Učinit ćemo sve da se u sektoru šećera ne ponovi isto što je bilo nakon ukidanja kvota za mlijeko
Od 30. rujna ove godine ukida se sustav proizvodnih ograničenja u sektoru šećera uveden davne 1968. godine kada je u tadašnjoj Europskoj zajednici bilo samo šest članica. Kako ističu iz Ministarstva poljoprivrede, kvotni sustav za šećer uveden je gotovo dva desetljeća prije kvota za mlijeko, a ukida se tek ove godine, što dovoljno govori o strateškoj važnosti sektora šećera za EU. Naime, članice EU-a nisu sebi mogle dopustiti da ovise o uvozu jeftinijeg šećera od trske iz politički nestabilnih zemalja. Zbog toga su se zaštitile uvođenjem kvota, što je kroz proteklih 50 godina osiguralo stabilnost na unutarnjem tržištu uz koncentraciju europske industrije šećera koja je po proizvodnim parametrima danas bolja od najvećih svjetskih proizvođača šećera.
Pitali smo ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića što će to značiti za hrvatsku industriju šećera, a što za naše proizvođače šećerne repe.
- Ne čini mi se da postoji neko veliko oduševljenje samo kod najvećih proizvođača šećera ili najvećih proizvođača šećerne repe. Kao i kod svake reforme, logično je očekivati da će biti i pobjednika i gubitnika, ali i onih koji će zadržati sadašnje pozicije. Europska je industrija u velikoj mjeri već restrukturirana i koncentrirana pa se u kratkom roku vjerojatno neće dogoditi neke tektonske promjene. Činjenica je da će proizvođači koji su danas najkonkurentniji biti otporniji na očekivano smanjenje cijene šećera na unutarnjem tržištu EU-a, dok će se oni manje konkurentni suočiti s više problema, tu nema dvojbe. S druge strane, ukidanje kvota mnogima donosi priliku za rast s obzirom da se ukidaju izvozna ograničenja. Upravo tu ja vidim veliki izazov za hrvatsku industriju šećera s obzirom na blizinu više tržišta na kojima je veliki manjak proizvodnje šećera u odnosu na potrošnju - kaže Tolušić.
“Podjela vrijednosti”
Kako doznajemo, šuška se da bi Europska komisija (EK) radi ukidanja kvota mogla tražiti i viši stupanj partnerstva između poljoprivrednika i industrije?
- Razgovara se o tomu i nije neočekivano da se od ove godine jedino u sektoru šećera uredi pravni okvir koji predviđa mogućnost sklapanja sporazuma između proizvođača i prerađivača repe u kojem bi se ugradila i dobrovoljna klauzula o tzv. podjeli vrijednosti vezano uz stanje i eventualne izmjene tržišnih cijena šećera, ali i drugih roba. Ta podjela vrijednosti uključuje i tržišne bonuse, ali i tržišne gubitke. Smatram da i te kako ima smisla da i mi u Hrvatskoj postupno razvijamo takve partnerske odnose između primarne proizvodnje i industrije, ali naglašavam to mora biti dobrovoljni odabir obje strane. Ministarstvo će svim takvim dogovorima uvijek dati potporu - kaže ministar Tolušić i dodaje kako se nedavno sastao s predstavnicima svih triju hrvatskih šećerana gdje su razmatrali i situaciju vezanu uz skorašnje ukidanje kvota.
“Razveselila me informacija da je šećer i dalje uvjerljivo najznačajniji hrvatski izvozni proizvod u sektoru poljoprivrede i prehrambene industrije. Mnogi znaju da je tako bilo u desetljeću prije našeg članstva u EU-u, no malobrojni znaju da je šećer ostao na prvom mjestu i sve godine otkako smo u Uniji. To je odličan podatak, on svjedoči o važnosti ove industrijske proizvodnje u kojoj je zaposlen velik broj ljudi. Podsjetit ću, za razliku od nekih drugih zemalja koje su postale članice EU-a prije nas, sačuvali smo proizvodnju u sve tri šećerane. Slovenija više nema šećerane, u Mađarskoj je od 16 šećerana ostala samo jedna dok je proizvodnja šećera s 450 tisuća tona pala tek na jednu četvrtinu. Hrvatske šećerane u odnosu na devetogodišnje razdoblje prije ulaska u EU, kada je godišnja proizvodnja iznosila oko 283 tisuće tona šećera, unatrag četiri godine ukupno su proizvodnju smanjile tek za oko jedan posto. Glavnina proizvodnja i nadalje se odvija od repe s naših njiva i volio bih ne samo da tako ostane nego i da se taj udjel poveća”, kaže Tolušić.
Skromni prinosi
Dodao je i kako je godišnje pod šećernom repom u prosjeku oko 20-21 tisuću hektara, no prinosi su i dalje skromni, oko 55 t/ha uz digestiju tek nešto veću od 15 % i prinos šećera od 7,6 t/ha. - Za najboljima u EU-u u prosjeku zaostajemo gotovo 40 posto, i u tom podatku skriva se mogući rast. Zabrinjavajući pad sjetvenih površina zabilježen je 2015. godine što se dogodilo i u cijeloj Uniji zbog drastičnog pada cijena šećera za više od 40 %. Međutim, prošla je godina bila rekordna i ona bi mogla biti smjer za buduće projekcije, prinosi repe bili su oko 76 t/ha, a šećera veći od 11 tona po hektaru. Naravno, i kod repe klima igra važnu ulogu, a lanjska je godina bila iznimno povoljna. Navodnjavanje je jedino jamstvo da će poljoprivrednici manje strahovati od nepovoljne klime. Zbog toga smo i započeli ozbiljne razgovore o investiranju u navodnjavanje koje je bitno ne samo za repu već i druge kulture - kaže Tolušić.
Na pitanje kako komentira odluku bivšeg ministra poljoprivrede koji je smanjio potpore za šećernu repu i je li moguće ispraviti tu nepravdu. Tolušić navodi: “Mislim da je smanjivanje potpore za repu za više od 20 posto bilo loša odluka, pogotovo jer se dogodilo u godini ukidanja kvota. Razmotrit ćemo taj problem ako bude potrebno i s Komisijom kako bi naši proizvođači imali ravnopravnije uvjete, slične onima koje ima konkurencija u Mađarskoj, Slovačkoj, Rumunjskoj ili Italiji. Očekujem, naravno, da i proizvođači repe i još više šećerane također ulože maksimum kako bi se sačuvala ova važna proizvodnja. Moram jasno reći da ćemo mi u Ministarstvu poljoprivrede učiniti sve kako se u sektoru šećera ne bi ponovio scenarij koji se dogodio nakon ukidanja kvota za mlijeko 2014. Naši glavni mehanizmi potpore su izravna plaćanja i mjere ruralnog razvoja. Moramo pronaći model kojim ćemo, prije svega, pomoći proizvođačima repe koji ostvaruju pravo na obje vrste potpora. Iz podataka EU-a vidimo da je u skupini 9 zemalja u kojima se potiče proizvodnja repe Hrvatska na predzadnjem mjestu po visini izravnih plaćanja što nije u redu”, kaže Tolušić.
Tolušić također dodaje da u Ministarstvu poljoprivrede pozorno prate promjene klimatskih prilika i njihov utjecaj na sve glavne usjeve. - Dobro je što na raspolaganju imamo EU sredstva namijenjena za naknadu šteta nastalih u uvjetima elementarnih nepogoda. Što se tiče repe, moje su informacije takve da nas očekuje solidna godina, ako ne bude nekih velikih ekstrema u vrijeme vađenja repe, a to je praktički sve do kraja godine. Postojala je velika opasnost da suša značajnije ugrozi usjeve, kiša je ipak popravila stanje tamo gdje je bilo kritično. Prerano je za ocjenu digestije, ali je važno da je repa zdrava, što je dobra vijest i za proizvođače repe i za šećerane. Vjerujem da su i jedni i drugi svjesni kako samo zajedništvom mogu do punog iskorištenja potencijala, posebno kod povećanja prinosa i repe i šećera po hektaru. To mora biti obostrani interes, kao partneri mogu mirnije organizirati kako ovogodišnju berbu, tako i iduću sjetvu, uz manje opterećenje i strah od pada cijena koji je realno očekivati nakon ukidanja kvota.
Zdenka RUPČIĆ
REFORMOM SEKTORA ŠEĆERA U 10 GODINA ZATVORENO 80 ŠEĆERANA
l - Reformom sektora šećera iz 2006./2007. godine provedeno je restrukturiranje sektora šećera unutar EU-a vrijedno ukupno 5,4 milijarde eura koje je uključivalo i zatvaranje 80 šećerana na unutarnjem tržištu EU-a, te potpuno ukidanje proizvodnje šećera u nekoliko država članica ( Slovenija, Mađarska…). Ovakav oblik poticaja za zatvaranje nerentabilnih / troškovno neefikasnih šećerana završen je i više nije na snazi, navode iz HGK-a.
ŽITO: UKIDANJE JE KVOTA ZA ŠEĆER I PRILIKA I OPASNOST ZA ŠEĆERANE
l Kod proizvođača šećerne repe kooperanata Tvornice šećera Osijek koja se nalazi u sustavu tvrtke Žito stanje te kulture ove godine značajno varira od vrlo lošega, na terenima gdje su lošija tla i koja su dobila manje kiše, do vrlo dobroga na kvalitetnijim tlima ili onima koja su lokalno dobila više kiše. “U prosjeku očekujemo lošije prinose za 20-25 % nego prošle godine, negdje na razini 55-60 t/ha, ali uz osjetno više digestije, što je i za očekivati u ovako sušnoj godini. Prema rezultatima pretkampanjskih analiza, digestije očekujemo iznad 17 u prosjeku, pa čak i više, što bi dalo prosječnu proizvodnju šećera od 8-9 tona po hektaru. Tako da u ovoj, 111. po redu kampanji prerade šećerne repe planiramo preraditi 500.000 - 520.000 tona šećerne repe i proizvesti od 75.000 do 80.000 tona šećera iz šećerne repe”, naveli su iz Tvornice šećera Osijek. Vezano za ukidanje kvota za šećer iz Tvornice šećera Osijek ističu da će to dugoročno biti ujedno i prilika i opasnost kako za osječku šećeranu, tako i za ostale šećerane u okružju. - Ako se poveća broj hektara pod šećernom repom, kao i naturalni pokazatelji proizvodnje (količina šećera po hektaru), TŠO će biti konkurentan i spreman za sve izazove tržišta šećera. Kratkoročno gledano, niža cijena šećerne repe i bolji naturalni pokazatelji koje imaju šećerane u sjevernoj i zapadnoj Europi, omogućavaju njihovim šećeranama proizvodnju više i jeftinijeg šećera, te time i snižavanje cijene šećera ispod granica naše rentabilnosti, naveli su iz osječke tvornice šećera.
HGK: NIZ JE MJERA KOJIMA SE PLANIRA OLAKŠAVANJE POLOŽAJA PROIZVOĐAČA ŠEĆERNE REPE
Kako ističu iz Hrvatske gospodarske komore, sustav proizvodnih kvota za šećer implementiran je u Zajedničku poljoprivrednu politiku (CAP) 1968. godine zajedno s ostalim potpornim/strukturnim mjerama za proizvođače šećera i šećerne repe s osnovnom intencijom zaštite dohotka primarnih proizvođača na unutarnjem tržištu EU-a - cijelim nizom mjera, uključujući osim proizvodnih kvota i minimalne cijene, ostvaren je okvir kroz koji su proizvođači ostvarivali znatno veće prihode u odnosu na svjetsku cijenu šećera. “Post-kvota period koji stupa na snagu s 30. 9. 2017. reguliran je od strane Europske komisije cijelim nizom mjera kojima se planira olakšavanje položaja proizvođača šećerne repe i njihove pregovaračke pozicije u odnosu na industriju šećera. Ovako jednostrano favoriziran sustav kolektivnog pregovaranja u korist primarnih proizvođača šećerne repe trenutačno ne postoji ni u jednom drugom tržnom redu unutar CAP. Dodatnu opciju pomoći proizvođačima šećerne repe u vidu “voluntary coupled support“ potpora iskoristilo je 10 država članica (CZ,EL, HR, ES, FI, HU, IT, PL,RO, SK) s ukupnim iznosom potpore 174 milijuna eura (2015. godina). EU uvozne carine u sektoru šećera (osim preferencijalnih sporazuma, ACP države…) ostat će na značajnom nivou, a nakon ukidanja proizvodnih kvota ne postoje više dodatna ograničenja izvoza (za vrijeme sustava EU kvota za šećer – WTO je ograničavao izvoz EU šećera proizvedenog izvan kvota na svjetsko tržište na 1,374 milijuna tona godišnje)”, navode iz HGK-a.
Jedna prosječna europska šećerana proizvodi dvostruko više šećera od naših šećerana
l Na pitanje postoje li izgledi da se naše šećerane ujedine jer, kako tvrde mnogi, sve tri samostalno neće moći opstati, ministar Tolušić navodi: “Činjenica je da prosječna europska šećerana proizvodi gotovo dvostruko više od naših šećerana, koje u dužem razdoblju imaju približno ujednačenu proizvodnju. Međutim, i u EU-u koji danas bez Hrvatske ima 106 šećerana postoje goleme razlike u kapacitetima i u proizvodnji. Sigurno da koncentracija ove industrije donosi prednost, u konačnici će tržište, europsko i globalno, biti ključni arbitar. Država se ne može upletati u vlasničke odnose. Vjerujem u razboritost ključnih dionika koji znaju prepoznati što je najbolji put za njihove kompanije, za nastavak uspješne suradnje s njihovim glavnim partnerima, a to su domaći proizvođači repe bez kojih ne vidim ni budućnost domaće šećerne industrije. A to hoće li doći i do međusobnog povezivanja domaće industrije ne bih nagađao, vrijeme će pokazati. Meni je kao ministru važno da se što više dodane vrijednosti stvara u Hrvatskoj. Poduprijet ću sve projekte koji jamče da se što više sirovine ubire s naših polja iz koje će nastajati finalni proizvodi uz što veću zaposlenost u našim tvornicama. Vjerujem da svi ministri imaju slične ciljeve, no možda neće svi ovako otvoreno reći”, zaključuje Tolušić.
ŠANSA NA TRŽIŠTIMA AZIJE I AFRIKE
- Sektor šećera u EU-u izravno zapošljava oko 30 tisuća osoba, a kojeg opskrbljuje oko 140 tisuća proizvođača koji uzgajaju repu na oko 1,5 milijuna hektara. Podatak Komisije da je u restrukturiranje europske šećerne industrije utrošeno oko 6,2 milijarde eura nakon prve velike reforme 2006. dovoljno govori o sektoru. Smanjene su proizvodnja i kvota za oko 5 milijuna tona, zatvorena gotovo svaka druga šećerana, a istodobno je proizvodnja po šećerani povećana za oko 36 %. Za Hrvatsku je važno da je taj posao 'pospremanja' obavljen u vrijeme kada nismo bili članica EU pa smo, na sreću, ostali pošteđeni pa sve naše šećerane i danas proizvode ali smo s druge strane bili limitirani u rastu proizvodnje po šećerani. Sektor šećera je vrlo složen, danas je na razini EU-a opterećen velikim zalihama i niskom cijenom, što ga stavlja u vrlo osjetljivu poziciju. Naglasio sam već kako je zbog ukidanja kvota moguće očekivati značajno povećanje proizvodnje, no kako se paralelno ukidaju i izvozna ograničenja nadam se da neće biti velikih lomova na tržištu. Globalna potražnja postoji, posebice u zemljama Azije i Afrike gdje je potrošnja upola niža od potrošnje u razvijenim zemljama. Ohrabruju me podatci da će ove godine hrvatske šećerane izvesti gotovo 40 tisuća tona šećera na tržišta izvan EU-a gdje dosad nismo bili prisutni. Međutim, ključno pitanje za naš šećerni sektor je kako ponuditi konkurentnu cijenu i na domaćem i vanjskom tržištu - kaže Tolušić.