Vrijeme kada su se hrvatski poljoprivrednici gotovo slijepo držali tradicionalnih proizvodnji poput pšenice, pokazala je to i prošla sjetva kada je zbog preniske otkupne cijene zasijano čak 58.000 hektara manje nego 2015., prošlo je.
Domaći proizvođač postao je znatiželjniji, inovativniji, veći “knjigovođa”, a time i ekonomist, pa je sve odlučniji u posezanju za dohodovnijim kultura, u što napore ulaže i država. Sada je fokus na voću, povrću, uljaricama, šećernoj repi... No, kako pomiriti činjenicu dohodovnijih i radnim angažmanom zahtjevnijih kultura i, pokazala je ovogodišnja berba, nikad ogoljeniju istinu o velikom neodstatku radne snage, u voćnjacima, zbog čega voćari vape za beračima. Potonji tvrde da im je cijena branja preniska – oko 17 kuna za sat rada, dok voćari poručuju da više od toga ne mogu dati. Što vrijedi što je država sezonski rad u poljoprivredi regulirala vaučerima kada voćnjaci zjape prazni, radna snaga slijeva se tamo gdje je bolja cijena rada - u inozemstvo.
Podbacio urod
Predsjednik klastera Slavonska jabuka Stjepan Zorić kaže da je na istoku Hrvatske sve izraženiji problem nedostatak berača voća i nitko više ne njeguje kult domaćih sezonskih radova u polju kao nekad.
- Ovaj je problem najvjerojatnije zbog iseljavanja posebno došao do izražaja ove godine te na našem području nitko od voćara nema dovoljno radne snage. No, mi ćemo ovu godinu nekako progurati jer je “sreća u nesreći” da je podbacio urod jabuka - ističe Zorić, dok voćar i glasnogovornik Hrvatske voćarske zajednice (HVZ) Frane Ivković dodaje: “Nema uroda, nema ni berača!”
- A što ćemo nagodinu? Ove je godine 40 posto niži urod, ukupna proizvodnja jabuka od oko 60.000 tona, a lani je zbog mraza, koji je poharao sjeveroistočnu Hrvatsku, proizvodnja bila još i niža, samo 50-ak tisuća tona. No, godinu prije, 2015., u Hrvatskoj je bilo proizvedeno 110.000 tona, što je inače prosječna hrvatska proizvodnja jabuka. Držim da se napokon pitanje nedostatka radne snage u poljoprivredi mora riješiti nekom od mjera kao što je bila “stalni sezonac” i sl. Što se tiče visine satnice, tj. cijene rada, ona je kod svih voćara u prosjeku 17 kn/sat i trenutno ne može biti viša. Mi voćari željeli bismo platiti radnike 20 i više kuna po satu, ali ne možemo jer su otkupne cijene jabuka u nas 4-5 puta niže nego u ostalim dijelovima EU-a. Da dobijemo, primjerice, od 2,5 do tri kune za kilogram, tada bismo i mogli platiti 20 kuna za sat, ali u našoj zemlji je otkupna cijena I. klase jabuka 1,60 kn/kg, izuzev gale koja je zbog nižeg uroda ove godine 3 kn/kg, a koju naši trgovački lanci prodaju po cijeni od 1-2 eura/kg - kaže Zorić.
U središnjoj Hrvatskoj, blizu Moslavačke gore i Velike Gorice kraj Zagreba, gdje voćnjake jabuka ima Ivković, druga je situacija s radnom snagom. “Za berbu u velikogoričkom voćnjaku problema i nema jer Zagreb ima veliku ponudu radne snage, propale tvrtke, no u Moslavini je već problem”, kaže on.
16 lipa po kg
- Ne plaćam po satu i dnevnicu, nego 16 lipa po ubranoj kili i mislim da je to pristojna cijena. Za osam sati spretnog rada može se ubrati 1200, 1300, pa i 1400 kilograma te zaraditi oko 200 kuna i više. To su učinci mlađih berača, dok stariji beru 700, 800 do 900 kilograma. Kada plaćam po satu, plaćam 17 kuna za sat, berač mora ubrati bar 700 - 800 kilograma. Tu se zaradi manje. Jer, ne želim platiti nerad - kaže Ivković.
Nekada su domaći voćnjaci vrvjeli srednjoškolcima, studentima, nezaposlenima. Generacije i generacije starijih školaraca zarađivale su tako za džeprac, ali i za opremanje za novu školsku godinu, a stariji za dodatnu kunu u za kućni budžet. Na površinu izlazi i druga boljka – širenje kulta nerada.
– Dio je otišao van, a dio ostao na birou. Ti potonji ne žele raditi - kaže Ivković.
Istovremeno, radna snaga s jedinstvenog tržišta rada EU, ali i izvan njega, želi kolati njime u potrazi za poslom.
- Mi voćari imamo jako puno upita iz Srbije, iz Bogojeva i Sente, za berbu voća. Da hoću, već sutra bih našao najmanje 20 berača jabuka, no nitko od nas voćara nije spreman riskirati zbog inspekcije, odnosno jer smo svi od reda legalisti - navodi Zorić.
Ovo nije slučaj specifičan samo za Hrvatsku. Tako je, kako doznajemo, i u Italiji, kamo tradicionalno dolaze berači iz Poljske dok s područja Virovitice odlaze u Švicarsku brati jabuke za dnevnicu od 500 kuna plus hrana i smještaj.
Ivković navodi i svoje iskustvo s radnom snagom iz Rumunjske. “Pokušao sam ondje naći radnike, ali je još gore nego kod nas, oni koji žele bolji standard otišli su na zapad EU, ne nama”, zaključuje.
Suzana ŽUPAN/Zdenka RUPČIĆ
Željko Banjavčić
predsjednik HVZ-a
Ni uz ovako niske cijene rada voćari nemaju profit
“Usmjeravani smo da idemo u voćarstvo, no sustav trženja nas je uništio. U voćnjacima više nema zarade. Vezivanje dohodovnosti za pojedine kulture je relativno, posljednjih godina u voćarstvu je bila popularna sadnja aronije. Cijena je prije pet godina bila 100, a sada je 20 kuna, ljudi će i to zapustiti”, kaže predsjednik HVZ-a Željko Banjavčić. U želji da dobijemo podatke o izračunima isplativosti pojedinih kultura, nadležne službe nisu nam mogle izići u susret, tek na internetu vidljiv je Model kalkulacije pokrića varijabilnih troškova poljoprivredne proizvodnje, no još iz 2012. Jabuka, kontinent, imala je ukupne prihode od 69.600 kn/ha, a po odbijanju troškova, bez osnovnog plaćanja, dohodak od 9312 kn/ha uz srednju cijenu od 1,74 kuna, dok je dohodak po višoj cijeni od 2 kune, I. klasa, bio 19.700 kn/ha. Uz osnovno plaćanje od 2100 kn/ha, dohodak po srednjoj cijeni jabuka bio je tada 11.412 kn/ha, a po višoj, I. klasa, 21.800 kn/ha. Banjavčić se “vraća” u 2017. “Imamo sustav u kojem su velika ulaganja u voćarstvo minorizirana plasmanom robe. Cijele obitelji napuštaju voćnjake i odlaze van. Razumijem da je problem radne snage jer je nisko plaćena, no i uz te cijene rada mi nemamo profit, ne možemo ostvariti nulu u proizvodnji. Imamo lance koji traže robu po najnižim cijenama i tako uništavaju proizvodnju, a država podržava posrednike”, kaže Banjavčić. I u ovoj priči dolazimo do Zakona o zaštiti od nepoštenih trgovačkih praksi koji ni voćari nikako da dočekaju jer se, nezadovoljan je Banjavčić, donosi već deset godina.
Do kraja srpnja prodano 217.000 vaučera, trećina je u OBŽ-u
Na naš upit kako komentiraju veliki problem nedostatka radne snage u berbi, a u kontekstu da je država prije nekoliko godina i ovaj sezonski rad u poljoprivredi regulirala vaučerima, iz kabineta ministra rada i mirovinskog sustava Marka Pavića odgovaraju kako su Zakonom o poticanju zapošljavanja omogućili jednostavniji način zapošljavanja radnika na privremenim, odnosno povremenim sezonskim poslovima u poljoprivredi. “Znatno smo poslodavcima olakšali pronalaženje radne snage, a osobama koje rade na navedenim poslovima osigurali smo da im, osim plaće, budu uplaćeni doprinosi za mirovinsko osiguranje, I. i II. stup, te doprinosi za zaštitu zdravlja na radu i zapošljavanje”, kažu u MRMS-u. Od 1. siječnja do kraja srpnja ove godine ukupno je prodano 216.905 vrijednosnih kupona, vaučera, od čega je više od trećine, 66.357, prodano poslodavcima s područja OBŽ-a. “Krajem kolovoza 2017. u Regionalnom uredu Osijek evidentirano je 21.597 nezaposlenih osoba. Od toga, njih 6657 su bez škole ili imaju završenu OŠ, a koji pripadaju u skupinu nezaposlenih osoba koje bi mogle biti zainteresirane za obavljanje traženih poslova”, kažu u kabinetu ministra rada i mirovinskog sustava.
BRAČNI PAR CJEPLJARA IZ SRBIJE DNEVNO ZARADI I DO 165 EURA
Glasnogovornik HVZ-a Frane Ivković podsjeća na slučaj cjepljara iz Srbije. “Izborili smo se da dobijemo njihove cjepljare, dozvolu imamo za njih 16. Dođu 1. kolovoza i pocijepe uglavnom svu proizvodnju sadnica iz Hrvatske. Imamo veliki problem s cjepljarima ovdje; ne možete ga naučiti da cijepi više od 1000 sadnica dnevno, a inzistiranje je na kratkom roku, no naši neće raditi po učinku. U Srbiji su naučili cijepiti još kao djeca, još za osnovnoškolske dobi. Tako supružnici dnevno nacijepe i 3300 komada. U interesu im je da rade i zarade. Cijena rada po komadu tu je 0,05 eura, pa bračni par cjepljara iz Srbije dnevno kod nas može zaraditi i do 165 eura”, kaže Ivković.
traže više
RADNICI ODLAZE TAMO GDJE JE BOLJA CIJENA RADA