stranci obični članovi nemaju formalno propisanu mogućnost izravno utjecati na izborni program i na taj način sudjelovati u stvaranju stranačkih politika.

- U zapadnim demokracijama članstvo ima znatno veće mogućnosti utjecaja. U nekima od zapadnih stranaka lideri nemaju mogućnost utjecati na, recimo, određivanje izbornih lista, a kod nas sve ovisi o jednoj osobi. Naravno, šef stranke pri tome mora voditi računa da ne naljuti pojedine skupine u stranci - kaže Čular.

Istraživači su proveli dvadeset intervjua sa saborskim zastupnicima i pet intervjua s tajnicima stranaka ili osobama zaduženima za koordinaciju unutarstranačkih aktivnosti. Iako komparativne studije pokazuju da su obični članovi mnogo aktivniji ako im se dopusti izravno odlučivanje o unutarstranačkim pitanjima, stranački dužnosnici bili su prilično rezervirani glede stvarnih spremnosti i kapaciteta običnih članova da se aktivno uključe u procese raspravljanja i odlučivanja unutar stranaka.

“Oni općenito doživljavaju stranačko članstvo kao pasivan dio stranke, koji je nezainteresiran za pitanja unaprjeđivanja unutarstranačke demokracije i koji je naviknut slijediti politiku stranačkog vodstva”, kaže se u istraživanju Kristine Ćelap i Darija Nikića Čakara. I.Lučić/Hina