Odmorišta na autocestama s benzinskom postajom i ugostiteljskim sadržajima, trgovinom ili čak hotelom svojevrsni su, ili bi trebala biti, izlog kraja u kojem se nalaze. Ona su sastavni dio cjelokupne turističke ponude nekog kraja ili zemlje.

Često su to mjesta na kojima putnik ostvaruje prvi kontakt s nekom regijom i njegovim ljudima, koji na odmorištu pružaju različite usluge. U trgovinama na tim odmorištima putnici mogu kušati i kupiti različite delikatese tog kraja, suvenire, vina i druga alkoholna ili bezalkoholna pića. Na odmorištima su nerijetko i automehaničarske radionice. Odmorišta su, što im u konačnici samo ime govori, mjesta na kojima se vozačima i putnicima pruža mogućnost ugodnog odmora. Vozači koji su vozili Austrijom, Njemačkom ili, recimo, Italijom mogli su vidjeti izvrsne primjere ugodnih i udobnih odmorišta, na kojima čovjek doista poželi stati. Na tim su odmorištima i odlični restorani, hoteli ili moteli u kojima se na dugim putovanjima može prespavati. Odmorišta na autocestama u cijelom svijetu odličan su izvor prihoda i generator radnih mjesta.

S druge strane, na našu veliku žalost, odmorišta na autocesti A3, od Zagreba do Lipovca, naravno uz čast iznimkama, mogu se sigurno svrstati među mjesta koja svakako treba zaobići u širokom luku ili, točnije - bez dizanja noge s papučice gasa! Našom najprometnijom autocestom Bregana - Lipovac, prema podacima Hrvatskih autocesta, prošle godine prošlo je, uključujući naplatnu postaju Bregana, ukupno 16,8 milijuna vozila svih kategorija. Jasno je kako nisu sva ta vozila nastavila vožnju prema Lipovcu, nego su se odvojila, primjerice, na A1, prema Splitu.

Moglo bi se zaključiti da je ta dionica od Zagreba do Lipovca, kojom prolaze milijuni vozila i također milijuni putnika, zbog užasnih odmorišta i njihove jako loše ponude, svojevrsni tunel kroz koji vozači i putnici žele što prije samo proći. Zajedno s njima tako nam prolaze milijuni eura potencijalnih prihoda.

Mnogi Slavonci koji s vremena na vrijeme putuju prema Zagrebu sve to dobro znaju. No mi smo ove zaključke mogli izvući i argumentirati tek nakon detaljnog obilaska odmorišta na toj autocesti. Prošloga tjedna to smo i učinili i prošli dionicom A3 Sredanci - Zagreb (s obzirom na to da smo krenuli iz Osijeka) i natrag, zahvaljujući osječkom centru Grand Auta, koji nam je ustupio na istodobni test Ford Focus, o čemu ćemo pisati u jednom od sljedećih brojeva našeg Auto Glasa.

Dakle, krenuli smo u petak ujutro iz Osijeka. Na Slavonici se nismo ni zaustavljali, s obzirom na to da su ondje sva odmorišta nova, uredna, čista i, na žalost, zbog malog prometa uglavnom bez mnogo vozila i ljudi. Na A3 smo se na sjevernom traku prvi put zaustavili na odmorištu Sredanci, koje vozačima nudi samo kemijski toalet na neurednom parkiralištu bez i jednog stabla ili sjene. Sljedeća postaja bila je Marsonija sjever. Benzinsku postaju tu ima Ina i ona je obnovljena i prilično uredna. U jutarnjim satima, kada smo mi naišli, bila je gužva. Toalet je čist. Usluge i mogućnost kupnje nekih proizvoda svedene su na usku ponudu Inine trgovine, gdje se može kupiti voda, sladoled, sendviči, grickalice, čokolade... Otprilike je na svim Ininim postajama, kojih je na ovoj dionici autoceste najviše, ponuda slična - prilično tanka. Pomalo je bizarno što se u njima prodaje tisak, ali isključivo hrvatski. Pokraj je štand lokalnog proizvođača meda, kilogram stoji 4,6 eura. Hajde, bar nešto domaće što će oplemeniti ponudu. Parkiralište koje se nastavlja iza benzinske postaje puno je kamiona i automobila. Bez zelenila i nekog stabla koje bi dalo sjenu na suncu što je pržilo od ranog jutra. Parkiralište je užasno prljavo, unatoč kantama za smeće. Kao da za njih nitko ne mari. Poželjeli smo što prije produžiti dalje.

