Magazin
SRBIJA VS. MAKEDONIJA VS. KOSOVO:

Taktika iz devedesetih: Konstantno dolijevanje benzina na regionalne vatre!
Objavljeno 2. rujna, 2017.
BALKANSKI TEATAR U REŽIJI ALEKSANDRA VUČIĆA I IVICE DAČIĆA

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane redovito analizira zbivanja na Bliskom istoku i Balkanu, uključujući i aktualnosti u Srbiji u povodu inicijative o pokretanju unutrašnjeg dijaloga o Kosovu i povlačenja cjelokupnog osoblja Veleposlanstva Srbije iz Skopja na konzultacije u Beograd.

Iz analize “Srbija: Balkanski teatar zvani 'Aleksandar Vučić'” objavljujemo najzanimljivije dijelove.

Republika Srbija, odnosno njezin predsjednik Aleksandar Vučić (Srpska napredna stranka, SNS) i ministar vanjskih poslova Ivica Dačić (Socijalistička partija Srbije, SPS), ponovno je u fokusu regionalnih događaja. Nedavno je predsjednik Srbije Vučić pokrenuo inicijativu o unutrašnjem dijalogu o Kosovu, a neposredno nakon toga slijedile su mjere povlačenja kompletnog osoblja Veleposlanstva Republike Srbije iz Skopja.

MUTNA ULOGA

Navodni razlog za povlačenje, što je presedan u bilateralnim dilomatskim odnosima, pojačano je ofenzivno obavještajno djelovanje Republike Makedonije protiv organa i institucija Srbije u koje je uključen i strani faktor. Neslužbeno se smatra da je do povlačenja osoblja veloopslanstva Srbije iz Skopja na konzultacije došlo zbog navodno moguće podrške Makedonije članstvu Kosova u UNESCO-u. Međutim, Kosovo zasada nije ni podnijelo aplikaciju za članstvo u toj organizaciji, jer nije ispunilo dva potrebna uvjeta - nije donijelo zakon o vjerskim slobodama i zakon o kulturnom nasljeđu.

Podsjetimo, Srbija je uspostavila bilateralne diplomatske odnose s Makedonijom tek 8. travnja 1996., kada je Makedoniju do tada priznalo više od 80 drugih država. Neizbježno je pitanje zašto je Srbija priznala Makedoniju tek 1996. ako se radi o prijateljskoj i vrlo bliskoj državi/narodu. Za razumijevanje srpsko-makedonskih odnosa važna je činjenica da je Aleksandar Vučić imao blisku suradnju s Nikolom Gruevskim (VMRO-DPMNE), jer su obje stranke - SNS i VMRO-DPMNE - desničarske, konzervativne i u mnogim aspektima nacionalističke i autokratske. Gruevski je nekada bio savjetnik vlade Srbije i duboko je involviran u strukture u Beogradu. Režim Gruevskog odgovoran je za kriminal i korupciju enormnih razmjera (smatra se da je više od pet milijardi eura nezakonito izneseno iz države) te za nezakonito prisluškivanje 25.000 osoba, što je potaknulo građane na masovne demonstracije protiv njegova režima, koji je snažno podržavao Beograd, ali i Rusija. Srbija je željela zadržati svoj utjecaj u Makedoniji, a istovremeno pokušati spriječiti ulazak Makedonije u punopravno članstvo NATO-a, što je ujedno i srpski i ruski interes. Zbog toga je u Makedoniji instalirana snažna srpska obavještajna mreža, koja je obavljala usluge i za treće države. Ne iznenađuje činjenica da je upravo u Sobranju 27. tvravnja 2017., u vrijeme nereda i nasilja, primijećen i bivši zamjenik direktora Bezbedonosno-informativne agencije Srbije (BIA) Goran Živaljević, sada u funkciji savjetnika u Veleposlanstvu Srbije u Skopju. Sigurnosno-obavještajni stručnjaci smatraju da je u zbivanja u Sobranju bila aktivno uključena srpska obavještajna služba, koja je obavljala usluge i za treću državu.

UNUTRAŠNJI DIJALOG

Formiranjem nove vlade Republike Makedonije, 31. svibnja 2017., započeta je nova epoha, koja ima jasnu euroatlantsku perspektivu države Makedonije. Po svemu sudeći, Makedonija treba postati 30. članica NATO-a, što nije u interesu Srbije i Rusije. U međuvremenu je došlo do razotkrivanja i demontaže srpske obavještajne mreže u Makedoniji, što je ubrzalo aktivnosti Srbije da plasira optužbe protiv Republike Makedonije za njezino navodno obavještajno delovanje protiv Srbije i njezinih institucija, a zapravo radi se o suprotnom. Srbija je u obračun protiv Makedonije krenula s taktikom “napad je najbolja obrana”.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić pokrenuo je inicijativu za pokretanje unutrašnjeg dijaloga o Kosovu. Radi se o poprilično nejasnoj inicijativi, jer država Srbija ima svoje institucije. Dijalog i sve aktivnosti o državnim pitanjima trebaju se voditi unutar institucije sustava i institucionalnim djelovanjem Republike Srbije. Kada je riječ o unutrašnjem dijalogu, očito je da Vučić želi skinuti odgovornost sa sebe kada je u pitanju Kosovo jer otvaranje dijaloga o Kosovu neizbježno otvara i dijalog o položaju Albanaca u Preševskoj dolini (Preševo, Medveđa, Bujanovac) i njihovu statusu. Dijalog između Beograda i Prištine vodi se već gotovo pet godina pod pokroviteljstvom EU-a. Neki rezultati su postignuti, međutim, dijalog Vučič i njegov kosovski kolega Hashim Thaçi koriste i odugovlače kako bi se utvrdili i/ili održali na vlasti. Zbog toga su nedavno samoinicijativno u dogovoru dijalog prenijeli na razinu predsjednika država umjesto da to rade premijeri i vlade, jer se uglavnom radi o pitanjima i problemima koji su u ingerenciji vlada.

Aktivnosti Vučića i Thaçija usmjerene su na pokušaj sprječavanja dolaska na vlast Pokreta Samoopredjeljenje (LVV) i Albina Kurtija za premijera Kosova. Zbog toga su u igru uz pomoć Rusije uključili Behgjeta Pacollija (ARK), kontroverznog biznismena i predsjednika političke stranke koja ima samo četiri poslanika u kosovskom parlamentu, da pristupi u tabor koalicije PAN, koja je pod kontrolom Thaçija, i da tako Ramush Haradinaj (AAK) postane premijer iako njegova politička stranka ima samo deset poslanika u 120-članom kosovskom parlamentu.

Izbor Zorana Zaeva za predsjednika vlade Republike Makedonije novi je zamah Makedoniji prema ubrzanom članstvu u NATO-u, a poslije i EU-u. Zaev je sa svojim novim pristupom vođenja politike i države postao ne samo nadahnuće za napredak Makedonije nego i političko osvježenje i nada za cijelu regiju. Razlika između Vučića, Dačića i Zaeva je u tome što Zaev vodi otvorenu, kosmopolitsku, dobronamjernu i dobrosusjedsku politiku, koja nije opterećena hipotekama prošlosti, za razliku od Vučića, koji ima hipoteku Vojislava Šešelja (SRS) i Dačića s hipotekom Slobodana Miloševića (SPS).

ZAEV JE SMETNJA

Pristup kojim se koristi Zaev dijametralno je suprotan pristupu Vučića i Dačića. Naime, dvojac Vučić-Dačić sebe pokušava predstaviti kao vodeće regionalne lidere, koji garantiraju stabilnost i mir u regiji. To je samo djelomično točno, jer je način na koji to ostvaruju razotkriven. Vučić i Dačić konstantno produciraju probleme i krize te se pojavljuju kao rješitelji i gasitelji tih problema i na takav način sebi osiguravaju status regionalnih lidera. Produciranjem problema, odnosno kriza, i potom njihova rješavanja, oni od objekta postaju subjekt. To je poznata taktika Slobodana Miloševića iz 90-ih godina prošlog stoljeća, koja je doživela fijasko i koja se više ne može nigdje prodati, a kamoli na Zapadu. Ostaje nejasno zašto je Vučić pokleknuo pred Dačićem, koji je protivnik ulaska Srbije, ali i Makedonije i Bosne i Hercegovine, u NATO savez, a ujedno je i protivnik ulaska Srbije u članstvo EU-a. Predsjednik Vučić je osoba koja na kraju plaća račune za djelovanje Dačića, Aleksandra Vulina, Marka Đurića i drugih jastrebova iz svog tabora jer se javnost teško može oteti dojmu da iza takvih politika ne stoji sam Vučić.

APSURDNE SITUACIJE

Još je jedan politički paradoks vezan uz Vučića. Naime, još uvijek je kao predsjednik Republike Srbije istovremeno i predsjednik Srpske napredne stranke (SNS), što dovodi u pitanje njegov demokratski kapacitet. Vučić je suspendirao demokraciju u Srbiji, koju je pretvorio u društvo jednog lika, a premijerku Srbije Anu Brnabić i njezinu ulogu derogirao na razinu “političke ikebane”. To se pokazalo i na primjeru produciranja krize u Makedoniji i telefonskog razgovora predsjednika Srbije Vučića s premijerom Makedonije Zaevom. Gdje je u svim tim zbivanjima i razgovorima premijerka Srbije Brnabić, koja bi trebala razgovarati sa svojim kolegom, premijerom Makedonije, a ne Vučić kao predsjednik države, koji ima ceremonijalne ovlasti? Povijest se u Srbiji ponavlja, jer je i tadašnji predsjednik Srbije Boris Tadić (DS) neustavno uveo predsjednički sustav, a premijeru Srbije dodijeljena je dekorativna uloga. Na isti način neustavno je to učinio i predsjednik Vučić.

Analitičari smatraju da regionalni balkanski teatar koji svakodnevno priređuje Aleksandar Vučić mora prestati i da Srbija političkim mobingom, obavještajnim djelovanjem i destabilizacijom ne smije ometati suverene države da samostalno donose odluke o svojoj sadašnjosti i budućnosti. Pritom je najveća odgovornost Njemačke, jer se Vučić često otvoreno poziva na kancelarku Merkel i Njemačku i njezinu podršku, a ona sada mora obuzdati i zauvijek zaustaviti Vučića u njegovim namjerama.

Priredio: Darko JERKOVIĆ

ROVARENJE PO REGIJI
Pokušaj državnog udara u Crnoj Gori

Srbija je uključena u brojne aktivnosti koje prouzročuju destabilizaciju pojedinih država i cijelog zapadnog Balkana. Poznato je da je Srbija uključena u podršku opoziciji u Crnoj Gori, čiji je jedan dio pokušao izvesti državni udar u listopadu 2016. i svrgnuti s vlasti Mila Đukanovića (DPS). Također poznata je podrška Vučića Miloradu Dodiku (SNSD) i njegovoj politici, koja ugrožava teritorijalni integritet, stabilnost i mir u Bosni i Hercegovini i regiji. Uloga Srbije u događajima u Makedoniji najaktualnija je i može producirati duboku krizu u cijeloj regiji.

RUSIJA U NIŠU
Korak do prve ruske vojne baze

Analitičari smatraju da je provođenje političkog mobinga nad vlastima u Makedoniji dio strategije kojom bi se, uz navodno već postojeće albanske opasnosti, dodala izmišljena makedonska opasnost za Srbiju, odnosno stvorio ambijent koji bi opravdao dodjeljivanje diplomatskog statusa srpsko-ruskom humanitarnom centru u Nišu, koji bi uskoro mogao službeno postati prva ruska vojna baza na teritoriju Srbije. Pri tome glavnu ulogu ima Dačić. Destabilizacijom Makedonije pokušava se svrgnuti demokratski izabrana vlast, jer će se u Makedoniji 15. listopada 2017. održati lokalni izbori, a stvaranjem napete atmosfere i kaosa pomoglo bi se i Nikoli Gruevskom i VMRO-DPMNE da ponovno dođu na vlast, odnosno da na predstojećim lokalnim izborima aktualna vlast, iako je SDSM favorit, izgubi legitimitet i da se ponovno odgodi i/ili čak spriječi ulazak Makedonije u NATO.

Formiranjem nove makedonske vlade, 31. svibnja 2017., započeta je nova epoha, koja ima jasnu euroatlantsku perspektivu države Makedonije...

Srbija želi zadržati utjecaj u Makedoniji, a istovremeno spriječiti njezin ulazak u punopravno članstvo NATO-a, što je i srpski i ruski interes...

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana