Iako bi se sposobnost istodobnog usmjeravanja pozornosti na više stvari odjednom mogla smatrati nužnom u današnjem svijetu, novo istraživanje pokazuje da je učenje uz druge izvore informacija, koji nas ometaju, neučinkovito, zbog čega se tako stečeno znanje poslije mnogo teže može upotrijebiti. Dakle, roditelji su u pravu - ne možete učiti dok je televizor upaljen, odnosno možete, ali tako usvojeno znanje poslije je vrlo teško dozvati u pamćenje.

Američki psiholog Russell A. Poldrack, jedan od stručnjaka koji su proučavali reakcije mozga za vrijeme učenja, upozorio je kako prilikom "rastresenog" učenja mozak drukčije funkcionira, pa je cijeli proces usvajanja novog znanja manje djelotvoran, a znanje je manje upotrebljivo.

Mozak, pojasnio je Poldrack, uči na dva različita načina: takozvanim deklarativnim učenjem, kojim pamtimo činjenice što mogu biti prizvane i iskorištene s velikom fleksibilnošću, te učenjem navika. Razlike među ovim dvjema vrstama pamćenja američki je psiholog prikazao na primjeru pamćenja telefonskog broja, koji možemo naučiti napamet, dakle deklarativno učiti, ili ga zapamtiti nakon što ga koristimo nekoliko desetaka puta. Učeći broj na ovaj drugi način, međutim, nismo svjesni da smo zapamtili broj, nego moramo biti uz telefon kako bismo ponovili iste pokrete. Stoga Poldrack deklarativno pamćenje smatra znatno korisnijim. No, problem je to, tvrdi znanstvenik, što se ova dva tipa učenja međusobno natječu, i kada je netko rastresen, učenje pomoću navike dobiva prednost nad deklarativnim učenjem. Zato, dok pratimo televizijski program, ne možemo deklarativno, dakle, na učinkovitiji način, zapamtiti gradivo.

Iako su smetnje iz okoline gotovo uvijek loše i izazivaju rastresenost, to ne znači da treba učiti u apsolutnoj tišini, a lagana bi glazba mogla čak pomoći. No, i to ovisi o pojedincu.

Zanimljivo je da neke informacije mogu biti naučene i kada nas uznemiravaju drugi podražaji, ali se u tom slučaju, budući da se oslanjamo na sustav pamćenja s pomoću navike, možemo naći u situaciji da raspolažemo nekim podacima, ali nismo sigurni kada smo ih naučili. Tada je ova vrsta pamćenja opasna jer se možemo naći u situaciji da donosimo važne odluke na temelju "osjećaja" i ne shvaćamo da odluke mogu biti uvjetovane nekom činjenicom koju smo podsvjesno zapamtili.J.Kn.