U Galeriji Kazamat otvorena je u sklopu Tjedna mađarske umjetnosti izložba profesora likovnog odsjeka Fakulteta za glazbu i vizualne umjetnosti iz Pečuha. Realizirana u suradnji s Umjetničkom akademijom u Osijeku, a nastavak je dugogodišnje suradnje dva grada.

Nakon što je u srpnju ove godine pečuška publika imala priliku u Galeriji Nádor razgledati izložbu djela profesora likovnoga odsjeka UAOS-a, sada je osječkoj publici i kolegama umjetnicima iz Osijeka omogućeno vidjeti djela pečuških profesora.

Slikar Péter Somody istaknuo je kako ovakva suradnja pridonosi jačanju veza između kolega iz Osijeka i Pečuha te omogućuje svakoj strani vidjeti što se događa “preko granice”.

Generalni konzul Republike Mađarske u Republici Hrvatskoj (Osijek) Antonio Giovanni De Blasio zahvalio je na prilici da podrži ovu suradnju i izrazio želju da se ona nastavi i na drugim područjima, posebice znanstvenom.

Izložbenim prostorom dominiraju slike velikoga formata i skulpture sa samo jednim videoradom. Somody je na otvorenju napomenuo kako je jedan od zadataka ove izložbe bio pokušaj predstavljanja klasičnih likovnih medija jer su oni na globalnoj razini ostavljeni po strani. U sklopu studija vizualnih umjetnosti u Pečuhu upravo se na njih nastoji staviti naglasak jer, kako Somody kaže, slikati nije lako i jednostavno.

Doista, ova nam izložba predstavlja umjetnike kojima su klasično slikarstvo i klasična skulptura još uvijek izazov. Umjetnička su polazišta pečuških profesora vrlo različita, a generalno se uočava neopterećenost i sloboda pri oblikovanju naslikanoga prizora – od figurativne osnove Hegyija i Nemesa Csabe, gotovo dekorativnih radova Ernszta Andrása i Nyilas Márte preko tradicije op-arta Victora Vasarelyja kod Bullása Józsefa do reduciranih formi Somody Pétera i Losonczy Istvána.

Pristup je skulpturi također zanimljiv, osobito kod Tótha Zsuzsa, Gaála Tamása, Colina Fostera i Mészárosa Gergelyja, dok su Palatinus Dóra i Lengyek Péter nešto klasičniji. Izvan klasične slike i skulpture predstavljeni su Rezsonya Katalin s fotografijom i Nemes Csaba videoradom. Nažalost, nisu izloženi radovi iz područja keramike koja je prilično zastupljena u Pečuhu zahvaljujući tradiciji obitelji Zsolnay.

Ovakve su izložbe lišene određene tematske ili medijske koncepcije tako da se razlozi odabranoga postava mogu tražiti tek u davanju informacije o tom TKO i ŠTO od pečuških profesora trenutno radi jer su izloženi radovi nastali u proteklih pet godina. U tom je smislu izložba vrlo inspirativna, osobito jer je postav građen oko klasične slike i skulpture, no bilo bi dobro da su zastupljeniji novi mediji. Uopće, posjetitelji će na izložbi otvorenoj do 20. rujna dobiti puno više od onoga što je bio osnovni cilj izložbe, a to je informacija o trenutnoj likovnosti u Pečuhu.