Kultura
PRVA SAMOSTALNA IZLOŽBA U MLU - “TRAGOVI” LANE KLJUČARIĆ

Tko bude imao sreće, možda zatekne umjetnicu dok crta u prostoru muzeja
Objavljeno 11. rujna, 2017.
Bit će to deseti rad na izložbi, a autorica će dolaziti u muzej kad bude imala vremena, ne po najavi

Vezani članci

PROGRAM MLU-A OSIJEK U 2017. GODINI

Od Faktora do Gračana Lana Ključarić prvi put u Osijeku

MLU PO UZORU NA SVJETSKE MUZEJE, SVE SE VIŠE OKREĆE MLADIMA

Neki roditelji djecu odvode na nogomet, a neki u muzej

Do sada nikada izlagani i zapravo za ovaj prostor mišljeni i crtani crteži zauzet će tri prostorije u prizemlju MLU-a. Otvorenje je u četvrtak, 14. rujna, u 19 sati. Bit će to prva samostalna izložba osječke umjetnice Lane Ključarić u Muzeju likovnih umjetnosti, a kustosica je Valentina Radoš.

Zašto Lanina izložba i zašto baš sada?

RADOŠ: Sve je počelo od Slavonskog biennala. Kada sam ga preuzela kao kustosica, imala sam polujasne ideje što želim, koje su se s vremenom iskristalizirale. Biennale je savršena prilika ne samo za izlaganje, predstavljanje, nego i detektiranje stanja suvremene umjetnosti. Manifestacija je to koja izlaže raznoliku i raznu suvremenu umjetnost, prilika da uočim, prepoznam mlade, mlađe autore.

No sigurno ti nije ovo biennale trebalo da prepoznaš Lanin rad?

RADOŠ: Ne, njezin rad poznajem i pratim godinama jer je ona kroz prijašnja biennala ‘stasala’. Mi u MLU imamo kao kustosi veliku slobodu izbora programa, što je, realno gledajući, veliki luksuz kakav nemaju svi. Mogu birati umjetnike i izložbe koje smatram kvalitetnima i zanimljivima. Ova priča s Laninom izložbom počela je prije nekoliko godina. Radila je svoje sada već poznate serije portreta i autoportreta uljanim markerima u boji. To je prvo što sam zamijetila. Kako umjetnike uvijek pitam što rade, tako sam i Lanu, na nekom neobaveznom druženju prije dvije i pol godine isto pitala. Ona je baš ulazila u novu ‘fazu’, iako je to riječ koju ne volim upotrebljavati jer je umjetničko stvaralaštvo mnogo slobodnije i šire. Lana mi je rekla da se “vraća” u ranije razdoblje, poput onoga nakon diplome, razdoblje apstraktnih crteža. To mi je zvučalo vrlo interesantno, pa sam ju zamolila da mi pokaže nešto od toga i kaže što namjerava s tim.

Tada izložbu još nisi imala na umu?

RADOŠ: Ne, tada još ne. Nakon toga smo još u nekoliko navrata razgovarale, ja sam pogledala što i kako radi, a potom je sve išlo po redu.

Kako si ti reagirala na Valentininu ideju, ponudu?

KLJUČARIĆ: Znala sam da najbolje poznaje moj figurativni rad, od 2009. do 2013. Kako sam se upravo odlučila malo dublje ‘istražiti’ kemijske, znala sam da je to spor proces, pa sam Valentini – pomalo u šali - rekla da mi dâ tri godine da ja to isproduciram. (SMIJEH) Pristala je, ali me onda svojim suptilnim metodama “požurivala” da ja to ipak malo ranije završim.

Kada ste se složile da je vrijeme za Laninu izložbu, kako ste se složile što i kako i koliko izložiti?

RADOŠ: Dogovarale smo se cijelo vrijeme. Svaki put kada je nešto novo nacrtala ili dovršila, pokazala mi je.

To nije uobičajen proces dogovaranja i postavljanja izložbe! Je li to opet luksuz? Ovaj put za obje!

RADOŠ: Svaki je proces jedinstven. U ovom je slučaju neobičan luksuz vrijeme, razumijevanje ustanove, prostor, a isto to mogu dati i Lani, i sve to pratiti. Moram naglasiti da kustos uvijek stoji iza umjetnika, nikad nije onaj koji vodi, nego prati umjetnika. Može, kao u ovom slučaju, malo pogurati, ako ima neki cilj, tj. vremenski rok.

Da se ne opusti previše!

KLJUČARIĆ: Baš to! Valentina mi je bila stup, ali me nikada nije navodila. Bila mi je sugovornik, moje ideje su prirodnim tokom dolazile i poklapale su se s njezinima. Sve je teklo i proteklo vrlo ležerno.

Tvoja prva izložba u MLU. Prekasno ili baš na vrijeme?

KLJUČARIĆ: Taman! Prije toga sam imala iskustva, mladenačka, opuštena, a institucija donosi odgovornost. Ovo je, rekla bih, prva izložba za koju sam radila radove uzimajući i prostor u obzir. Sve je to dalo nekako zreliju dimenziju izložbi jer je i za apstrakciju potrebna zrelost.

Je li Lana najmlađa autorica kojoj je priređena samostalna izložba u MLU?

