Magazin
TEMA TJEDNA: DOMOVINA I NACIJA - DOMOLJUBLJE, NACIONALIZAM, DRŽAVA... (II.)

Marko Mustapić: Dominacija 'banalnog nacionalizma' loša je društvena pojava
Objavljeno 9. rujna, 2017.
TEORIJA I PRAKSA - ŠTO O TEMI KAŽU NEKI OD NAŠIH SUGOVORNIKA...?

Vezani članci

TEMA TJEDNA: DOMOVINA I NACIJA - DOMOLJUBLJE, NACIONALIZAM, DRŽAVA... (I.)

Ruka na srcu, lova u banci: Čuvajmo se onih kojima je domoljublje zanat!

INTERVJU: BOŽO SKOKO

Dižu ruke na domoljubne pjesme, ali im je draži vlastiti džep!

Što je Hrvatima domoljublje, a što nacionalizam? U nas se domoljublje i nacionalizam često poistovjećuju. Zašto je tome tako, jesmo li po tom pitanju nezrelo društvo? Kako to komentirate?

- Nacionalizam je ideologija koja svoje ishodište ima u modernizacijskim procesima tijekom 19. stoljeća i nastanka modernog građanskog društva. On je bio ideološki temelj za tadašnje rušenje feudalizma, a krajem prošlog stoljeća komunizma. Hrvatski se nacionalizam, nažalost, nije razvijao u demokratskom, već u autoritarnom i totalitarnom kontekstu. Stoga je primarno etnički, dok je njegov građanski karakter od sekundarnog značaja. U nas se nacionalizam i domoljublje uvelike podudaraju. Hrvatskim domoljubljem dominira tzv. banalni nacionalizam. Njegovo ključno obilježje je, grubo govoreći, projiciranje nacionalizma na druge narode, a iz takvog kuta gledanja domaći se nacionalizam drži domoljubljem, a tuđi šovinizmom. Demokracija podrazumijeva pluralizam, različitost i toleranciju, a takav je tip nacionalizma nezreo u odnosu na suvremene političke procese i izazove vremena u kojem živimo.

POVIJESNE OKOLNOSTI

U jednom komentaru od prošle godine rekli ste kako je domoljublje kao društvena vrijednost bitno devalvirano. Možete li to malo šire pojasniti?

- Devalvacija doslovce znači obezvrjeđivanje, u našem slučaju temeljnih odrednica nacionalnog identiteta zbog stalnih i intenzivnih pozivanja na domoljublje i postojeće kulture sjećanja, posebno gotovo svakodnevnih komemoriranja čak i banalnih događaja iz prošlosti. Nacionalni se identitet gradi na konsenzusu o zajedničkoj prošlosti, kultura sjećanja očituje se interpretiranjem prošlosti iz sadašnje političke perspektive. Stoga naglašeno etničko poimanje domoljublja potencira anatemiziranje i konflikt s političkim neistomišljenicima. U nas se, ugrubo, domoljublje u znatnoj mjeri svodi na 'mahanje zastavama', 'zaklinjanje u domovinu' i slične manifestacije. Istovremeno imamo znatno iseljavanje mladih ljudi iz Hrvatske i iznimno visoku stopu korupcije i nepotizma u društvu. Predlaganje učinkovitih javnih politika i njihova realizacija u suzbijanju navedenih društvenih problema, dakle skrb za opće dobro, trebali bi biti istinski iskaz domoljublja naspram ispraznog 'mahanja zastavama'.

Koliko se domoljublje manifestira kao prepoznatljiv element, da tako kažem, identiteta Hrvata? Kako je bilo nekad, a kako je danas?

- Ono je snažno prisutno, a ta prisutnost je uvjetovana povijesnim okolnostima. Sve što je tijekom komunizma bilo vezano uz iskazivanje hrvatskih nacionalnih osjećaja bilo je proskribirano, odnosno smatrano neprijateljskim djelovanjem protiv tadašnjeg poretka. Nasljeđe takve represije očituje se snažnim i slobodnim iskazivanjem nacionalnih osjećaja od 1990-ih. Tome valja pridodati Domovinski rat i goleme žrtve za realizaciju državne samostalnosti. Stoga su ključne manifestacije domoljublja, posebice kroz kulturu sjećanja, primarno vezne uz Domovinski rat, primarno integrativnog učinka na društvo. Ipak, kada komemoriranje prošlosti ide prema Drugom svjetskom ratu, očite su razdjelnice između nasljeđa suprotstavljenih komemoriranja i kolektivnih sjećanja na fašističke i komunističke zločine. Navedeno je uvjetovano ponajprije brojnim obiteljskim i kolektivnim traumama koje su posljedice ratnih i poratnih zločina, prije i nakon 1945. Iscrpljivanje društva tim temama, kao što je slučaj posljednjih mjeseci u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, ima definitivno dezintegrativne učinke na društvo u cijelosti.

SLUČAJ PUPOVAC

Domoljublje i politika, kakvi su tu "odnosi", koliko se domoljublje zlorabi u dnevnopolitičke svrhe?

- Domoljublje očituje snažnu emotivnu privrženost vlastitom narodu i domovini. Njegove ključne odrednice su svijest o zajedničkoj povijesti, jeziku, kulturi, religiji i sl. Međutim, kada kao u našem slučaju imate suprotstavljena kolektivna i obiteljska sjećanja i dominaciju 'banalnog nacionalizma', onda se inzistiranjem na domoljublju u političkoj komunikaciji lako mobilizira građane koji imaju snažan osjećaj dužnosti prema naciji. Iako brojni istraživači upozoravaju kako je u suvremenim demokracijama u političkoj komunikaciji došlo do dominacije 'postideoloških' narativa koji se temelje više na stilu i osobnosti političara negoli na sadržaju njihovih poruka, u nas su narativi temeljeni na nacionalnom identitetu, posebice sentimentu prema žrtvama za izgradnju hrvatske države, jako učinkoviti za mobilizaciju građana. Nisu dovoljni za mobilizaciju većine, ali još uvijek jesu za znatan dio biračkog tijela.

Domoljublje i nacionalne manjine u RH? S tim u svezi - primjerice, što priječi Pupovca da se izjasni i kao hrvatski domoljub, a ne da opetovano ponavlja o ugroženosti Srba?

- Pupovac je politički aktivan od kraja osamdesetih, a u Saboru je od 1995. On je preiskusan političar da bi nastupio s takvom izjavom jer je svjestan da bi kompromitirao vlastiti imidž u svom biračkom tijelu. Dakle, to je političar s izraženim talentom za političko preživljavanje usprkos brojnim političkim mijenama u Hrvatskoj, kao i u odnosima Hrvatske i Srbije. Rekao bih da je balans između zadovoljenja očekivanja vlastitih birača i trajni pakt s hrvatskim i srpskim političkim establišmentom ključ njegove dugovječnosti. Iako se u javnim nastupima silno trudi ostaviti dojam principijelna političara u obrani interesa svog biračkog tijela, najprinicpijelniji je upravo u paktiranju sa saborskom većinom. Naime, usprkos stalnom nastojanju građenja imidža tribuna u zaštiti interesa srpske nacionalne manjine, Pupovac je trajno sklon suradnji sa strankama i političarima čiji su postupci i retorika istodobno glavni motiv za saborske ili medijske pritužbe o ugroženosti Srba u Hrvatskoj. Uporno će biti dijelom saborske većine, pa tako i ovih dana dok se vode žustre rasprave oko HOS-ovih ploča u Jasenovcu ili preimenovanju Trga Maršala Tita u Zagrebu.

NAVIJAČKI BUNT

Što s navijačkom, primjerice nogomentom populacijom, kako se kod njih manifestira domoljublje, jesu li navijači radikalniji u tim pitanjima, koliko je to sve dekor...?

- Tradicionalna podjela na lijevo i desno, u slučaju analize navijačke scene u nas, ne pridonosi razumijevanju i nije primjeren okvir za raspravu. Navijači u javnosti bivaju površno etiketirani i kao politički akteri, što odgovara isključivo ljudima protiv kojih su navijači usmjerili svoj društveni aktivizam. Za velik dio javnosti etiketa ekstremnih desničara potvrđuje se već skandiranjima koja uključuju vrijeđanje manjinskih društvenih skupina, ponajprije Srba. Istraživanja koja sam provodio s kolegom Benjaminom Perasovićem upozoravaju na prisutnost šarenila političkih stavova na osobnoj razini, a na razini grupe na konzistentno nepovjerenje i razočaranost hrvatskim establišmentom te posebno ponos na branitelje i Domovinski rat. Mnogi navijači, kad je riječ o kapitalizmu, korporacijama, nogometnim institucijama i političkim strankama, izražavaju stavove koji bi obično bili označeni kao 'lijevi', dok bi se, kod istih ljudi, neki stavovi o nacionalnim, religijskim ili rodnim pitanjima mogli nazvati 'desnima'. Njihov kolektivni identitet izrazito je kompleksan, supkulturalan. Navijačka supkultura u nas tek u manjoj mjeri identitet gradi na nacionalnim obilježjima. Jedna od ključnih odrednica njihova identiteta je otpor društvenom establišmentu, a personifikacija establišmenta u našem kontekstu vezana je uz Zdravka Mamića te njegove suradnike i političke sponzore. Iznad svega im je odiozna činjenica da takvi ljudi učestalo pozivaju igrače i navijače na 'domoljublje', 'da se gine za Hrvatsku' i slično, a svoje 'domoljublje' oni nisu poput generacije navijača s početka 1990-ih potvrdili odlaskom na frontu, već su bili usmjereni na vlastitu materijalnu korist.(D.J.)

Doc. dr. sc. Marko Mustapić, sociolog, viši znanstveni suradnik, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu

RENATO MATIĆ

Jedina mjera domoljublja je činjenje dobra

 

Kako definirati domoljublje, a kako nacionalizam? Dojam je da kod nas po tom pitanju vlada zbrka, da se pojmovi brkaja, često poistovjećuju. Kako to komentirate?

- Većina autora složit će se oko polazišta da domoljublje i nacionalizam nisu isto, jer domoljublje može biti prisutno uvijek, i kao takvo ima smisla, najopćenitije govoreći kroz činjenje svega što doprinosi kvaliteti življenja svih s kojima dijelimo zajednički životni prostor, tj. onaj dio svijeta koji nazivamo domovinom. Nacionalizam se odnosi na težnju i zalaganje da neki narod ostvari svoju ekonomsku, političku i kulturnu suverenost na određenom prostoru, tj. da izgradi svoju suverenu državu. Neki narodi do svoje države dolaze u mirnim okolnostima, a neki nažalost prolaze i naše iskustvo, tj. moraju izboriti slobodu i suverenost u uvjetima agresije i rata. Međutim, onog trenutka kada su sve pretpostavke državne suverenosti ispunjene, nacionalizam s obzirom na to da je ostvario svoj konačni cilj, gubi svoju svrhovitost i potpuno prepušta mjesto domoljublju. Ono može biti samo deklarativno, i manifestira se na simboličkoj razini, a može biti i realno, tj. djelotvorno i pokazuje se u svakodnevnom životu kroz sve dobronamjerne aktivnosti kojima se poboljšavaju ekonomski, demokratski i kulturni standardi društva u kojemu živomo.

Domoljublje i nacionalni identitet? Rekli ste jednom prigodom kako se domoljublje ne ostvaruje govorom, simbolima, već činjenjem dobra. Možete li to malo šire pojasniti?

- Riječ je odgovoru na pitanje kako prepoznati nečije domoljublje, te može li se za nekoga kazati da je nazovimo to tako “uzoran domoljub”. To bi bila svaka osoba koja čini dobra djela, jer tako oplemenjuje ljude oko sebe i svoju domovinu. Onaj tko to ne čini, uzalud mu sve riječi, fraze, prijetnje i paradiranje pod domoljubnim simbolima. Uzoran domoljub je, u tom smislu svatko onaj tko poštuje zakone, ali i, naravno, kritički govori o lošim zakonskim rješenjima. To je nadalje svatko tko recimo u prometu pazi na druge, a izbjegava neodgovorne ili opasne radnje, a posebno svatko onaj tko svoje političke ili poslovne uspjehe gradi svojim pozitivnim i kreativnim radom, a prezire političke ili obiteljske veze, ili bilo kakvo vrijeđanje, pogodovanje, prijetnje i ucjene. Riječ je jednostavno o tome da je uzoran domoljub svatko tko svojim djelovanjem na svakodnevnoj razini jednako kao i na političkoj izgrađuje, pretvara Hrvatsku u uređenu i sretnu zemlju sretnih ljudi.

Koliko smo više ili manje domoljubni u odnosu na druge narode (SAD, Rusija, Europa..., Srbija)?

- S obzirom na to da je već spomenuto kako je jedina mjera domoljublja, koliko god ta sintagma zvučala neobično ili smiješno, činjenje dobra i općenito pozitivno djelovanje, tj. primjerom poticanje drugih na dijalog, solidarnost i međusobno uvažavanje. Zbog toga se ne može reći da postoji idealno društvo, i idealna nacija, ali uvijek postoje vrijednosti koje treba razvijati kako bi društvo i ljudi živjeli svakim danom bolje. Od svakoga se ponešto može naučiti, i osnovna vrlina koja u tom smislu pomaže je otvorenost, sposobnost primjećivanja dobrih stvari, ali istodobno i sposobnost razlikovanja od onih loših. To su vrijednosti koje se uče i zbog kojih postoje odgojno-obrazovne ustanove, ali iznimno važnu ulogu imaju roditelji. Idealno bi bilo sačuvati i dodatno oplemeniti bogomdane, a često nezaslužene ljepote Hrvatske, regionalne različitosti koje nas međusobno oplemenjuju, sve one pojedinačne vrline zbog kojih se Hrvatska voli i zbog kojih se netko rado vraća u Hrvatsku, a naravno još više razviti međusobnu solidarnost i na svim razinama razvijati odgovornost prema ljudima, prirodi i svemu što nas okružuje.

Zlorabi li se domoljublje u politici, napose u dnevnopolitičke svrhe...?

- Politički akteri s dobrim namjerama i vizijom, koji misle na budućnost društva, dokazuju svoje domoljublje tako što odbacuju sve teme i aktivnosti koje ne rješavaju probleme, i tako što se ne bave sadržajima koji mobiliziraju veliku emocionalnu energiju i uvijek predstavljaju povod mogućih sukoba. Političari bez vizije i bez dobrih namjera rado se upuštaju u takve verbalne avanture, i oni su najveća i prava opasnost za društvo, a ne zombiji i aveti prošlosti, koje svojim govorom žele oživjeti. Ipak, osnovno je pitanje zašto mi kao građani pristajemo na takve Ne-teme ili Anti-teme, i koja je zapravo razina naše demokratske svijesti i sposobnosti autonomnog mišljenja? Koliko se lako damo upregnuti u egoistične motive onih za koje u politici nekritički navijamo, i kako tako dugo dopuštamo biti objekt njihove manipulacije? Odgovor sigurno zna svatko od nas i trebao bi imati hrabrosti taj odgovor priznati sebi u lice.

Domoljublje i nacionalne manjine u RH? S tim u vezi, primjerice, nismo čuli da se Pupovac izjašnjava i kao hrvatski domoljub, dok opetovano ponavlja o ugroženosti Srba?

