TvObzor
JELENA PAJIĆ

U Hrvatskoj ima mnogo vrijednih, pametnih, marljivih i kreativnih ljudi
Objavljeno 8. rujna, 2017.

Otkako je prije tri godine postala voditeljicom popularne HRT-ove jutarnje emisije “Dobro jutro, Hrvatska”, Jelena Pajić ne prestaje osvajati gledatelje svojom umjerenošću, nježnošću, toplinom i vedrinom. Tim i drugim vrlinama te velikim talentom došla je do nominacije za “Novo lice Večernjakove ruže” 2015. Osvojila ju je glasovima publike, i to nakon samo pola godine voditeljskoga staža. Radijski joj je staž, pak, mnogo duži. Na Hrvatsku radioteleviziju došla je s 19 godina. Prvo je volontirala na HRT – Radiju Sljeme, a danas ondje petkom u svojoj emisiji “Život na točkice” slušateljima približava teme iz svijeta mode, dizajna, ljepote, njege tijela, nutricionizma i zdravoga načina života, a subotom u emisiji “Tvornica snova ”novosti iz svijeta filma. Lijepa 32-godišnja voditeljica po prirodi je, reći će za sebe, velika gurmanica i zaljubljenica u putovanja. Voli strastveno pristupati životu i takvim se ljudima voli okružiti.

Društvo puno pozitivaca

Dok si u rano jutro većina gledatelja živčano sprema kavu i pokušava se razbuditi prije nego što će obaviti neki posao, Vi ih s televizijskih ekrana nasmijano gledate i prenosite im tu svoju pozitivnu energije. U čemu je tajna Vašega pozitivnog duha?

- Pa nisam ni ja sunčani smješko onoga trena kad se probudim. S obzirom na to da sam kad počinje emisija budna bar tri sata, a katkad i više sati, popila sam svoju obveznu jutarnju kavu, možda srknula još jednu kratku kavicu u studiju, i meni je u 6.55 već podne. (smijeh) Pozitiva samo jednim malim dijelom dolazi od mene. Ostatak dođe od vrijedne ekipe toga jutra – od divnih kolegica, koje nas srede u šminki i garderobi, do svih ostalih susretljivih kolega koji naprave svoj dio posla znatno prije nego što emisija i počne. Sama je ekipa redakcije “Dobro jutro, Hrvatska” društvo puno pozitivaca, vrijednih i dragih ljudi s kojima je pravi užitak surađivati. Tko ne bi uz njih bio nasmijan od ranoga jutra!

A tajna emisije Dobro jutro, Hrvatska koja se već godinama ne skida s popisa najgledanijih HRT-ovih emisija? Možda upravo pozitiva?

- Pozitiva je sigurno jedan od čimbenika. Činjenica je da smo s mnogima u njihovim domovima dok se spremaju za posao, ispijaju prvu jutarnju kavicu ili čaj, a pored svega toga imaju prigodu poslušati sve novosti (vijesti, prognozu, sport), mogu se s nama razgibati, čuti nešto novo, naučiti ponešto, čuti savjet o nekoj temi koja ih zanima ili jednostavno vidjeti što se radi u ostalome dijelu Hrvatske, kakve zamisli i planove drugi ljudi imaju. Iako smo daleko od savršenstva, u Hrvatskoj ima mnogo vrijednih, pametnih, marljivih, kreativnih i divnih ljudi koji rade odlične stvari. Stvarno uživam kad u emisiji imamo upravo takve priče.

Što Vi iz svojega iskustva možete savjetovati našim čitateljima – kako da pronađu sreću u sebi? Što je za vas najveća sreća?

