Lokacija: Trg Ante Starčevića. Posvema uobičajen dan, a opet nekako drukčiji, netko nedostaje. Željko Haner za većinu je Osječana nepoznato ime i prezime, međutim, ako kažemo da je on beskućnik kojemu je posljednjih godina glavni osječki trg bio i dom i utočište, svaki će prolaznik znati o kome je riječ. Njegovu je nesretnu svakodnevicu uljepšavao pas Đipsi, kojega je Željko prije pet godina spasio iz šahta uz Dravu i pružio mu ljubav i prijateljstvo.

Stotine je ljudi svakoga dana u haustoru u Nami prolazilo pokraj njega i Đipsija, a on ni od koga nikada ništa nije tražio. U prihvatilište za beskućnike, kaže, nije želio otići, jer je uvjet bio da se odrekne Đipsija. Prolazili su dani, tjedni, mjeseci, godine, izmjenjivala su se godišnja doba, a njih su dvoje po najvećoj zimi i najvećoj vrućini preživljavali na ulici, nadajući se da nikomu ne smetaju.

Željka i Đipsija često su osim nekolicine zabrinutih građana obilazili i volonteri iz osječke udruge Pobjede, ostavljali im nešto hrane i s njime razgovarali. Jednom prilikom Željko im je rekao da Đipsija jako bole zubi, a kako mu je pas doslovce sve na svijetu, udruga je žurno reagirala i pomogla u izlječenju psa i njegovoj kastraciji.

Sedamnaest godina života na margini društva učinilo je svoje. Sada je Željku potrebna hitna zdravstvena pomoć i njega. Naime, zbog ozeblina koje je zadobio spavajući usred zime na otvorenom i zbog pretijesne obuće koju je nosio, jer drugog izbora nije imao, noge su mu u jako lošem stanju, pune su rana, a moguće je da ima i dijabetes. “Boli me i noga i srce i glava”, rekao nam je. Kako nema osobnu iskaznicu i sređenu papirologiju koja bi mu omogućila ostvarivanje osnovnih socijalnih prava, tako se još jednom našao u sjeni društva. Na Facebooku je, međutim, osnovana grupa “Pomoć Željku Osijek” u koju se ubrzo uključilo 130 ljudi voljnih pomoći. U samo četiri dana uspjeli su ono u čemu on sam bez njihove pomoći, nažalost, vjerojatno nikada ne bi. Prvo su pronašli privremeni smještaj za Đipsija u Viškovcima, koji je ondje sada u društvu nekoliko veselih pasa. Kontaktirali su HZZO, odakle su im poručili da se Željko obrati u nadležni Centar za socijalni skrb jer nema osobne dokumente, a posljednje mu je zabilježeno prebivalište u Petlovcu, koji pripada pod ingerenciju belomanastirskog Centra. Naime, kako je Zakonom o zdravstvenoj zaštiti propisano da Republika Hrvatska iz državnog proračuna osigurava sredstva za zdravstvenu zaštitu u hitnim slučajevima osoba s prebivalištem u RH koje nemaju zdravstveno osiguranje i sredstava za podmirenje troškova zdravstvene zaštite, znali su da će i Željko morati dobiti potrebnu pomoć. Najprije su mu u Centru za socijalnu skrb uz puno truda riješili zdravstveno i dopunsko osiguranje, a zatim su ga odvezli u KBC Osijek na pregled i snimanje noge, gdje je dobio terapiju koju su mu pomogli podići. Kupili su mu štaku koja će mu ublažiti bolove pri hodanju, a liječnik opće prakse preporučio je da se Željku pronađe smještaj do odlaska u bolnicu.

Kako Željkovo zdravstveno stanje zahtijeva posebnu skrb i njegu, u Centru za prihvat beskućnika (Domu sv. Vinka) rečeno nam je da ne može biti njihov korisnik dok mu se zdravlje ne poboljša. Međutim, dobri ljudi iz ove priče opet su se zauzeli za Željka i Centru za socijalnu skrb napisali pismo namjere kako bi se Željku bar na jednu noć prije odlaska u bolnicu u Domu sv. Vinka omogućio smještaj. I u tome su uspjeli. Iako s Đipsijem u mislima, nakon brojnih godina, noć je proveo u toplom krevetu, pod krovom... Jučer popodne odvezen je u bolnicu na kontrolu, gdje će provesti neko vrijeme na liječenju. Dobri se ljudi već sada trude Željku i Đipsiju pronaći odgovarajući smještaj u udomiteljskoj obitelji. Neki su od nesebičnih junaka ove priče koja je, svi se nadaju, na korak do sretnog kraja: Vesna Saplaić, Mirna Bečarević, Ivan Džanko, Selma Đurić, Damir Pešić, Josip Gašparac, Ivana Toth, Tina Imrik Medak, Olivera Balatinac (voditeljica Doma sv. Vinko) te Kasandra Matijević i Robert Bandov (djelatnici Centra za socijalnu skrb), a tu su i brojni sugrađani koji su u ovom velikom filantropskom činu sudjelovali bar dijeljenjem objave na Facebooku.