Odmorište Staro Petrovo Selo pozitivno je iznenađenje. Točnije, restoran s prenoćištem Turist, koji je, kako nam je objasnio konobar, u protekle dvije godine temeljito uređen i obnovljen. Odmah se uočava vrlo lijepa uređenost okoliša zgrade restorana, s mnogo zelenila i cvijeća. Od parkirališta do restorana vodi pješačka staza, uz koju je vrlo lijep i bogat štand s domaćim voćem. Cijene su izražene u kunama i eurima. Primjerice, nekoliko je vrsta šljiva, s cijenama od sedam do deset kuna za kilogram. U nastavku je s jedne strane na travnjaku dječje igralište s trampolinom, toboganom i ljuljačkama, a s druge također vrlo lijepo izveden, u kamenu, izvor pitke vode. Restoran ima široku ponudu kuhanih jela. Toalet je nov, čist i uredan. Tuševi također. Tu smo popili kavu. Zapadnije od restorana nalazi se Inina benzinska postaja sa svojom već standardnom, šturom ponudom. U nastavku je neveliko parkiralište - prljavo.

Još prljavije je bilo veliko parkiralište na sljedećem odmorištu - Novska sjever. Na odmorištu se najprije nailazi na Ininu benzinsku postaju, na koju se nastavlja zgrada s restoranom, cafe-barom i samoposlugom. U produžetku uzduž autoceste je veliko parkiralište. Tiha jeza. Na njemu je gužva. Mnogo je automobila zapadnoeuropskih registracijskih pločica. Prljavo je i zapravo na svakom parkiralištu širi se neugodan miris. Kolja Ivanovski, kako nam se poslije predstavio, ponudio se da nam opere vjetrobransko staklo. Iz obližnjeg je sela i tako zarađuje. Kaže kako nije lako.

- Vidite kako je ovdje prljavo i smrdljivo. Sada je i užasno vruće. I ljudi su različiti, nerijetko vrlo čudni, jer dolaze iz zemalja s drukčijom kulturom od naše. Imao sam iskustvo da mi je jedan vozač, s kojim su bile pokrivene žene, dok sam prilazio i ponudio mu pranje stakala, zaprijetio nožem. Nevjerojatno je da vide kako ih gledam, ali svejedno mrtvo-hladno na parkiralište istresu sadržaj pepeljare iz auta. A nekoliko metara dalje je kanta za smeće. Ti ljudi, ako im bilo što kažete, spremni su vas fizički napasti. Hrvatske autoceste povremeno počiste parkiralište, ali to je nedovoljno - ispričao nam je Kolja.

Na parkiralištu se nalaze kemijski toaleti. Oštar miris koji se širi oko njih odvraća nas od bilo kakvog prilaska. Iza travnjakom odvojene trafostanice, na koju nas je Kolja upozorio, svojevrsni je otvoreni toalet. Na travi je ljudski izmet, papiri, krpe i, naravno, užasan miris...

Nastavljamo dalje prema Zagrebu, a kolega Davor Kibel govori kako mu se u nos uvukao grozan miris te da ima osjećaj kako i sami smrdimo kao da smo bili u septičkoj jami. Nakon kraće vožnje nailazimo na odmorište Lipovljani sjever. Benzinska je postaja tvrtke Energoinvest. Ponuda je u trgovini, kao i na Ininim postajama, slaba. Nastavlja se u istoj zgradi restoran. U retro je stilu, otprilike kao povratak u rane osamdesete. Na stolu plastični stolnjaci. Nismo imali želju zadržavati se. Posebice ne na parkiralištu, treba li to posebno isticati - srdljivom i prljavom.

Sljedeće odmorište je kod Popovače - Stari hrastovi. Tu je restoran s prenoćištem u kojem je također vrijeme stalo u osamdesetim godinama. Na terasi su stolovi prilično popunjeni, a na parkiralištu, koje je ipak čistije nego ona prije, dosta je kamiona. Nevjerojatno, ali nedaleko od restorana otkrili smo punionicu struje za električne automobile. Bez ikakve oznake koja bi upozoravala da je tu punionica, kakve su u Hrvatskoj vrlo rijetke. No stotinjak metara dalje nalaze se ostatci nekadašnje Inine benzinske postaje. Zarasla je u korov, koji na mjestima prorasta i kroz beton ili asfalt. Razvaljenih vrata unutrašnjost te davno zatvorene postaje sada je devastirana. Pojedincima služi očito za obavljanje nužde.

