Magazin
DANAK VIRTUALNOM VREMENU

Sup je imati pravu BFF! Ne razumijete? Naučite da biste razumjeli svoju djecu!
Objavljeno 2. rujna, 2017.
“ČUDNE” KRATICE UVUKLE SU SE U SVAKODNEVNI “GOVOR” TINEJDŽERA NA DRUŠTVENIM MREŽAMA, MOBITELIMA...

Poruka je glasila: U sub smo se moja BFF i ja dogovorile da ćemo se vozat bicom. Bilo bi sup kad bi bilo lijepo vrijeme, valjda nas neće zez kiša, xoxoxoxo!

Teško da bi onaj tko nije roditelj tinejdžera shvatio što je “pisac htio reći”. I naša sugovornica, majka 13-godišnjakinje, nakon primljene poruke najprije je dešifrirala riječ po riječ i shvatila da zapravo piše: U subotu smo se moja najbolja prijateljica i ja dogovorile da ćemo se voziti biciklom. Bilo bi super kad bi bilo lijepo vrijeme, valjda nas neće zeznuti kiša, hohohoho!

- U prvi trenutak sam gledala u poruku i čitala riječ po riječ, a onda sam shvatila o čemu s radi. Kao brojni roditelji, i ja svoju kćer s vremena na vrijeme provjeravam na društvenim mrežama pa sam tako i uočila dopisivanje na ovaj način. Najprije nisam znala trebam li je uopće pustiti te subote na vožnju “bajsom” (i mi smo kao tinejdžeri imali svoj sleng!), jer mi se obraća na takav način, a onda sam, naravno, popustila. Nije to prvi SMS koji mi je poslala što zahtijeva dešifriranje, davno sam shvatila da se dani u tjednu pišu poput kratice na kalendarima, ali i da više nije “moderno” napisati “super”, nego skratiti ionako kratku riječ - ispričala nam je majka 13-godišnjakinje “suočena” s dešifriranjem jedne od poruka svoje kćeri.

OBJASNITI UČENICIMA

Spomenuta gospođa majka nije iznimka kad je današnja teen kumunikacija u pitanju, niti je njezina kći jedina tinejdžerica koja na taj način, kraticama, komunicira s prijateljicama, a niti su to sve riječi koje se mogu pročitati na društvenim mrežama ili u SMS-ovima tinejdžera. Neke standardne riječi već se godinama zamjenjuje, primjerice, “prijatelj” riječju “frend”, no sad su se pridružile i neke potpuno nove, teško prepoznatljive riječi. Ako u prvi trenutak ne shvatite, svaki tinejdžer objasnit će vam da je BFF skraćenica od “best friends forever”, ali i da je, zbog njima znanog razloga, lakše napisati “xoxoxo”, nego “hahaha”. Ali ni tu nije kraj, naprotiv. Taj izraz za “smijeh” sve se češće zamjenjuje “emojima”, simbolima koji zamjenjuju svaku riječ ili rečenicu koja izražava osjećaje bilo kakve vrste. Također, zahvaljujući, primjerice, Twitteru, brojne se rečenice pišu riječima bez razmaka, a znak # odavno nije poznat samo kao simbol koji na standardnoj tipkovnici dijeli mjesto s brojkom 3, odnosno simbol kojim se koristimo pri utipkavanju bona za mobitel. Na Twitteru, pa i na Instagramu, taj simbol služi za grupiranje poruka povezanih s nekom konkretnom temom pa kad se “klikne” na njega, izlistaju se najnoviji “tvitovi”. Da, zapravo i cijela potonja rečenica puna je riječi koje starije generacije, bez iznimke, teško mogu razumjeti.

I sve je to simpatično i zanimljivo dok i zadaćnice, domaće zadaće i drugi školski tekstovi ne počnu sadržavati primjere komunikacije “po kratkom postupku”. Tu gramatičku zbrku smiruje dr. sc. Sanda Ham, hrvatska jezikoslovka, profesorica u trajnom zvanju Odsjeka za hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, koja kaže da se SMS-ovi, primjerice, pišu daleko od očiju javnosti i najprije upozorava da nitko u takvu “intimu” ne bi trebao zalaziti:

- Zamislite kad bi, primjerice, profesor hrvatskog uzeo nekadašnje klasično pismo i počeo ga ispravljati? Takvu SMS komunikaciju treba shvatiti kao dio intimnog, a ne javnog života naše djece, i ostaviti je kakva jest. Iako, recimo, Facebook izgleda kao javna stranica, kad pišemo komentare, to još uvijek pripada razini intimnosti i ne treba tražiti gramatičke pogreške. Inače, komunikacija SMS-om, na Twitteru, Facebooku ili na nekoj drugoj društvenoj mreži doista je posebna i jezikoslovci su napisali dosta radova o toj temi. Takva komunikacija također je prepuna emotikona, odnosno osjećajnika, kojima se izražava ono što govornik, odnosno onaj tko piše, osjeća - objašnjava prof. Ham, dodajući da je sve dobro dok intima iz SMS-ova ili društvenih mreža ne pomakne granicu i ne uđe u škole.

Kad bi, kaže prof. Ham, domaća zadaća sadržavala, recimo, pitanje “'Oš doć?”, to bi bilo smiješno. Dakako, problem nastaje kad takva komunikacija uđe u književni jezik, a naša sugovornica i osobno je zamijetila kod svojih studenata, pri slanju mailova, da ne počinju obraćanje s poštovanjem ili ne ostavljaju potpis na kraju maila. Stoga upozorava da mailovi ili kakvo drugo obraćanje državnim službenicima, profesorima i sličnima ipak moraju biti s više korektnosti i poštovanja. Kad je granica spomenute intimne komunikacije narušena, kaže, treba reagirati:

- Sve to nije štetno dok se razvija jezična kultura, a djeca mogu privatno razgovarati kako god žele, dok se u školi sve radi prema pravilima. Mi profesori trebamo dobro objasniti učenicima da tu postoji razlika i da “BFF” mogu napisati prijateljici, ali ne u javnom tekstu - upozorava prof. Ham, dodajući da su, primjerice, SMS-ovi koncipirani tako da ih osoba koja ih čita treba razumjeti.

GLASNO I SMIJEŠNO

Sudeći prema navici tinejdžera, čini se da se oni itekako dobro razumiju, no kako će se to odraziti na gramatiku u školskim klupama, vidjet će se uskoro, kad počne škola. Naša sugovornica, majka 13-godišnje djevojčice s početka teksta, kaže da se njezinoj kćeri znala “zalomiti” gramatička pogreška u školskom testu, no priznaje da to (još uvijek) nije povezano s opisanim kraticama, nego s nerazumijevanjem gramatičkih pravila:

- I da joj prigovorim, rekla bi da ona sasvim dobro razlučuje dopisivanje u školi od dopisivanja, komunikacije tijekom slobodnog vremena. Naravno, ne smeta mi kao majku što ima svoj žargon, jer sam ga i ja imala, a tu je i poznati osječki sleng, zbog kojeg sigurno nitko od nas u mladosti nije u školi napisao “dumina” umjesto “fora” i nije prijatelja preimenovao u “legu”. No nekada se stvarno treba pomučiti da se pročita što je napisano. Nedavno mi je tako kći napisala da bi za rođendan željela howerboard, a rečenicu je završila sa “LOL”. I što mi je drugo preostalo nego da je poslušam i glasno se nasmijem! LOL je, naime, kratca od “laugh out loud”.

Piše: marija MIHELIĆ

SRAZ GENERACIJA
OSJEČKI SLENG: Stariji su nekada izvodili dumine i imali lege

Može li se doista komunikacija kod kuće potpuno prebaciti u škole? Prof. Ham smatra da tu veliku ulogu snose i profesori, podsjećajući da su i stariji uvijek imali neki svoj žargon, koji se nekada nigdje nije zapisivao. Sad je situacija drukčija. “Postoji česta i velika prilika da se taj jezik zapisuje. Gdje smo nekada mogli napisati 'Di si, lega?', ili pak riječ 'dumina' pronaći bilo gdje osim da je izgovorimo u svakodnevnoj intimnoj komunikaciji. Ipak, sad to i nije tako čudno i nekako se jasnije vidi. Naravno, komunikaciju treba disciplinirati, ali i ostaviti mlade na miru sve dok ne počnu tako komunicirati gdje ne treba”, kaže prof. Ham, dodajući da se i osobno na društvenim mrežama služi takvom komunikacijom. Dakako, na poslu je sasvim druga priča.

NOVI SIMBOLI
Ljutko i smješko nisu više samo Snjeguljičini prijatelji

Na tržištu, kaže prof. Ham, već desetak godina postoji rječnik kratica, a velikim dijelom obuhvaća i simbole i kratice koje se koriste u elektronskoj komunikaciji. “Imate nacrtanog 'smješka' i potom objašnjenje, a isto je i za 'plačka', 'ljutka' ili bilo koji drugi simbol. Sve to već je uočeno kod jezikoslovaca”, ojbašnjava prof. Ham. Dakako, brojni odavno znaju kojim se simbolima služiti na tipkovnici da bi nacrtali “smješka”, primjerice, ako taj simbol već nije ponuđen među “naljepnicama”. Dovoljno je pritisnuti dvotočje, crtu i desnu zagradu. Onaj tko želi poslati poljubac, može to učiniti s pomoću dvotočja i zvjezdice na tipkovnici. I tako dalje... A mladi koji se pitaju što je “smješko”, razumjet će kažemo li jednostavno - “smajlić”! Nova vremena, nove generacije.

NOVI JEZIK: GROZNI I NAKARADNI “PRAVOPIS”

Šifre za brzo življenje

 

Generaciji rođenoj u 21. stoljeću, u vremenu dominacije interneta, društvenih mreža, mobitela... napose sveopće digitalne virtualne stvarnosti, nezamislivim se čini da svih tih blagodati globalno umreženog svijeta prije njihova rođena nije bilo, a ako i jest bilo, onda su to bili tek začetci tehnološkog i tehničkog razvoja kojem svjedočimo posljednjih godina.

Ali nije samo današnjoj mladeži nezamislivo doba prije pojave komunikacijskih čuda i čudesa, i starijima se nevjerojatnim čini da je prije digitalnog postojalo analogno doba. Jer živjeti danas bez mobitela i interneta gotovo je nemoguće. Vrijeme pisama, običnih telefona i faksova danas se doima poput doba dinosaura. Naravno da je onda razumljiva i pojava novog jezika komunikacije, jezika kratica, između ostalog, jer sve je to danak modernim vremenima u kojima živimo i mi stariji i naša djeca. A kakva nas tek budućnost čeka - ne usudimo se ni pomisliti.

Bilo kako god, kratice u internetskoj i SMS komunikaciji postale su uobičajena pojava, jer živjeti brzo kako danas živimo zahtijeva i brzu komunikaciju, specifične oblike neformalne pisane komunikacije. Poruku je preko mobitela ili chata bitno prenijeti brzo, jezgrovito i sa što manjim brojem znakova. Osim teksta ta komunikacija sadržava slike, simbole, brojeve te možemo reći da SMS i internetska komunikacija čine prave šifrirane poruke. Te su šifre, međutim, već univerzalno poznate. Ili možda nisu? Starijima možda nisu, ali zato jesu mladeži, mladi se s tim vrlo dobro nose, uostalom neke od tih kratica njihova su izmišljotina.

Ono pak što neupućene iznenađuje jest količina tih kratica, a onda time i nepoznanica. Mnogi će odmahnuti rukom i reći da su im sve kratice u ovoj vrsti komunikacije već dobro poznate, no nerijetko se dogodi da su i dobri poznavatelji zatečeni količinom kratica za koje još nisu čuli. Osim toga, bez obzira na to koliko je vaše poznavanje engleskih kratica na visokoj razini, možda će vas začuditi maštovitost kratica koje se koriste u hrvatskim SMS-ovima. Primjerice, AE > hajde, APP > ako prođe, prođe, BZVZ > bez veze, FT1P > fali ti jedan papir (u kontekstu birokracije), Ge-O > godišnji odmor, NNČ > nema na čemu, LP > lijep pozdrav (to svi znaju i koriste), LN > laku noć itd. A tu su i engleske kratice, tinejdžerima također vrlo dobro poznate. Primjerice, aka > also known as, b/c > because, brb > be right back, B4 > before, FYI > for your information, 2moro > tomorrow, atb > all the best, ayor > at your own risk itd.

U biti je temeljni motiv i princip takvog iskrivljenog pisanja kraticama - što brže i što jeftinije, daklem sa što manje znakova, odnosno pritisaka na tipku, postići maksimalan učinak, biti efikasan i brz. Pritom je princip “što jeftinije” sasvim opravdan, pogotovo ako se uspije uspješno prenijeti ono što se hoće, to više što roditelji većini djece postavljaju određena pravila i ograničenja oko trošenja bonova za mobitel i megabajta na internetu, pa su ona motivirana za taj iznos novca prenijeti što više poruka u što manje vremena.

Upravo mogućnost komuniciranja s velikim brojem vršnjaka (i onima s kojima su proveli dan u školi i onima na drugome kraju svijeta, koje nikad nisu vidjeli) jest ono što e-komunikaciju čini toliko zanimljivom i “napetom” tinejdžerima. Zato tinejdžersku potrebu da stalno razmjenjuju poruke i svako malo skoknu na internet (društvene mreže) da vide je li im netko ostavio kakvu poruku ili posjetio njihovu stranicu, profil, treba uzeti kao normalnu razvojnu potrebu, bez obzira na izvjesno nerazumijevanje starijih, napose roditelja.

Problem je, kažu jezikoslovci, što takav način komuniciranja - što kraće i što brže - rezultira nerijetko groznim i nakaradnim “pravopisom”. Dodajući razne znakove i simbole mladi su uglavnom sami uspjeli smisliti jezik koji im je dovoljno kratak i dovoljno razumljiv. Zapravo, čvrstih pravila nema, ali postoje trendovi. Općenito se najviše kondenzira tekst SMS poruka, ali je i komunikacija preko društvenih mreža, najčešće, lapidarna. Sve to, naravno, vrijedi za privatnu i neposrednu komunikaciju.

No koliko god se borba protiv toga spontano nastajućeg pravopisa elektroničkog dopisivanja čini unaprijed izgubljenom bitkom, na neke stvari treba upozoriti. Naime, pravopisna norma u e-komunikaciji nije zadovoljena ni za hrvatski ni za engleski jezik, niti se o njoj itko brine. Čest prigovor kako “to nije hrvatski” argumentira se s jedne strane korištenjem žargona, a s druge velikim brojem izraza na stranim jezicima, u prvom redu engleskom. Te su primjedbe točne, jer u velikoj količini internetske i SMS komunikacije zaista postoji otklon od jezične norme, a poruke - ne samo osoba školske dobi - mogu biti prava revija loše pismenosti. S druge strane valja ipak upozoriti kako je ova komunikacija još uvijek u razvoju i kako je ona prirodan prostor pravoga govornog eksperimenta, da tako kažemo. Kada dobijemo kratku poruku “dct :)”, to zaista nije poruka na hrvatskom, ali ni na engleskom, a mi moramo moći i znati odlučiti i na kojem ćemo je jeziku pročitati, i na kojem ćemo je jeziku shvatiti, i među istim znakovima razlučiti što ćemo doživjeti kao slova, a što kao sliku. Ukratko - da bismo neku poruku i poslali i primili, potrebne su nam i kreativnost, i duhovitost, i pamet, i domišljatost i - u krajnjoj liniji - znanje, pa je zato pitanje “Prihvaćanje ili odbacivanje ovakve komunikacije?” i šire od pitanja koje je izvučeno u prvi plan - onoga pravopisnoga, upozoravaju mnogi portali koji se bave ovom problematikom, poput www.adiva.hr, www.teen385.com, www.medijskapismenost.hr, www.skolskiportal.hr, tesla.carnet.hr i drugi. Pročitajte na tim adresama nešto više o toj temi. I zbog toga da biste razumjeli svoju djecu, što, kako i zašto komuniciraju kraticama.(D.J.)

Možda ste propustili...

KATARINA OTT, RAVNATELJICA INSTITUTA ZA JAVNE FINANCIJE, ZAGREB

Vladu valja pohvaliti jer je Smjernice donijela na vrijeme

TEMA TJEDNA: JESMO LI JOŠ UVIJEK U TRANZICIJI I ZAŠTO? (I.)

Dobri i loši predznaci: Bolje i sporo naprijed nego ubrzano natrag!

PODIVLJALA KLIMA KROJI SUDBINU SVIJETA:

Od karipske Irme do slavonske suše