Magazin
TJEDNI OSVRT

Zaboravili na početak škole
Objavljeno 9. rujna, 2017.
Zakasnilo se čak i s tiskanjem školskih dnevnika i imenika, pa se učitelji snalaze kako mogu. Uglavnom pišu na papiriće

Prošao je i taj dan, prvi dan škole, stresan za učenike, roditelje, ali i za profesore, nastavnike i učitelje. Nekako nije bilo sreće i radosti, a ako i jest, više usiljene, jer očigledno je već svima dosta stranputica hrvatskog školstva.

A koliko je politiku i nadležne briga za školu 21. stoljeća, najbolje svjedoči i podatak da su zakasnili čak i s tiskanjem školskih dnevnika i imenika, pa se učitelji snalaze kako znaju i mogu. Uglavnom pišu na papiriće, pa će poslije prepisivati i to ponovno na papir jer još uvijek su informatički opremljene škole rijetkost. A i kako je sve više naših iseljenika medijima javilo kako izgleda prvi dan škole u zemljama u koje su se iselili, primjerice u Švedskoj, gorčina zbog katastrofalnog stanja u hrvatskom obrazovnom sustavu sve je veća.

Istina, obrazovanje je svima dostupno, ali kakvo? Primjerice, neke učenike očekuju nove, moderne školske zgrade i besplatni udžbenici, a neki će doslovce morati paziti da im žbuka ne padne na glavu.

Doduše, ima i pomaka, ali... 28 milijuna kuna tijekom iduće dvije godine Ministarstvo je namijenilo za potrebe uvođenja informatike kao obveznog predmeta u 5. i 6. razrede. Za provedbu takve nastave, kažu učitelji, potrebno je minimalno 16 računala u učionicama. No, to je oko 30.000 računala. Pa sad, jednostavnom računicom dođemo do iznosa da bi za opremu trebalo gotovo 100 milijuna kuna. Stoga su mnogi skeptični jer bi za uspješnu provedbu uvjeti u školama trebali biti jednaki. Jer dok jedni pričaju o modernizaciji, drugi nemaju ni ono osnovno.

Ni kurikularna reforma nikako da se pokrene s mrtve točke jer političari ne shvaćaju da sva prepucavanja oko toga tko će te promjene voditi ne čine ništa dobro. Ništa se ne događa upravo zbog političkih prepucavanja, zbog toga što je politika odlučila stvar od struke uzeti u svoje ruke.

Uglavnom, nije reforma samo ono što se uči nego kako se uči i poučava te kako se vrednuje i ocjenjuje, a to političari ne znaju, niti bi trebali znati jer za to upravo struka i postoji. Ali tko još od njih vjeruje u stručnost, pa upravo su, uz liječnike, jedino još učitelji i profesori izuzeti od povećanja plaća. Oni bi valjda trebali imati neke druge motive, poput ljubavi prema svom zvanju i poslanju. No, samo od ljubavi se teško može živjeti i biti motiviran. O uvjetima u kojima rade da se i ne govori.

I učenicima je teško, i oni sve više shvaćaju bit problema, od opterećujuće satnice nevjerojatnih razmjera, do preopsežnog gradiva koje sa suvremenošću više i nema puno veze. Nažalost, ima toga još...

Piše: Damir GREGOROVIĆ
Možda ste propustili...

ANDREJ VIŠTICA: NAJBOLJI HRVATSKI TRIATLONAC

Samo hrabri preživljavaju: Ako si mentalno jak, sve izdržiš!

INTERVJU: VELIBOR MAČKIĆ, EKONOMSKI FAKULTET U ZAGREBU

Transformacijski procesi u Hrvatskoj još nisu završeni

TJEDNI OSVRT

Prodavanje magle

Najčitanije iz rubrike