- Uf, kako ste me ulovili... Sreću je istodobno i teško i lako pronaći. Ovisi o tome kakva ste osoba. Sreća ima mnogo lica. Kad sam umorna, za mene je sreća uloviti nešto vremena za odmor i spavanje. No, sreća je i komad ukusne čokoladne torte ili fini mamin ručak, sreća je pogledati film koji vas nasmije i rasplače istodobno, sreća je napeta knjiga s neočekivanim obratom... Svašta je sreća! To je vrlo osobna stvar... Sreća je kad stigneš doma prije pljuska pokupiti donje rublje. I to je sreća. Nažalost, vrlo lako zaboravljamo te sretne trenutke, a da tako ne bude, postoji dosta zgodna stvar. Svaki dan kad vam se dogodi neki sretan trenutak, zapišite datum i vrijeme te što se dogodilo, a onda taj papirić ubacite u neku kasicu prasicu ili neku teglicu. Nakon, recimo, godine dana zgodno je izvaditi sve papiriće i pročitati što smo zapisali i to je ponovno trenutak koji potiče sreću!

Predani ste poslu koji strastveno radite. No, isto se tako volite i kvalitetno odmoriti – na putovanjima po svijetu. Početkom ste ove godine bili na Tajlandu. Koje nam doživljaje možete od tamo prenijeti?

- Nisam neki veliki putnik, to ne mogu reći. Tajland je bio moje prvo veliko i zacijelo najdalje putovanje. Bilo je divno – zanimljivo, šareno, jedan drukčiji svijet. Moje je odredište bilo Bangkok, pa sam išla na sjever do Chiang Maia, onda na jug na otok Koh Phangan te se za kraj još dan-dva vratila u Bangkok. Otisnula sam se na putovanje sama, odnosno preko jedne agencije uplatila putovanje i upala u šaroliko društvance iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore. Bili smo posvuda i vidjeli stvarno čuda. Posjetili smo tržnicu koja se nalazi na tračnicama (ljudi doslovno prodaju voće i povrće dok vlak prolazi centimetar od njih), vidjela sam tigrove i slonove, bili smo u nizu zanimljivih budističkih hramova, a u ta tri tjedna, koliko je trajalo putovanje, nema u čemu se nismo vozili (od uobičajenih prijevoznih sredstava – zrakoplov, autobus i automobil – do nezaobilaznoga tuk-tuka u Bangkoku, splavi na jednoj rijeci, skutera koji su na Tajlandu nezaobilazni do toga da smo se vozili čak NA kombiju). Stanovala sam s najvećim žoharom kojega sam ikad vidjela, visjela s lijane, provela noć u šumi na sjeveru Tajlanda... Hrana je divna, masaže su na svakome koraku, kultura je drukčija i zanimljivo ju je doživjeti, a glazbe ima u izobilju (i to svakakve). Vrijeme nas, doduše, nije pretjerano poslužilo, ali sve u svemu bilo mi je divno.

No, doma je (ipak na kraju) najljepše!

Kad biste radili javljanje uživo o sebi samoj, kako biste se najavili?

- Uh, stvarno ne znam... Ne mogu uopće zamisliti da sam s druge strane. To mi je neobično, pa i ovako u intervjuima. Obično ja držim mikrofon i postavljam ga.

A reportažu? Gdje bi bila? Što biste radili i s kim? Kako bi počela, a kako završila priča o Vama?

- Imam osjećaj da bi reportaža o meni bila dosadna. Ne bi sigurno bila zanimljiva, s nekom ludom akcijom i nezamislivim događanjima, no uključivala bi finu hranu, dobro društvo i odličnu glazbu. Možda bi mogla početi ili završiti plesom. (SMIJEH)

Razgovarao: David MILIĆ
SREĆA NAM SE NEĆE SAMA DOGODITI

Postoji danas velik broj tzv. knjiga za samopomoć. Smatrate li da se sreća može postići slijedeći određene poopćene savjete?

- Jednim dijelom sigurno da. Nemoguće je očekivati da će nam se sreća sama dogoditi ili da će se u nas same pretočiti misli iz takvih knjiga, ali takva literatura svakako može biti poticaj, u najmanju ruku poticaj na promišljanje, pa i ne složili se s onim što je izneseno, i ne stvorili drukčiji, ali vlastiti stav na osnovi toga.