TvObzor
DAŠAK BRAZILA

Hermeto Pascoal, Chico Buarque i Tribalistas objavili svoje nove albume
Objavljeno 8. rujna, 2017.

Svojom neobičnom pojavom, ništa manje ekscentričnom od glazbe koju izvodi, Hermeto Pascoal već desetljećima intrigira svoju publiku.

Iako je Miles Davis jednom za njega rekao da je jedan od najvažnijih glazbenika na planetu (sjetimo se, nešto slično rekao je i za Ahmada Jamala), njegova je popularnost posve nepravedno vezana uz domicilni Brazil. Tomu je zacijelo pridonio Pascoalov nedostatak interesa za vlastitim promicanjem, ali i hermetična vezanost uz glazbeni izričaj i folklornu tradiciju podneblja u kome se formirao. Miles je angažirao Pascoala na svome albumu “Live-Evil” iz 1971. Kada je riječ o glazbi, bila je to vrlo plodna godina, sjetimo se samo albuma “Sticky Fingers” Rolling Stonesa, “IV” Led Zeppelina, “Hunky Dory” Davida Bowieja, “What's Going On” Marvina Gaya, “Meddle” Pink Floyda ili “Songs of Love and Hate” Leonarda Cohena, no u nas su u to vrijeme pripadnici narodne milicije pendrecima mlatili po sveučilištarcima u Zagrebu na tadašnjem Trgu maršala JBT-a.

Mnogi u njegovim časnim godinama radije biraju vlastiti mir i bježe od javnosti, no Hermeto Pascoal poput godinu dana starijeg vršnjaka Ćire Blaževića nije od onih koji bi bez razloga i prije vremena bacili koplje u trnje. Iako je u srpnju navršio 81 godinu, to ga nije smetalo da prije nekoliko dana objavi svoj novi dvostruki album nazvan “No Mundo dos Sons” (etiketa Selo Sesc) okružen mlađim kolegama glazbenicima. Mogli bismo reći da je to tipični album ovog skladatelja, multiinstrumentalista i aranžera, ali i ekscentrika koji je poput Toma Waitsa ili zemljaka Nane Vasconcelosa sposoban muzicirati koristeći najrazličitije i najneobičnije predmete kao što su ubrusi, tepisi, pivske čaše, plišane igračke i kuhinjsko posuđe, uključujući dijelove svoga tijela, pa čak i svinjče koje je izveo na pozornicu kako bi ga upotrijebio kao perkusiju. Ljubitelji neobičnih instrumenata u jazzu (naziv istoimene emisije koju je na Trećem programu Hrvatskog radija vodio pokojni Fran Potočnjak) zloporabu svinje u glazbene svrhe (uh, što bi na ovo rekli zaštitnici životinja!) mogu čuti na Pascoalovu albumu “Slaves Mass” iz 1977. godine. Taj izvrstan album bio je ujedno i ozbiljno kršenje košerskih pravila s obzirom na to da je na njemu svojim glasom sudjelovala i Flora Purim.

Svojim novim albumima javili su se još neki veterani brazilske glazbene scene poput Chica Buarquea (“Caravanas”, Biscoito Fino), koji je objavio neke od najvažnijih albuma iz vremena tropicalije, i nešto mlađe ekipe iz trija Tribalistas (Phonomotor) koji tvore kantautori Marisa Monte, Arnaldo Antunes i Carlinhos Brown. Simpatično je poslušati kako Chico Buarque u svojoj pjesmi “Dueto” napisanoj 1980. koju ovaj put izvodi zajedno sa svojom 19-godišnjom unukom Clarom (njezin otac je gore spomenuti Brown), umjesto NLO-a, Pravde i votke, u duhu nove intelektualne i ine mode, spominje Google, Twiter, Facebook, Whatsapp i Instagram.

Draško CELING