LEVANJSKA VAROŠ - U samo tri školske klupe stanu prvašići s područja cijele općine Levanjska Varoš u jučer započetoj novoj školskoj godini. Naime, samo ih je petero – po jedno iz Levanjske Varoši, Breznice, Slobodne Vlasti, Ratkova Dola i Milinca. Tako je nastavljen pad broja učenika jedine škole na tom području – varoške OŠ Silvija Strahimira Kranjčevića, u kojoj je on nikada niži - samo 65 đaka. Tako ovdje na jednog učenika od 1300 četvornih metara nove zgrade škole ide čak 20 kvadrata! Proizlazi da na svakog đaka ovdje može doći po jedna manja učionica s obzirom na veličinu prostora i kronični manjak djece. Ravnatelj Mate Knežević kaže kako je škola prije početka ove školske godine doslovce za dlaku zadržala postojeći broj od osam odjeljenja.

– Zbog nedostatka djece htjeli su spojiti prvi i četvrti razred, čime bismo ostali bez jednog odjeljenja i tko zna što bi bilo sa školom. No, postojeći broj zadržan je odlukom od 8. kolovoza. Spasilo nas je to što smo područje od posebne državne skrbi. Reduciranje broja odjela, kadra škole uopće. bio bi tek udarac za daljnju demografiju ovoga ionako demografski desetkovanoga kraja - kaže Knežević.

Ova škola iz godine u godinu naime plaća ceh nemogućnosti zapošljavanja u varoškom kraju, gospodarskoj nerazvijenosti, nedostatku tvrtki, mršavoj poljoprivredi, naslijeđenoj nerazvijenosti uopće…, pa ovaj po mnogima najljepši, vodom i šumama bogat, no za životni standard siromašan kraj ima problem s unutarnjim migracijama. Naime, obitelji odlaze u sredine s većom mogućnošću pronalaženja posla, bliže gradu.

– Kada je nadbiskup Đuro Hranić bio ovdje, pitao me je li problem iseljavanje, no rekao sam mu da nije, da je ovdje problem kriza braka, mnoštvo neženja, njih čak 50-ak - kaže Knežević i podsjeća na vrijeme nakon posljednjeg popisa stanovništva u RH iz 2011., kada je (općina) Levanjska Varoš i službeno proglašena kao kraj što prednjači neženjama. Na tom popisu varoška općina imala je oko 1250 stanovnika, no načelnik Slavko Tidlačka procjenjuje da je realna brojka manja za 300-tinjak.

Knežević kaže kako je posljednji čas da se povuku konkretne mjere za ovaj kraj i njegovu demografiju, radni i drugi sadržaji za ostanak stanovništva u njemu.

- Ljude treba potaknuti da ostanu ovdje pa očekujem suradnju načelnika, župana, ministrice regionalnog razvoja…, da se vidi što se može napraviti za zaustavljanje odumiranja ovoga kraja. Pa lani je ovdje rođeno samo petero, a ove godine 3-4 djece… Iduće školske godine bit će još gore, past ćemo ispod 60 učenika. Tada nam iz škole izlazi razred s devetero, a dolazi samo 3-4 djece - upozorava Knežević.

Školu Varoš ima još od sredine 19. stoljeća, a pod sadašnjim nazivom djeluje od 1959. Knežević navodi vrijeme kada je danas gotovo prazna škola vrvjela djecom i odjekivala dječjim smijehom.

– Kao povjesničar pisao sam da je krajem 1960-ih imala čak 387 đaka, a najveći pad doživjela je 1970-ih. Kada sam došao raditi u nju, 1986., imala je samo 120 učenika… Minimuma za broj djece ispod kojeg jedna škola ne može ići nema, no krajnji je čas da se ljudi ovdje zadrže zapošljavanjem i drugim uvjetima - kaže Knežević te podsjeća da bi ukidanje odjeljenja povuklo i pitanje kadra, nastavnog i nenastavnog.

A koliko ovo područje ima lošu strukturu malobrojnog stanovništva govori i podatak da u “Kranjčeviću” od nastavnog kadra ne dolazi nitko iz tog kraja, nego od drugdje, mahom iz Osijeka, prelazeći do posla u jednom smjeru i po 60 kilometara.