Magazin
NOGOMETNI TJEDAN

Svađe i smjene zadnje je što nam sad treba!
Objavljeno 9. rujna, 2017.

Hrvatska se reprezentacija u još jednom kvalifikacijskom ciklusu dovela u nelagodnu poziciju. Treće kvalifikacije zaredom ponavlja nam se ista fabula. Dobro krenemo, a onda u završinici sve uspijemo kompromitirati, pa se na kraju ipak plasiramo na veliko natjecanje.

U prethodna dva navrata loši kvalifikacijski nastupi u završnom dijelu ciklusa stajali su posla izbornike Igora Štimca i Niku Kovača, a sada se u neobranom grožđu našao Ante Čačić. Poraz na Islandu u lipnju, pa teško izborena pobjeda protiv Kosova u jednoj sasvim čudnoj utakmici koja je trajala dva dana, i pad u Turskoj, opet su pokrenuli pravu histeriju oko reprezentacije. Traže se smjene svih i svakog, a Čačića se optužuje kako je on “RTV serviser koji je pokvario Hrvatsku”.

NEMAMO VIŠE KULT

Daleko od toga kako je izbornik nevin u tome, ali nije i ne može biti “Pedro”. Okolnosti koje prate našu reprezentaciju definitivno nisu normalne. Iako nitko od igrača nije to rekao, vrlo vjerojatno među njima ima nekolicina onih koji na reprezentativna okupljanja dolaze s grčem u želudcu. Zašto? Odgovor je jednostavan. Hrvatska reprezentacija više nema kult. Stalne svađe, huliganski ispadi, žestoka borba protiv Zdravka Mamića kojeg se optužuje za hegemonizam prema hrvatskoj reperezentaciji, napad na Ivana Rakitića, cirkus oko svjedočenja Modrića i Lovrena na suđenju Zdravku Mamiću i more drugih anomalija pretvorili su nacionalni ponos u poligon za iskazivanje niskih strasti. I uništili kult koji je toj reprezentaciji dva desetljeća bio najveće pogonsko gorivo. Opet smo “ubili” sami sebe, opet smo sami sebi ispali najveći neprijatelji. Zbog poremećenih odnosa u našem nogometu pati ono što je bio njegov najbolji proizvod - reprezentacija. I zato krivca za takvo stanje nije pristojno tražiti samo u izborniku. Kapetan Luka Modrić rekao je vrlo znakovitu rečenicu: “Nemamo naboja.” No, netko od svih njih mora ponuditi i odgovor zašto nema naboja. Zašto je igranje za reprezentaciju postalo muka? Zbog HNS-a, zbog izbornika, zbog okolnosti, zbog huligana? Zašto, pobogu? Vjerojatno tu ima svega pomalo.

TREBA NAM SVJEŽA KRV

Naravno, oni radikalniji rješenje tog teškog čvora vide u smjenama. No, sada je trenutak za promišljanje, a ne za lomljenje preko koljena. Situacija u kvalifikacijskoj skupini nije bajna, ali još uvijek sve držimo u svojim rukama i zato u ovih mjesec dana do same završnice treba pronaći rješenja, a ne se svađati i sve rušiti. I baš je izbornik Ante Čačić taj koji ta rješenja treba ponuditi, a ne pričati o problematičnom okruženju, ma koliko god to bilo točno. Izbornikov je krimen što je neke igrače učinio nedodirljivima. Kako god igrali i u kakvoj god formi bili, njih se ne dira, a to je pogrešno. Iskreno, fućka mi se u kojim klubovima igraju, mnogo je važnije kako igraju u dresu reprezentacije, a u posljednje vrijeme samo tri čovjeka opravdavaju status. Luka Modrić, Domagoj Vida i Dejan Lovren. Svi ostali su vrlo upitni, a Čačić nije poduzeo baš ništa što bi reprezentaciji dalo svježe krvi koja nam je očito prijeko potrebna. Trebao bi stvoriti zdravu konkurenciju u borbi za mjesta u prvoj momčadi, a ne da je u njoj većina onih koji su pretplaćeni. Stalno pričamo o sjajnim igračima koje imamo, ali nikako ne dobivamo odgovor zbog čega nemamo momčad. Osim toga, izbornikov posao nije samo ostvarivati rezultat već polako stvarati generaciju za nova vremena. Naše glavne uzdanice poput Modrića, Ćorluke ili Manždukića ugazile su u četvrto desetljeće života i neće još dugo biti u stanju podnositi sav teret. Mlađih i kvalitetnih ima, ali kod Čačića su oni uglavnom ukrasi. A ima njih koji bi mogli promijeniti ritam, donijeti novosti u igru Hrvatske. To nam treba, jer otakako je Čačić na klupi, igramo isto. Ništa se ne mijenja, a u posljednje vrijeme nedostaje prave energije. Nema ulazaka iz drugog plana, nema prave inicijative. Sve je nekako jednolično i u istoj, drugoj ili najviše trećoj brzini. I to je pravi problem Hrvatske u ovom trenutku, a oni oko reprezentacije su tema za puno dublju i ozbiljniju raspravu.

Piše: Dalibor KELER
INFRASTRUKTURA
Stadioni su čista sramota Hrvatske

Zašto? Kako? I što? - sto puta pitat ćemo tako. Nevjerojatna je količina nebrige svih odgovornih u Hrvatskoj prema nogometnoj infrastrukutri. I nemojmo to miješati sa školama i vrtićima, jer to je tek prazna isprika za nemar. Nevjerojatno je kako ova država u svojih 25 godina neovisnosti nije bila u stanju sagraditi bar jedan pristojan stadion. Na kojem će moći igrati reprezentacija koja nam je dugo bila najveći ponos. Onih 20-ak minuta protiv Kosova na Maksimiru stoti je put otvorio pitanje nacionalnog stadiona, ali sve će opet završiti kao i ranije. Tri dana će se o tome pričati i pasti u zaborav. Na HNS-u je tek da krenu u mnogo jače lobiranje za nacionalni stadion negoli su to činili dosad. Takav objekt pitanje državne i lokalne politike. Sve zemlje u našem okruženju sagradile su bar jedan takav stadion. Pa, zašto onda to ne može Hrvatska? Puno je primjera u kojima su takvi objekti sagrađeni za 30-ak milijuna eura. Zar je to za nas nedostižna svota?

LUDI PLES MILIJUNA
Kako se boriti protiv astronomskih transfera?

Nedavno završen ljetni prijelazni rok opet je otvorio velike rasprave o tome kako obuzdati ples silnih milijuna koji se vrte u nogometu. PSG je za Neymara platio 222 milijuna eura odštete. Kako će to opravdati u financijskom fair-playu? I ne samo to već su za dodatnih 160 i nešto milijuna “zakaparili” najveće svjetsko čudo od djeteta Kyliana Mbappea. Njega su uzeli na posudbu, a otkupit će ga sljedećeg ljeta baš zbog financijskog fair-playa. Takve brojke doista nemaju nikakvog smisla, a još manje smisla imaju sve češće ucjene igrača prema klubovima kako bi ishodili transfere u druge sredine. Odbijaju igrati i trenirati, iako su pod čvrstim ugovorima, a klubovima su ruke vezane. FIFA i UEFA moraju pronaći načina kako zaustaviti taj cirkus. UEFA je najavila mogućnost uvođenja neke vrste salary cupa, ali je pitanje kako će to funkcionirati. Nogometu trebaju nova, stroža pravila pri transferima jer u postojećima je previše rupa.

Možda ste propustili...

KATARINA OTT, RAVNATELJICA INSTITUTA ZA JAVNE FINANCIJE, ZAGREB

Vladu valja pohvaliti jer je Smjernice donijela na vrijeme

INTERVJU: VELIBOR MAČKIĆ, EKONOMSKI FAKULTET U ZAGREBU

Transformacijski procesi u Hrvatskoj još nisu završeni