RADOŠ: Nije najmlađa, ali je sa svojih gotovo 36 godina u savršenoj dobi za ovakvu ozbiljniju samostalnu izložbu. Složile smo se da je ovo vrlo ‘pročišćena’ priča i da cijela izložba aerodinamično prati minimalizam. Ovo je prva Lanina izložba u MLU, ali ne i prva samostalna, iza nje je iskustvo izlaganja, što znači da je i ona samu sebe i svoj rad upoznala, a to je za kustosa posve drukčije iskustvo. Mogu si priuštiti micati sve nepotrebno, doći do srži. Nema potrebe ispuniti cijeli zid crtežima da bi se to reklo. Dovoljan je i jedan crtež. To nam je i bio cilj, tim pristupom prikazati i dokazati Laninu novu fazu, iako to nije ni nova, a ni faza jer se Lana vratila svojim korijenima.

Govoreći u brojkama, koliko će crteža biti na izložbi i u kojem su razdoblju nastajali?

KLJUČARIĆ: Mislim da se zaokret dogodio na Biennalu 2013. i mog autoporteta koji je MLU otkupio. Čini mi se da su mi tridesete donijele zrelost, što sam htjela izraziti i kroz svoj rad. No zrelost ne mora značiti i nešto novo ‘iz’ umjetnika. Može to biti nešto što si napravio s 18, (o)staviti to po strani i poslije se tomu vratiti. To se meni dogodilo. Imala sam taj crtež iz mladih dana (sada je u privatnoj kolekciji i ne će biti izložen, nap. a.), iz vremena eksperimentiranja istraživanja vizualnog.

Tada nisi bila svjesna da je to nešto iz čega se može razviti tvoj osobni mali ‘pravac’, faza?

KLJUČARIĆ: Stajao je negdje po strani. Na studiju su mi mnogi govorili da je to nešto čemu se trebam posvetiti i razvijati to. Ja sam s 20 na to odmahnula rukom, znajući da želim upoznati svijet, istražiti i isprobati druge tehnike. Nisam se ja ovomu vratila kao odrednici svog pravca, nego sam shvatila da se dogodilo nešto zanimljivo i da to vrijedi dalje istraživati. Govorim o kemijskoj olovci i papiru.

Bar je uvijek dostupno!

KLJUČARIĆ: Da, može se crtati posvuda. Na izložbi će biti i malih formata, koji sam uvijek imala sa sobom. Poput malih dnevničkih prikaza.

RADOŠ: Rad “Horizont” sastoji se od 149 malih crteža koji se spajaju u jedan veliki, a Lana ih je radila tijekom godinu dana.

Dopunjuju li se kao puzzle? Kao Vrankićev poliptih Home Variations?

KLJUČARIĆ: Mogu i ne moraju, slobodni su. Kada sam shvatila kako se miješajući ih može dobiti svaki put drugi rad, sjetila sam se tog rada Davora Vrankića, no ne i dok sam ih crtala.

Ono najvažnije za kraj: kakvi su to tragovi?

RADOŠ: Trag olovke na papiru! Ali i trag odrastanja, trag života. Životni trag jedne kemijske olovke – jedan rad je koliko ‘traje’ jedna kemijska, drugi je koliko dvije, treći tri... ili koliko trag može biti neprekinut kroz godinu dana. Trag otkucaja srca sve do ruke koja vodi kemijsku po papiru

KLJUČARIĆ: Pa i trag misli.

Na tom tragu dolazimo do vrhunca izložbe!

RADOŠ: Lana će posljednji rad nacrtati in situ, u prostoru MLU-a tijekom trajanja izložbe. Ne po najavi, nego kad bude imala vremena, pa tko bude imao sreće i baš se tada zatekne u muzeju, moći će gledati taj trag. Bit će to deseti rad, u nastajanju.

KLJUČARIĆ: Zanima me kakav je moj trag kroz skicu. U prvoj će sobi biti radovi za koje sam koristila ravnalo i tehničku olovku. Slijedi HB olovka, moj prostoručni trag bez pomoći ravnala. U posljednjoj ću crtati olovkom 6B i povezati oči da vidim što ću nastati. Čitala sam da su crteži u pećini Lascaux nastali u potpunom mraku, tj. da nisu našli tragove čađe od baklje na zidovima, pa želim iskušati što sama mogu nacrtati, potražim li mir u sebi, iskonski trag u sebi.

Narcisa VEKIĆ

14. rujna

U 19 SATI SVEČANO JE OTVORENJE

Rad “Horizont” sastoji se od 149 malih crteža koji se spajaju u jedan veliki, a Lana ih je radila tijekom godinu dana.

Možda ste propustili...

GLAZBENA ŠKOLA OSIJEK - PRIMJER OVJEKOVJEČENE I PREPOZNATLJIVE TRADICIJE

Neprekidno iskušavaju dosege vlastitih glazbenih vještina

MLU: PROJEKT “PANTA RHEI/SVE TEČE”

Rijeke Mura i Drava povezale austrijske i osječke umjetnice

ZNANSTVENI SKUP O STJEPANU ĐAKOVIĆU

Jedan od posljednjih naših pjesnika latinista

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana