Magazin
VRIJEME PROLAZI - SLATINA OSTAJE:

Slatinčani su među prvima ustali protiv jugosrpske agresije!
Objavljeno 2. rujna, 2017.
PRIJE 20 GODINA OBILJEŽEN JE SEDAMSTOTI SPOMENDAN GRADA. ZAŠTO SE TA PROSLAVA NE ZABORAVLJA?

Dvedeset je godina prošlo od velebnog slavlja na slatinskom Trgu sv. Josipa, gdje je u spomen na 1. rujna 1297. godine svečano obilježena sedamstota obljetnica prvoga spomena imena grada Slatine u jednom povijesnom dokumentu.

Slavlje je trajalo samo jedan dan, ali bilo je dobro osmišljeno, programski bogato i izuzetno upečatljivo, a zasluge za dobru pripremljenost i činjenicu da se o njemu govorilo još dugo poslije održavanja mogu se u prvom redu pripisati tadašnjem gradonačelniku Ivanu Levaru i članovima Gradskog poglavarstva na čelu s pročelnikom za društvene djelatnosti Matijom Perkovcem. O dvadesetoj obljetnici toga izuzetnog događaja podsjećamo kako je Slatina slavila, uz napomenu da neki sudionici više nisu među nama. Prvi se rujna u Slatini danas obilježava kao Dan grada.

NEUMOLJIVI HOD STOLJEĆA

Bila je nedjelja, posljednjega dana kolovoza. U prigodno uređenoj dvorani Hrvatskoga doma svečanu sjednicu Gradskog vijeća otvorila je predsjednica Božica Majhen. Nazočili su potpredsjednica hrvatskoga Sabora Jadranka Kosor kao izaslanica predsjednika RH dr. Franje Tuđmana, virovitičko-podravski župan Đuro Dečak, dožupani Marijan Jergović i Krunoslav Cukor, saborski zastupnik Jozo Medved, gradonačelnik Szigetvara Peter Mozsgay, gradonačelnik Virovitice Antun Mihoković, predsjednik Udruženja kanadskih Hrvata iz Toronta Ante Marković, načelnik županijske policijske uprave Đuro Matovina, brojni gradonačelnici, načelnici, predstavnici vojske, policije, ustanova, poduzeća, vjerskih zajednica, udruga i političkih stranaka.

Božica Majhen govorila je o slatinskoj povijesti i kontinuiranom naseljavanju i razvoju toga područja zbog plodnog poljoprivrednog zemljišta i bogatstva flore i faune.

- Na prostoru grada Slatine neprestano je, od najstarijih tragova pojave čovjeka pa sve do danas, vrio život. Gotovo na svakom koraku još i danas osjeća se prisutnost generacija i njezinih stanovnika koji su preživjeli fizičku prolaznost i neumoljivi hod stoljeća i tisućljeća. Gradom i područjem na kojem se nalazi Slatina prohujale su horde Gota, Avara, slavenskih doseljenika, Franaka, Bugara, Mađara, Turaka, a svi su oni na ovom području ostavljali svoje vidljive tragove - naglasila je Majhen.

Spomenula je tada Božica Majhen i tvrdo zidani grad Marinianis u rimsko doba, ljekovite rimske toplice po kojima je grad vjerojatno i dobio ime, tursku vlast u 16. i 17. stoljeću, vladavinu baruna Pejačević (od 1726.), kneza Schaumburg-Lippea (od 1841.) i grofova Drašković (od 1912. godine).

- Taj kontinuitet istinske pripadnosti srednjoeuropskoj, katoličkoj kulturi u Slatini poremetilo je razdoblje takozvane prve i druge Jugoslavije. To je razdoblje zatiranja pravih narodnih, hrvatskih vrijednosti u ovome kraju... Hrvatski narod Slatine i slatinskoga kraja među prvima je ustao protiv jugosrpske agresije, a za uspostavu demokratske, samostalne hrvatske države - kazala je Majhen.

Izaslanicu predsjednika Tuđmana i sve nazočne pozdravio je gradonačelnik Slatine Ivan Levar, a potom je govorio tadašnji saborski zastupnik Jozo Medved. On je Slatinu nazvao vratima Slavonije, koje Slatinčani znaju širom otvoriti kad zatreba. Ta su vrata bila otvorena kad su iz grada htjeli otići svi oni koji ga nisu znali ili nisu htjeli voljeti.

- U ovom svečanom trenutku poručujemo da ćemo otvoriti ta naša vrata onima koji žele prvi put doći u Slatinu da je grade, izgrađuju, da žive skupa s nama, kao i onima koji se žele vratiti, da dokažemo da Slatina, ova županija i ova Hrvatska nisu ono što su oni mislili, već da je ovo slobodna, demokratska Hrvatska i da će ona uvijek takva biti. Isto tako želim ovom prigodom reći da nam je sveta dužnost da se nakon ovih godina velikih pobjeda okrenemo više i konkretnije onim životnim programima i projektima koji će našem gradu dati još ljepši život, još ljepšu budućnost, a mladima koji će doći da ugodnije i ljepše žive, i da lakše grade - tumačio je tada Medved.

RASKRIŽJE PUTOVA

Nakon čestitke i obraćanja gradonačelnika Virovitice Antuna Mihokovića i gradonačelnika prijateljskog Szigetvara u Mađarskoj Petera Mozsgaya, brojna izaslanstva položila su vijence na Križ mučenika na gradskom groblju. U župnoj crkvi sv. Josipa koncelebrirano misno slavlje predvodio je kardinal, dr. Franjo Kuharić, a među brojnim svećenicima bili su i novoimenovani biskup Požeške biskupije, msgr. Antun Škvorčević te slatinski župnik i dekan, vlč. Franjo Udovičić. Poslije mise brojni Slatinčani i gosti okupili su se oko novopostavljenoga gradskog sata. U nazočnosti gradonačelnika Ivana Levara, javni sat blagoslovio je kardinal Kuharić, a simboličnim odvezivanjem vrpce otkrila ga je Jadranka Kosor. Na postolju sata uklesane su prikladne riječi “Vrijeme prolazi - Slatina ostaje” autora ovih redaka, koji je također osmislio i pripremio tekst glazbeno-scenskog recitala s naslovom identičnim natpisu na postolju gradskog sata. Središnja svečanost održana je na otvorenoj pozornici na glavnom gradskom trgu.

- Prije sedam stoljeća, 1. rujna 1297. godine, spominje se prvi put ime Slatina u povelji kojom zagrebački biskup Mihalj potvrđuje zamjenu svoje zemlje sa zemljom kanonika vaščanskih na području Tubina - rekao je gradonačelnik Ivan Levar na početku svoga emotivnog slavljeničkog govora.

- Smješten na raskršću putova, grad je oduvijek bio stjecište ili prolazna postaja brojnih namjernika, bilo da su to bili njegovi osvajači, trgovci, pustolovi, ili, danas, turisti... Oslobađanjem od turske vlasti krajem 17. stoljeća Slatina je dobila nove povijesne, gospodarske i demografske obrise. Slatina postaje zanimljiva ne samo političkim strukturama, školovanim po europskim zemljama, koje su ovdje nalazile uporište za svoje ideje, već je poslije postala i dinamičan trgovački i obrtnički centar. Slatinčani su i tada, baš kao i danas, uvijek osjećali puls europskih zbivanja, a dio svega toga ostavio je traga na načinu života, arhitekturi i drugim djelatnostima - podsjetio je Levar, tadašnji gradonačelnik.

Levar je naglasio da je cijena slobode i samostalnosti Hrvatske u Domovinskom ratu plaćena velikim ljudskim i materijalnim gubitcima te dodao:

- Slatinčani su okupili sve svoje potencijale i Domovinski rat pretvorili u najsvjetliju pobjedu u svojoj povijesti. Okupljeni u slavnoj 136. brigadi, kroz snagu narodnog otpora Slatinčani su, zajedno s drugima, ostvarili svoje pravo na ognjište, na život, na budućnost.

Na svečanosti je potom izveden scenski recital “Vrijeme prolazi - Slatina ostaje” Petra Žarkovića, koji su izveli glumci Kazališta Virovitica Blanka Bart Hajoš i Igor Golub te plesači suvremenog plesa Blaženka Kovač i Branko Banković uz glazbu Milka Kelemena. Za vrijeme svečanosti grad su nadlijetali zrakoplovi Aerokluba Osijek, a nekoliko padobranca izvelo je atraktivne skokove.

ZNAK BUDUĆNOSTI

Podsjetimo, tih je dana osim protokolarnog dijela obilježavanja 700. obljetnice gradskog spomendana Gradsko poglavarstvo organiziralo i niz kulturno-zabavnih programa koji su na ulice i trgove izmamili brojne građane. Na Trgu sv. Josipa održana je akcija Kupujmo hrvatsko, a u Nazorovoj ulici Slatinski obrtnički sajam, postavljen je informativni pano s planom grada, Matica hrvatska Ogranak Slatina predstavio je knjigu Jasmine Krznarić “Slatinski kolači i blagdanska jela”, a Gradsko poglavarstvo tiskalo je knjigu Dragutina Pelikana “Slatina u vjetrovima povijesti”. U zabavnom programu nastupili su KUD Slavonac iz Sladojevaca, puhački orkestri Slatine, Virovitice, Orahovice i Našica, pjevači Severina, Vera Svoboda, Kićo Slabinac i Marinijanci. Turistička zajednica organizirala je reviju frizura i modnu reviju, a u ponoć između 31. kolovoza i 1. rujna oglasila su se zvona župne crkve sv. Josipa, što je tim zvukovima u prekrasnoj ljetnoj noći simboliziralo duhovnu povezanost grada i svih građana s najsnažnijim simbolom stoljetne tradicije grada. Gradonačelnik Levar čestitao je građanima veliki jubilej, a uslijedio je veličanstveni vatromet, kao znak budućnosti i kao simbol nade i prosperiteta.

Jedan je lokalni list tada zabilježio: “Rijetko se tko othrvao osjećajima, mnogo je očiju zasuzilo, vjerujući u istinsku bajku koja se, kao ukazanje na nebu, spuštala na sve nas, da bi nestala tamo daleko, na kraju našega zajedničkog puta. Od iluzije na nebu, brojni su se građani pridružili ceremonijalu rezanja spomendanske torte, koju su mnogi u slast pojeli, da bi zatim u neopisivoj gužvi svi zajedno zaplesali. Orila se pjesma gradom do ranih jutarnjih sati. Zora je najavila jutro i nove dane. Zaslužili smo da nam tako bude.”

Na kraju, ovaj tekst tek je mali povratak u prošlost otprije 20 godina. Nešto bi iz toga vremena moglo biti poučno i za ovogodišnje obilježavanje Dana grada Slatine.

MATIJA PERKOVAC:
Bila je to umjetnička senzacija

“Razmišljajući na kraju o funkcionalnim i umjetničkim porukama ovog recitala, teško se bilo oteti dojmu da ovakvo što još nije bilo viđeno u Slatini i okolici... Teško je zapravo opisati izvedbu recitala i sve one osjećaje koje smo iskazivali na licu, u tijelu, duši. Recital je izveden tako maestralno, otplesan kao u vrtlogu strasti, s glazbom koja je svojom snagom dodatno osnažila naše doživljaje. Bili su to trenuci za pamćenje, apoteoza duha, klimaks doživljaja. Svevremenost bila je tada s nama, stopljena su bila sva naša čula, suze su bile u očima, na licu, drhtave ruke. Bila je to umjetnička senzacija koja je postavila neke nove standarde i povratila vjeru u domaće snage i naše ljude. Hvala, Petre!” (Matija Perkovac, o recitalu Vrijeme prolazi - Slatina ostaje, Slatinsko zrcalo, 7/97.)

PRVI SPOMEN GRADA
KLJUČAN DOKUMENT: Svjedočanstvo u vjerodostojnom prijepisu

“Slatina se prvi put spominje u ispravi zagrebačkog biskupa Mihovila izdanoj 1. rujna 1297. godine u Požegi. Tom ispravom biskup Mihovil zamjenjuje jednu česticu zemlje za drugu s prepoštom i redovničkim kanonicima samostana reda sv. Augustina iz Vaške. U toj Mihovilovoj ispravi donose se granice čestice zemlje koju je biskup dao rečenom samostanu u zamjenu, a u ophodnji (reambulaciji) se navodi Slatina u inačici ZALATHNUK. Istu ispravu je 8. rujna 1329. godine u Čazmi potvrdio i prepisao zagrebački biskup Ladislav, nasljednik Mihovilov, na molbu Pavla, prepošta istoga samostana... Zahvaljujući srednjovjekovnom običaju da kaptoli kao vjerodostojna mjesta (loca credibilia) prepisuju oštećene isprave 'ad cautelam', odnosno za zaštitu, mi danas u znatno mlađim ispravama možemo pronaći kao transumpte (littere transumpcionales) starije vjerodostojne isprave. Zbog tog običaja je sačuvano i najstarije svjedočanstvo o gradu Slatini iz 1297. godine u vjerodostojnom prijepisu XVI. stoljeća”. (Mirjana Matijević Sokol, Prvi spomen grada Slatine, Slatina 1297. - 1997., Zagreb 1999.)

Okupljeni u slavnoj 136. brigadi, kroz snagu narodnog otpora Slatinčani su, zajedno s drugima, ostvarili svoje pravo na život, na budućnost...

IVAN LEVAR

Kontinuitet istinske pripadnosti srednjoeuropskoj, katoličkoj kulturi u Slatini poremetilo je razdoblje takozvane prve i druge Jugoslavije...

BOŽICA MAJHEN

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

VUKOVAR 18.11.1991. - 18.11.2017. (IV.), AUTENTIČNA SVJEDOČANSTVA

Vilim Karlović: Jedino dragom Bogu mogu biti zahvalan što sam danas živ

2

NIKOLA MATIJEVIĆ 11. STUDENOGA SLAVI 81. ROĐENDAN...

Lički zubar otporan na vrijeme:
Burna sudbina umirovljenog
osječkog stomatologa

3

USPOREDNI INTERVJU

Mislav Ante Omazić: Ne smijemo dopustiti da mediokriteti pobjeđuju