TvObzor
MERI ANDRAKOVIĆ

Kad uđeš mlad u ovaj posao, teško se nositi s ljudskom zloćom i cinizmom
Objavljeno 1. rujna, 2017.

Talentirana, vedrog i veselog duha, zaraznog osmijeha, Osječanka Meri Andraković - umjetničkog imena Mery - uzbuđenje u povodu izlaska singla prvijenca “Kemija” nimalo ne skriva. Pjeva od vrtića, a svoj izniman glazbeni talent pokazala je na glazbenim natjecanjima, gdje je osvojila brojne nagrade. Jedan od većih uspjeha zabilježila je prije dvije godine u glazbeno-natjecateljskom showu “Zvjezdice”, kad se našla u superfinalu, među šest najboljih.

- Pjesma mi se svidjela odmah na prvo slušanje, jer ima priču u kojoj se svakodnevno mogu pronaći svaki mladić i djevojka, moje generacije, kao i moderan ritam koji te jednostavno tjera na ples - otkrila je Mery.

“Kemiju” prati i odličan videospot sniman u Osijeku i okolici uz rijeku Dravu, pod redateljskom palicom Josipa Grizbahera, koji je ujedno zaslužan i za sam scenarij. U spotu se uz Mery pojavljuju i breakdanceri iz osječkog plesnog studija “Illusion”.

Privikavanje na slavu

U kojoj se mjeri tvoj život promijenio od nastupa u “Zvjezdicama”?

- Potpuno. Publika me upoznala, djeca su me vidjela u TV showu koji je zapravo bio i najpraćeniji od mlađe publike. Prvi put sam iskusila nešto takvo, sasvim novo iskustvo. Isprva mi je bilo čudno davati autograme i fotkati se s fanovima, trebalo mi je vremena da se na to priviknem. No, sada, dvije godine poslije, potpuno sam se priviknula i sve bih opet rado ponovila.

Jasno je da ti je show bio sjajna odskočna daska. Jesi li se ikad zapitala kako bi sve izgledalo da nisi sudjelovala?

- Mnogo puta postavljala sam si upravo to pitanje. Uspjeh uvijek ima dva lica; ono pozitivno je da ljudi čuju za tebe i odjednom počneš dobivati razne ponude za nastupe. Nakon “Zvjezdica” jedan od članova žirija, maestro Šljivac, pozvao me da nastupam u spektaklu “Božić u Ciboni” 2015. Od svih natjecatelja pozvao je samo Miju Negovetić i mene. To mi je bilo veliko priznanje; iako sam natjecanje završila u prvih šest, ostavila sam veliki dojam na njega. Nakon toga su slijedili televizijski nastupi “Lijepom našom” u Petrijevcima 2016. i nastup “Tiha noć” u Vukovaru, gdje sam na poziv g. Uvodića pjevala s velikim hrvatskim glazbenicima. Nastupila sam prošle godine u kolovozu i na Aurea festu u Požegi.

Je li bilo još važnih nastupa koji nisu televizijski popraćeni?

- Da. Meni jedno od najdražih bilo je gostovanje na koncertu grupe Rišpet u Valpovu u studenome prošle godine. Otpjevala sam s Ivom Amulićem pjesmu “Prsti zapleteni” i dobila goleme ovacije publike. To je zasigurno san svakog mladog pjevača, stati uz bok tako velike zvijezde i otpjevati duet s njim. Nažalost, ona druga strana uspjeha je zloća i ljubomora malodušnih ljudi. Nije mi bilo lako nositi se s tim sa samo 15 godina, koliko sam imala kad sam nastupala na “Zvjezdicama”. Danas, dvije godine poslije, shvatila sam da ako si dobar u nečemu, bilo da je riječ o glazbi, sportu ili bilo kojem drugom području, ljudi koji vrijede cijenit će te i uvažavati, a oni ostali koji nemaju jasno postavljen vlastiti cilj i posvećenost nečemu, pokušavat će zloćom izliječiti svoje osobne frustracije.

Male i velike ribe

Koje su prednosti, a koji nedostaci toga što si se pojavila na glazbenoj sceni s 15 godina?

- Prednost je to što si dovoljno mlad i lud da se upustiš u estradne vode s “velikim ribama”. Ne bojiš se neuspjeha, jer mlad čovjek drukčije rezonira stvari i skloniji je riziku. Osim toga, eksperimentiraš i testiraš publiku, mlad si pa se još tražiš u svom glazbenom izričaju i nitko ti to neće zamjeriti. Kad se pojaviš kao zrelija osoba, s nekih 25 godina, očekuje se od tebe određena doza ozbiljnosti i u pogledu glazbenog izričaja. Pjevat ćeš ili jazz tipa Carle Belovari, ili pop kao Natali Dizdar, neki prizvuk country glazbe tipa Mije Dimšić i slično. “Kemija” je pop-pjesma s dozom dance ritma, jer smatram da je to glazba koju slušaju moji vršnjaci. Nema mladih dancerica na našoj glazbenoj sceni i mislim da tu trebam tražiti svoje mjesto. Nedostatak je to što je teško balansirati između brojnih obaveza koje se pojave ako tako mlad uletiš na glazbenu scenu. Ne mogu se potpuno posvetiti glazbi onoliko koliko bih htjela jer idem u školu. Kada imaš 15 godina, teže se nosiš sa stresom koji ovaj posao pruža te s ljudskom zloćom i cinizmom.

Koja je poruka pjesme “Kemija” i komu je posvećena?

- Sama poruka odnosi se na današnje generacije, koje se, nažalost, ne odvajaju od svojih pametnih telefona i ostalih uređaja. Čak i prve ljubavi više nisu što su bile nekad: pisanje porukica na klupama u školi ili na igralištu, odlazak na sladoled... Danas je sve to preko messengera, WhatsAppa, Skypea. Htjela sam poslati poruku mladima, da ostave mobitele, iziđu na ulice, druže se, uživaju u prirodi i zaplešu kao što su to naši roditelji radili prije pojave interneta i mobitela.

Što nam možeš reći o snimanju popratnog videospota?

- Bilo je sve vrlo nepredvidljivo i samim time jako zanimljivo! Dan prije snimanja ostali smo bez frizerke koja je morala putovati u inozemstvo. Kad smo našli drugu frizerku, ostali smo bez šminkerice. Druga frizerka koja je istupila kao zamjena prvoj, doživjela je dvije nezgode na putu do Osijeka. No, kad je napokon stigla, sve se odvijalo i bolje od očekivanog. Cure iz plesnog studija “Illusion” zajedno sa mnom plesale su na plus 30 stupnjeva i ništa nam nije bilo teško!

Svaki put imam tremu

Kako si dobila ulogu u predstavi “Moje pjesme, moji snovi” HNK-a Osijek i po čemu ćeš pamtiti taj projekt?

- Na audiciji sam se pojavila sasvim slučajno, vidjevši članak na internetu koji je govorio o audiciji za tu predstavu. Inače od malena obožavam taj film pa sam se poželjela okušati u nečem sasvim novom osim pjevanja, a to su gluma i ples. Prošla sam kao jedina koja nije iz Glazbene škole i rekli su mi da imam izvanredan talent. Sve to mi je utjeralo strah u kosti, prvi put u životu ušla sam u jedan tako velik projekt. Morala sam sve uskladiti sa školom; tada sam pohađala prvi razred gimnazije. Svaki dan nakon škole išla sam u Osijek na probe. Bilo je mnogo odricanja, učenja do ranih jutarnjih sati, ali školsku godinu sam završila s odličnim uspjehom. Najljepša je stvar bila premijera, koja je, uz “Zvjezdice”, svakako jedno najljepše iskustvo. I kao što sve velike stvari u životu nastaju potpuno spontano i slučajno, tako sam se ja postupno zaljubila u glumu.

Što se zatim događalo? I što planiraš u budućnosti kad je gluma u pitanju?

- Došavši u kazalište, silno sam se bojala kako ću opravdati dano mi povjerenje i glumiti zajedno s talentiranim glumcima. No, pokazalo se da je moj strah bio potpuno nepotreban, jer su i mene i svu ostalu djecu koja glume u predstavi svi prihvatili srdačno i s velikim simpatijama. Najveće priznanje nama djeci je svakako Nagrada hrvatskog glumišta za izuzetno ostvarenje mladih umjetnika do 30 godina - Opereta/Mjuzikl. Želja mi je upisati glumačku akademiju i povezati klasično pjevanje s glumom te zapjevati u mjuziklima, operetama. Tako da je gluma uz glazbu moja najveća ljubav. Projekt “Moje pjesme, moji snovi” to mi je otkrio, promijenio moj život i zaokrenuo ga u nekom drugom smjeru.

Razgovarao: Adrian ANDREJEK
MNOGO DIVNIH USPOMENA

Kako provodiš slobodno vrijeme? Što te najviše veseli?

- Uglavnom se družim sa svojim društvom, a kad sam sama, pjevam i pišem pjesme. To je nešto što me razveseli i kad imam najgori dan. Nemam baš mnogo slobodnog vremena, jer uz svoju redovitu školu glumim i u HNK-u u Osijeku, a od jeseni krećem u srednju glazbenu školu Franje Kuhača u Osijeku, u kojoj sam upisala klasično pjevanje.

Možda ste propustili...