- Teško, a često je i nemoguće doprijeti do bilo čijeg osobnog mišljenja i motiva za neke postupke. No kad se netko bavi politikom, puno je lakše razumjeti što se krije iza različitih stavova i govora te osobe. To su prije svega politički interesi, što se u konkretnim situacijama prepoznaje kao odgovor na pitanje: što moram činiti i govoriti kako bih zadržao ili zadobio političku podršku? Ako tko u danom trenutku procjenjuje da je politički održivije govoriti o opasnostima i ugrozi, govorit će se o tome, a ne o pozitivnim i dobrim primjerima. U svakom slučaju, ako je političko djelovanje iskreno usmjereno zajedničkom dobru svih, tada nije bitno je li netko zastupnik većinskog naroda ili manjine, jer tada “zakon spojenih posuda”, kao najsnažnija zakonitost u svakom društvu, dovodi do poboljšanja kvalitete življenja svakog člana društva, neovisno o tome kako se izjašnjava u smislu pripadnosti.(D.J.)

Dr. sc. Renato Matić, izvanredni profesor na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu

SENAD PRŠIĆ

Pravo domoljublje Bošnjaci su dokazali i u Domovinskom ratu

 

Stav Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske prema domoljublju izrazito je pozitivan. Pod tim pojmom podrazumijevaju se sve pozitivne emocije kao što je ljubav prema domovini, ali i ljudima koji u njoj žive.

Bošnjaci kao narod koji živi u Republici Hrvatskoj pripadaju u red onih koji Hrvatsku doživljavaju kao svoju domovinu. Mi nikada nismo ni na koji način dovodili u pitanje našu privrženost prema Hrvatskoj. Istovremeno, ne zaboravljamo ni našu Bosnu i Hercegovinu iz koje smo podrijetlom i iz koje vučemo korijene, a sa sobom smo donijeli našu kulturu, običaje i tradiciju koje i danas njegujemo.

O našoj ljubavi ili domoljublju prema Hrvatskoj najbolje svjedoči činjenica da smo se u velikom broju uključili u obranu u Domovinskom ratu. Isto tako, brojni su naši doprinosi u svim društvenim aspektima od kulture do raznih oblika stvaralaštva. Po tom pitanju kod nas ne postoji dvojba. U Hrvatskoj kod velike većina građana izraženo je domoljubno osjećanje i to je vrlo pozitivno. Međutim, tanka je granica između domoljublja i nacionalizma. Kod domoljublja je izražen jednak i pozitivan odnos prema svim građanima, dok je kod nacionalizma izražena superiornost većinskog naroda spram manjina. Smatramo da nacionalizam uglavnom potiču skupine ili pojedinci koji nemaju zdravih ideja ili im zbunjivanje naroda služi kao paravan za neke druge interese. Ovakvim zbunjivanjem građana stvara se dojam poistovjećivanja domoljublja i nacionalizma što dovodi do poremećaja suživota i tolerancije prema manjinama. U Hrvatskoj nije svagdje isto stanje prema manjinama, tako da je u nekim regijama poput, npr. Istre, suživot i multikulturalnost na višem nivou od nekih drugih sredina u kojima imamo primjera diskriminacije prema drugima i drugačijima.

Generalno gledajući možemo biti zadovoljni svojim statusom, makar ima još prostora za poboljšanje. Naime, smatramo da smo mi, Bošnjaci, dobro integrirani u hrvatsko društvo i nastojimo biti pozitivni u svakom pogledu, a opredijeljeni smo i za što bolje povezivanje i suradnju između Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Nažalost, prosječni građanin ne zna dovoljno o drugima, pa i nama Bošnjacima, opterećen je stereotipima i predrasudama, što često dovodi do zaziranja od drugih i drugačijih. Kod stvaranja pozitivnog ozračja, odnosno domoljublja, kao čovjekoljublja, izuzetno je važna uloga medija kao javnog servisa. Mediji su kao javni servis prilika da se bolje upoznamo i tako razvijemo domoljublje na bazi različitosti, ali i jednakosti.

Bošnjaci su u Hrvatskoj organizirani u razne udruge, kao što je Bošnjačka nacionalna zajednica Hrvatske sa županijskim organizacijama, zatim KUD-ove, udruge Bošnjaka branitelja u Domovinskom ratu te druge asocijacije kao što su vijeća nacionalnih manjina i političke stranke s bošnjačkim predznakom. Cilj ovog organiziranja je očuvanje i njegovanje nacionalnog identiteta, kulture, tradicije i običaja kao i što bolje integracije u hrvatsko društvo. Kroz Islamsku zajednicu većina Bošnjaka izražava svoju vjersku pripadnost. U Hrvatskoj su građanske i vjerske slobode zajamčene svim građanima, a o bošnjačkom domoljublju najbolje svjedoče brojna priznanja za doprinos razvoju tolerancije i suživota, a jedno od najvažnijih je i odlikovanje “Red Ante Starčevića” koje je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović dodijelila našem muftiji Azizu ef. Hasanoviću kao najvećem vjerskom autoritetu muslimana.

Kada je riječ o Domovinskom ratu, mi Bošnjaci smo tu pokazali pravo domoljublje. Odmah smo se odazvali pozivu za obranu Domovine u velikom broju o čemu najbolje svjedoče činjenice o broju onih koji su život dali u obrani Domovine. Broj poginulih Bošnjaka u Domovinskom ratu je 1170, što je proporcionalno, gledajući i najveći broj, u odnosu na broj stanovnika. Nažalost, mnogi Bošnjaci branitelji nisu ostvarili svoja prava koja država inače jamči braniteljima. Razlozi su brojni i individualni. Na kolektivnoj razini također se premalo spominje naša žrtva u Domovinskom ratu, a premalo i trajna obilježja koja na to podsjećaju. Imamo spomenik Bošnjacima palim u Domovinskom ratu ispred Islamskog centra u Zagrebu i Rijeci. Bošnjaci branitelji imaju i svoju udrugu Bošnjaka branitelja koja se bavi problemima braniteljske populacije nastojeći im pomoći u rješavanju statusnih i drugih problema.

Senad Pršić, struč. spec. oec., predsjednik BNZH - Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske

MARIO JAREB
 
Hrvatstvo se ne može izmjeriti, ono je, prije svega, pitanje emocija
 

Govoreći o domoljublju, povjesničar Mario Jareb istaknuo je kako on tu vrstu rasprava promatra kao nastavak promišljanja o nacionalnom identitetu koje traje više od stotinu godina. “Pitanje je je li hrvatska nacija kao nacija samostalna ili dio nečega ili pod nečim. Pitanje je to odnosa prema jugoslavenstvu, povezanosti sa Srbima i srpstvom, odnosa prema 'regionu', samostalnoj hrvatskoj i Hrvatskoj u Europskoj uniji”, kazao je Jareb te dodao: “Hrvatstvo bi trebalo biti osjećaj da pripadate široj zajednici, poštujete vrijednosti te zajednice, zauzimate se za zajednicu i radite i za njezinu dobrobit. Ono se može izricati i na razini simbola i poruka, ali u tom slučaju nikako nije riječ o isticanju simbola propalih totalitarnih sustava - svako takvo znakovlje i poruke treba ukloniti iz javnoga života. Hrvatstvo se ne može izmjeriti, ono je, prije svega, pitanje emocija, a naravno da svi građani Hrvatske, bez obzira na to jesu li Hrvati ili pripadnici nacionalnih manjina, mogu biti domoljubi, i to se ne može osporavati”, naglasio je Jareb te zaključio: “Domoljublje, lojalnost naciji i vlastitoj zemlji prije svega (ne drugim zemljama, regiji ili Europskoj uniji) i Domovinski rat. Domovinski rat je temelj same države koji je omogućio opstanak Hrvatske. To su vrijednosti koje bi država trebala poticati kod svojih građana.”(D.J.)

Dr. sc. Mario Jareb, Hrvatski institut za povijest u Zagrebu

Možda ste propustili...

VUKOVAR 18.11.1991. - 18.11.2017. (IV.), AUTENTIČNA SVJEDOČANSTVA

Damir Markuš Kutina: Dužni smo pričati istinu o Vukovaru i Domovinskom ratu

ISTRAŽILI SMO - GDJE JE BOLJA HRVATSKA I ŠTO RADI (I.)

Može se kad se hoće: Strategija rada i razvoja umjesto nerada i beznađa!

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana