Magazin
HRVOJE PRIVŠEK U USPAVANOM DIVU S KAVKAZA

Priča iz Tbilisija: Nekad slavili Čaču, danas mu “odvrću glavu”!
Objavljeno 9. rujna, 2017.
GLAVNI GRAD GRUZIJE U SJENI SVJETSKOG KADETSKOG PRVENSTVA...

Nakon poduže stanke nastavljamo naš serijal Udaljeni horiznoti, u kojem smo do sada predstavili doživljaje mnogih naših, napose osječkih sportaša, s nekih od svjetskih destinacija, bilo da su tamo treneri ili su daleke zemlje pohodili zbog nekog od natjecanja.

Sad je eto došla na red i priča o iskustvima članova hrvatske kadetske rukometne reprezentacije, koji su ovog ljeta sudjelovali na Svjetskom prvenstvu održanom u Gruziji. I za početak - mogli su nakon dolaska u glavni grad Tbilisi zapjevati “Po prašini i divljini”. Naime, nakon dolaska u Tbilisi doslovce su ih dočekale goleme količine prave pravcate - prašine.

MAJKA GRUZIJE

Zbog čega je tako bilo objašnjavao nam je Hrvoje Privšek, osječki rukometni trener, koji je bio član stožera kadetske reprezentacije koja se iz Gruzije vratila s osvojenim četvrtim mjestom.

- Tbilisi leži na rijeci Kuri (turski Kuručaj, gruzijski Kuarek, nap. a), a ovo ljeto bio je vrlo nizak vodostaj. Kako je to velika rijeka koja izvire u planinama Kavkaza, u njezinu kanjonu stvorile su se goleme količine pijeska i prašine koji su otežavali funkcioniranje u gradu, a da o normalnom disanju i ne govorim.

Inače, ako niste znali, Tbilisi u prijevodu znači “vruće mjesto” jer su tamo pronađene termalne vode. Koliko je to doista “vruće mjesto” svjedoče i prosječne ljetne temperature od 35 do 40 stupnjeva Celzijevih. Kako god bilo, Tbilisi živi uz svoju rijeku. Grad je to koji je u gotovo cijeloj svojoj dužini pokraj rijeke, uz koju se nalazi i pješačka zona gdje se odvija užurbani gradski život. Pokraj rijeke, prepričava Privšek, brojni su ribiči u gradu. O kvaliteti ribe nije mogao suditi, ali je mogao o drugim stvarima.

- Kako su igrači imali poseban režim prehrane tijekom priprema, mi članovi stožera jedan smo si dan dali oduška i željeli smo probati neki od njihovih, gruzijskih specijaliteta. Odveli su nas, kako kažu, u jedan od boljih restorana u sklopu hotela čija je terasa, naravno, s pogledom na rijeku. Kušali smo nešto poput ražnjića od svinjećeg i janjećeg mesa, a prije toga probali smo nekakav njihov specijalitet koji ima tijesto kao za pizzu, ali je od sira, mesa ili zelja. I cijena je bila prilično pristupačna - priča nam Privšek.

Od znamenitosti grada vrijedi svakako spomeniti dvije nadaleko poznate. Jedna se nalazi na južnom ulazu u grad - na brdu je skulptura Majke Gruzije. Taj simbol Tbilisija na brdu podsjeća na glasoviti kip Krista Iskupitelja u Riju de Janeiru. Druga je znamenitost predsjednička palača koja je sagrađena na jednoj litici, dakako prema rijeci. Atraktivan je i hotel prekoputa palače, kako kaže Privšek, sa “100 zvjezdica”, a u kojem odsjedaju posebni gosti Gruzije.

KONJAK K'O RAKIJA

Što se tiče najznačajnijih gospodarskih grana, turizam je svakako jedna od njih. Vodič koji je bio na raspolaganju hrvatskim rukometašima čak se zbog dobrog znanja engleskog posvetio vođenju turističkih tura, što mu donosi puno veću zaradu od prosječne gruzijske plaće. Tbilisi, ali i kompletna Gruzija, od raspada Sovjetskog Saveza ne mogu se pohvaliti nekom industrijom koja ih “održava na životu”. Zato, ako navedemo proizvodne grane kojima se najviše hvale, onda Gruziju, vjerovali ili ne, možemo usporediti s Francuskom. Gruzija je naime poznata kao proizvođač vina, vrhunskog konjaka te sireva.

- Hvale se kako vino proizvode više od 4000 godina i da su zapravo Rimljani od njih pokupili metodu proizvodnje vina. Za svoj konjak tvrde kako je najbolji na svijetu, a, zanimljivo, kao što u nas svaka “poštena kuća” na selu pravi domaću rakiju, tako kod njih rade upravo konjak. Poklonili su nam jednu bocu takvog konjaka iz domaće radinosti i doista nemam nikakve zamjerke na dar i ono što je u boci. Što se tiče sireva, malo dalje od Tbilisija po brdima je dosta koza i ovaca, pa stoga i prave brojne vrste sira. Kušali smo i suhomesnate specijalitete. Ljuta kobasica je manje ljuta negoli prosječna slavonska. Ono što je svakako kvalitetno je njihova, recimo, zimska salama. Pršut im je O.K., ali ga režu strojno, pa ne mogu procijeniti “šmek” - priča dalje Privšek.

OBRAČUN SA STALJINOM

Što se tiče alkohola, iz vremena Sovjetskog Saveza “uvezena” je votka, koja se također prilično konzumira. Jedna je posebno popularna. Zove se Čača. Nadimkom Čača Gruzijci nazivaju Staljina. Punim imenom Josif Visarionovič Staljin Džugašvili vjerojatno je najpoznatiji Gruzijac. Rođen je u mjestu Goriju, od oca postolara, a zanimljivo je da mu roditelji nisu govorili ruski. Mladi Josif ruski je naučio dok je pohađao vjersku školu! “Karijeru revolucionara” započeo je među željezničkim radnicima u Tbilisiju, gdje je bio često zatvaran. Danas Gruzijci nemaju baš dobro mišljenje o “svom čovjeku”. Smatraju kako je za vrijeme Staljinove vlasti Gruzija prilično nazadovala, pa ni današnji Gruzijci prema JVS-u, oliti Čači, nemaju pozitivni odnos. Primjerice, što misle o Staljinu najbolje govori upravo votka Čača. Staljinov lik nalazi se, naime, na čepu te votke. Pa kada otvaraju bocu, Gruzijci onda s posebnim zadovoljstvom Čači “odvrću glavu”!

Eto kako se treba obračunavati s mračnom prošlosti. Možda bismo iz takvog duhovitog gruzijskog načina mogli i mi u Hrvatskoj nešto naučiti...

Piše: Krešimir LACKOVIĆ
SPORTSKI UKUS
Svi sve znaju o nogometu, o rukometu gotovo nitko ništa

Na posljednjim Olimpijskim igrama u Riju de Janeiru Gruzija je osvojila sedam medalja, od čega dva zlata, jedno srebro i četiri bronce u dizanju utega, džudu i hrvanju. Ipak, daleko najpopularniji sport je nogomet. U njega se najviše ulaže i dana mu je najveća medijska pozornost. Premda, rezultat zasad ne prate golema ulaganja. Gruzijskih klubova nema u Ligi prvaka, reprezentacija im ne igra na velikim natjecanjima. “Naravno, o nogometu svi sve znaju i samo o njemu pričaju, a primjerice rukomet je za njih neki egzotični sport poput softballa u nas. Na utakmicama u velikim dvoranama gledalo nas je nekoliko stotina ljudi”, kaže Privšek. No, politika IHF-a je da “širi rukomet” upravo dodijelivši domaćinstva svjetskih prvenstava u mlađim uzrastima zemljama u kojima rukomet nije tako popularan sport. Na taj način Svjetska rukometna federacija pokušava širiti tržište. Pa i na Gruziju...

PIJU IZ ROGA
Tradicija iz davnih pastirskih vremena

Ako želite kupiti suvenir u Gruziji, onda će vam svi savjetovati kako njihovu zemlju najbolje simbolizira rog. I nije toliko važno koje životinje. Bitna je tradicija koja seže još iz pradavnih pastirskih vremena. “Rog im je danas privjesak, međutim u njemu su nekada držali 'cugu' jer rog ima duboko dno. I danas su zapravo takvi suveniri prilagođeni za pijenje rakije, konjaka, votke...”, priča Privšek.

OPĆI PODACI
Poseban jezik i posebni običaji

Gruzija je poznata po svojim velebnim planinama i snijegom prekrivenim planinskim vrhovima, od kojih su neki viši i od 4500 metara. Dijeli se na istočnu i zapadnu Gruziju, a svaki je dio podijeljen na nekoliko regija. Svaka od tih regija ima drukčija klimatska obilježja, običaje, glazbu, plesove i kulinarske specijalitete. Gruzija ima 3,7 milijuna stanovnika. Oko 20 posto njih nije gruzijskog podrijetla. Većina stanovnika pravoslavne je vjere. Oko 10 posto stanovništva čine muslimani. Gruzijski jezik nije srodan ni jednom od jezika kojim se govori u susjednim zemljama. Povijesni izvori kazuju da je gruzijsko pismo nastalo prije nove ere. Mnogi Gruzijci žive od poljoprivrede, no u novije vrijeme velik dio prihoda donosi turizam. U istočnom dijelu zemlje prevladava umjerena klima. Na obali Crnog mora, u zapadnoj Gruziji, prevladava suptropska klima, zbog čega ondje naročito dobro uspijevaju agrumi. Što se tiče prehrane, kruh je nezamjenjiv dio svakog obroka, na tradicionalan način peče se u krušnoj peći. Kao glavno jelo najčešće se jede gusto varivo obogaćeno začinima i svježim aromatičnim biljem. Gruzija također ima dugu tradiciju proizvodnje vina. Ono obično vrije u velikim glinenim ćupovima, a u njima se i čuva. Mnoge obitelji same uzgajaju grožđe i proizvode vlastito vino. U Gruziji se može naći oko 500 autohtonih sorti grožđa...

Skulptura Majke Gruzije simbol je Tbilisija na brdu i podsjeća na glasoviti kip Krista Iskupitelja u Riju de Janeiru...

Za svoj konjak tvrde kako je najbolji na svijetu, a, zanimljivo, kao što se kod nas na selu pravi domaća rakija, tako Gruzijci prave konjak...

Najčitanije iz rubrike