Sljedeće odmorište je Križ sjever s Ininom benzinskom postajom. Može se naliti gorivo i to je to. Restoran je zatvoren i ponuda je nikakva. Nemamo potrebu nešto više ni opisivati. Sljedeće je Ježevo sjever, s Ininom benzinskom postajom. Klasična ponuda. Benzinska nije loša, ali u nastavku je restoran koji nudi samo pecivo. Toaletom, koji žudi za renoviranjem, širi se neugodan miris. Jedan pisoar je neispravan i zamotan plastičnom folijom. U nastavku je opet prljavo parkiralište oslonjeno na zid s bodljikavom žicom prihvatilišta za azilante. Treba li reći kako su tu kemijski toaleti kojima se nije preporučljivo približavati?

Nastavili smo još malo prema Zagrebu i potom se okrenuli i pošli južnom stranom iste dionice naše najprometnije autoceste. Ubrzo je odmorište Ježevo jug. Obnovljena Inina benzinska postaja. Ugostiteljski objekt ne nudi nikakva jela. U njemu je mnogo toga još iz vremena kada je sagrađen, vjerojatno osamdesetih godina. Na obližnjem parkiralištu mnogo je smeća. Pokraj su ostaci nekadašnjeg restorana Posavska hiža, koji je izgorio u ožujku prošle godine. Nema naznaka da se na njemu išta radi.

Nastavljamo vožnju prema istoku. Odmorište Križ jug gostima može ponuditi gorivo i eventualno nekoliko sitnica. Restoran i ostali sadržaji u onoj prepoznatljivoj Ininoj tipskoj zgradi ne rade. Nema ni toaleta. Oko dijela zgrade razvučena je crveno-bijela plastična vrpca, kao da se tu dogodio kakav zločin, ali sudeći prema zapuštenosti, prije nekoliko godina. Parkiralište je, začudo, prilično lijepo uređeno, s dosta zelenila i stabala koja daju ugodnu hladovinu.

Dok vozimo dalje, nailazimo na ostatke odmorišta nasuprot Starih hrastova. Iz korova viri kostur očito nekadašnje Inine benzinske postaje. Sljedeće je odmorište Lipovljani jug. Zgradu benzinske postaje Energoinvesta s drugim uslužnim sadržajima gradio je, tako se navodi na ugrađenoj ploči, GRO Objekt Zagreb 1982. godine. Ne može se reći da je neuredan. Čist je, kao i toalet, ali sve je staro, kao i na drugim odmorištima koje smo posjetili tog dana. Kao da vlasnik nema nikakvih ambicija da tu nešto zaradi. Terasa je poluzatvorena, ali konobar ne poslužuje vani. Slično je i sljedeće odmorište, Novska jug, gdje je Inina benzinska postaja. Renovirana je tako da je toalet uredan i čist. U nastavku je veliko parkiralište bez hladovine, s čije je desne strane sagrađena nova, možda već i godinama nedovršena, velika zgrada, vjerojatno namijenjena da bude restoran s prenoćištem.

Najbolje uređeno, s najboljom ponudom trgovine i niza drugih sadržaja je odmorište Dragalić jug, smješteno koji kilometar iza Okučana. Sve je potpuno novo. Benzinska postaja Crodux poznato je odredište svim Slavoncima koji se do Zagreba voze autocestom. Restoran nudi kuhana jela. Postoji zatvoreni i odvojeni prostor za pušače. Toaleti su čisti i uredni, s tuševima. Okoliš je uređen, s vanjskim dječjim igralištem. Moglo bi se reći da bi takva trebala biti i ostala odmorišta. Možda bi, po uzoru na talijanska odmorišta, tu valjalo u trgovini dodati ponudu slavonskih delicija.

Iza Dragalića je odmorište Lužani s Lukoilovom benzinskom postajom. Renovirana je i prilično uredna, ali s minijaturnom trgovinom. Toalet je uredan. Ulaz se naplaćuje tri kune, i to u kovanicama. Uz benzinsku pumpu je hotel Orljava s ugostiteljskim sadržajima. I on je zaostao u osamdesetim godinama prošloga stoljeća.

Nedaleko od Lužana, kod Brodskog Stupnika, okrjepa se može dobiti u restoranu Ribarska kuća. Odmorište nema benzinske postaje. Ima ju Marsonija jug u Slavonskom Brodu. No ta je Inina pumpa prilično stara i tu će vozača s autoceste samo nužda ili, točnije, prazan rezervoar natjerati da se zaustavi. Toalet je u jednom odvojenom kontejneru. Nekoliko desetaka metara dalje strši betonska građevina davno započetog objekta.

Prije našeg odvajanja na Slavoniku još smo posjetili odmorište Sredanci s Ininom benzinskom postajom. Najjednostavnije rečeno - žudi za ulaganjem. Tako da je jasno iz čega smo nakon cijeloga dana obilaska odmorišta izvukli zaključak s početka ovog teksta.