Kultura
ZA KRAJ: CRTANJE S POVEZOM NA OČIMA

“Tragovi” Lane Ključarić: Apstrakcija mi je veliki izazov i vjerojatno ću se na njoj zadržati
Objavljeno 16. rujna, 2017.
Lanino crtanje ima notu monastičke prakse. To zahtijeva punu koncentraciju.

Crtati olovkom po papiru zvuči vrlo jednostavno jer tako - svi počnu. No, čak i uz pomagala poput ravnala, skice... nije to baš nešto što svi mogu. Dokazala je to osječka akademska umjetnica Lana Ključarić, čiji su “Tragovi” otvoreni u Muzeju likovnih umjetnosti.

- Lanino crtanje ima notu monastičke prakse. To je tehnika koja zahtijeva potpunu koncentraciju. Crna, najjeftinija kemijska olovka na običnom papiru, ispunjenom cijelom površinom apstraktnim oblicima koji ni u jednom trenutku ne gube smisao ni pravac, samo se čini jednostavnim - pojašnjava kustosica izložbe, na čiju je inicijativu u MLU i otvorena prva Lanina samostalna izložba, na čijem je otvorenju bilo mnoštvo srednjoškolske publike jer je riječ o umjetnici koja radi i kao profesorica u čak tri škole, a između ostalih i u Matematičkoj gimnaziji u Osijeku.

- Za rad “5 minuta prije sna”, na kojem je naglasak cijele izložbe i od kojega sve počinje, autorici je trebalo godinu dana. Rad “Horiznot” sastoji se od 149 crteža maloga formata poslaganih kao linija horizonta, što ne znači da je to jedini način slaganja. Svaki crtež mala je bilješka za sebe i zaokruženi umjetnički rad, ali kada se slože u kombinaciju sa 148 drugih, dobiva posve novo značenje. To se značenje mijenja i prilagođava promatraču i postavu - pojašnjava Radoš, dodajući da je čitava izložba pod zajedničkim nazivnikom eksperimenta, pa će se na to sjajno nadovezati umjetničin ran in situ, neplaniran i nenajavljen, nekada tijekom trajanja izložbe, u prostoru postava, s povezom preko očiju, kako bi zavirila duboko u špilju svoje unutrašnjosti, svoga mraka. Bit će to eksperiment koliko je snažna Lanina koncentracija u prostoru, okružena drugim izložbama, posjetiteljima. Hoće li na taj način pomaknuti i svoje granice, umjetnica će tek otkriti, ali kani pokušati. Strah od tog čina koji joj predstoji - a koji nikako nije performans, nego samo nastavak izložbe, tj. njezin završetak - manji je od straha koji je osjećala uoči otvorenja svoje prve izložbe u MLU.

- Vidjet ćemo, dolaze mi nove ideje. Radeći na izložbi, bila sam usmjerena na postav, no opustila sam se i već se rađaju nove zamisli. Apstrakcija je veliki izazov i vjerojatno ću se na tom zadržati još neko vrijeme - kaže Lana Ključarić, koja se u ovom području zatekla posve 'slučajno', kao 18-godišnjakinja, tražeći neki osobni izričaj. U nizu eksperimenata u jednom je trenutku, kako to ona kaže, vidjela “sjenu na papiru”.

- Učinilo mi se da bi to bilo zanimljivo izdvojiti, umnožiti i napraviti nešto samostalno od toga. Dogodio se taj magični crtež na koji su moje kolege umjetnici i profesori sjajno reagirali i rekli da to jest nešto posebno - prisjetila se Lana Ključarić crteža koji ju je doveo do samostalne izložbe. Od tog crteža do “Tragova” proteklo je mnogo godina, mnogo istraživanja, putovanja (doslovnih i misaonih, umjetničkih), eksperimenata. No, Lana mu se, srećom - vratila, jer ju je, kaže, taj rad čitavo vrijeme 'vukao'. Da, bilo je tu krivih poteza, brisanja, gužvanja papira.

- To je život, uspona i padova ima i na papiru! - kratko kaže Lana. Od promatrača su stizala razna pitanja pa čak i ono koliko joj 'traje' jedna kemijska olovka, je li crtež zapravo fotokopija i sl.

- U prvom radu nisam brojila kemijske, ali sam onda započela eksperiment: završiti rad kada se kemijska potroši. Potom sam brojila koliko mi za isti format treba olovaka... - otkrila je Lana Ključarić, koja je u nekim radovima korisila i pomagala, ravnalo, a ponekad samo olovku i ruku, a sve je to navela u legendama uz rad.

- Bilo mi je zanimljivo vidjeti koliko ruka, uz ravnalo, pokušava biti robotska. Oni bez pomagala, što znači neravan potez, više su moji biološki, organički, polaze od mene, životnije su mi. Ne želim nagovještavati što je tu dobro, a što loše. Oni 'savršeni' su renesansni maksimum, a ovi - koji se čine da su bez reda i logike - nekako srednjovjekovni, a odaju neki naš unutarnji red, sat koji nas vodi skladu, kompoziciji.

Narcisa VEKIĆ

Horizont

ČINI 149 CRTEŽA MALOG FORMATA

Lana Ključarić

umjetnica

Dogodio se taj magični crtež na koji su moje kolege umjetnici i profesori sjajno reagirali i rekli da to jest nešto posebno.

Možda ste propustili...

U KONCERTNOJ DVORANI OSNOVNE GLAZBENE ŠKOLE KONTESA DORA

Božićni koncert našičkih učenika i profesora

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana